Reklama

Festival srpskog folklora u Švajcarskoj

0

U Gradskoj hali u Dietikonu, kanton Cirih, Savez srpskog folklora Švajcarske je, posle dve godine pauze uzrokovane pandemijom COVID-19, organizovao folklorni festival. Festival je zvanično otvorio Arno Gujon, direktor Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije.

Gujon je istakao da Uprava već dugi niz godina podržava folklorne manifestacije i udruženja, ali da je ova godina posebna po tome što je prvi put u prethodnih sedamnaest godina finansirana kupovina narodnih nošnji za decu i to u iznosu od oko 45.000 evra.

Arno Gujon, direktor Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu

Nazvao je folklor sportom sa dušom, izrazivši divljenje energiji s kojom mladi naraštaji neguju tradiciju i nastupaju na sceni.

Srpsko kolo je, kako je naveo, ono što povezuje Srbe preko svih meridijana, i nešto što će obavezno naučiti i svoju decu.

Konzul Republike Srbije u Bernu, Predrag Mandić, pozdravio je prisutne u ime Ambasade i ambasadora Gorana Bradića, istakavši da su slična dešavanja žila kucavica naših ljudi u rasejanju, a da je ovo najnovije dokaz da udruženja polako izlaze iz krize izazvane pandemijom.

Konzul Republike Srbije u Bernu, Predrag Mandić

Podvukao je podršku udruženjima zbog bogatstva kulturnog nasleđa koje ostavljaju u amanet budućim generacijama, i pozvao roditelje da upisuju decu u Dopunsku školu na srpskom jeziku koja je besplatna, u organizaciji Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije.

Podsetio je, takođe, da se na sajtu Ambasade mogu pronaći mnoge korisne informacije oko upisa učenika u Dopunske škole, ali i uvek ažurne informacije u vezi sa COVID-19 režimom ulaska u Srbiju i Švajcarsku.

Okupljenima su se obratili i domaćin, predsednik Saveza srpskog folklora Švajcarske, Nenad Milenković, kao i protojerej SPC u Cirihu Branimir Petković, dok je bio prisutan i predstavnik Generalnog konzulata Republike Srbije u Cirihu, vicekonzul Živorad Petrović.

Manifestacija, koja je otvorena intoniranjem himne „Bože pravde“, okupila je trinaest kulturno-umetničkih društava, i čak 638 učesnika, pred preko 1.000 gledalaca.

Dejan Dojčinović CEO tutti.ch – Dobra ideja uvek nađe novac

0
Dejan Dojčinović, CEO tutti.ch

Vodimo razgovor sa Dejanom Dojčinovićem, CEO firme i portala tutti.ch. Ovaj portaj je jedan od najvećih portala za male oglase u Švajcarskoj sa preko 15 miliona poseta svakog meseca.

Šta je poslednja stvar koju ste Vi kupili preko tutti.ch? Da li trenutno nešto prodajete preko vašeg portala?

Poslednja stvar koju sam kupio na tutti.ch je iPad. Inače, najčešće deci kupujem igračke. Trenutno prodajem stari iPhone i nekoliko dečijih igračaka. 

Mali oglasi su besplatni za korisnike. Tutti.ch ne zarađuje novac na taj način. Kako se finansira portal i koliko imate zaposlenih?

tutti.ch je besplatna platforma i prvenstveno se finansira putem reklama. Pored toga nudimo i usluge koje se naplaćuju korisnicima koji žele veću vidljivost svojih oglasa ili koji profesionalno koriste naš portal. Danas tutti.ch zapošljava međunarodni tim od oko 60 ljudi, od kojih je većina u Cirihu.

Od kada radite za portal? Kada ste izabrani za izvršnog direktora (CEO)?

Pridružio sam se portalu tutti.ch u januaru 2013. godine, kako bih postavio monetizaciju na portalu. Prvobitno je bilo zamišljeno kao honorarno radno mesto, dok sam ja razvijao moju kompaniju u Beogradu. Međutim, onda sam se “zaljubio” u tutti.ch i ostao do danas. Na poziciji izvršnog direktora (CEO) nalazim se od januara 2018. godine. 

Mnogi ne znaju da je tutti.ch jako povezan sa Beogradom. Šta sve tačno radite u Srbiji i da li ste zadovoljni?

Kompanija (InterVenture) koju sam suosnovao u Srbiji nudi usluge formiranja timova za razvoj softvera. tutti.ch i naša matična kompanija TX Group sarađuju od 2016. godine sa ovom kompanijom i trenutno zapošljavaju preko 100 ljudi u Beogradu. 

Beogradski tutti.ch tim trenutno se sastoji od 7 ljudi koji rade na proširenju portala. Prezadovoljni smo saradnjom sa kolegama u Srbiji.

Odrastali ste u Lucernu, završili gimnaziju i ekonomski fakultet u Cirihu i postali izvršni direktor jedne velike kompanije. Zvuči kao san i želja svakog roditelja. Dali su vaši roditelji ponosni na vas?

U međuvremenu jesu definitivno, ali to nije bilo uvek tako. Moji roditelji su zamišljali klasičnu karijeru u nekoj velikoj korporaciji, osiguranju ili banci, i nisu uvek pozdravljali preduzetništvo i moju spremnost da rizikujem. Ali na kraju je sve ispalo dobro i mislim da su veoma ponosni.

U vreme vaših gimnazijskih dana u Lucernu, na prostoru bivše Jugoslavije buktao je rat. Da li ste imali neke neprijatne situacije kao Srbin u tom trenutku? Da li je možda bilo neke vrste diskriminacije zbog porekla?

Devedesete godine nisu bile prijatne za ljude sa Balkana koji su živeli u Švajcarskoj. U to vreme bio je veliki talas migranata koji su dolazili sa naših prostora i Švajcarci nisu bili baš srećni zbog toga. Na primer, zbog mog porekla, retko su me puštali u klubove i zato samo uglavnom odlazio na srpske zabave i u srpske barove. Ali nakon više od 20 godina, situacija je sasvim drugačija i više ne osećam veliku diskriminaciju.

Da li je bilo i neuspeha u vašem profesionalnom životu? Kako je to uticalo na vas?

Naravno da je bilo i neuspeha, to je deo života. Na primer 2008. godine pokrenuo sam posao sa nameštajem koji je imao malo uspeha i nakon samo dve godine morao sam da zatvorim firmu. Učio sam iz takvih neuspeha koji su me motivisali da sledeći put budem bolji. Najvažnije da se prihvati neuspeh, i da se krene u nove izazove.

Koji je Vaš savet posetiocima našeg portala kako da postanu preduzetnici? Šta je prvi korak?

“Preduzetnik preduzima i ne prepušta“ to je bila moja najvažnija lekcija — naučite da razlikujete šta nije i šta jeste preduzetnik. Imati ideju i prepustiti je drugima da je realizuju suprotno je preduzetništvu. U principu, sve što je potrebno je biti proaktivan i preuzeti inicijativu. Sve ostalo naučiš usput.

Prvi korak je naravno ideja ali ne sme da se zaustavi samo na ideji. Pre nego što počnete neki biznis plan treba istraživati tržište. To je danas veoma lako moguće preko interneta. Mnogi ljudi se žale za nedostatak novca, ali dobra ideja uvek je našla novac. Morate biti odlučan i da znate da postavljate prava pitanja. 

Vi ste i vlasnik portala radiostanica.com, prvi onlajn radio portal koja pušta muziku sa prostora Balkana. Koju muziku volite Vi da slušate? Koja bi bila Vaša muzička želja za kraj?

Ja sam neko ko može da sluša skoro svaku vrstu muzike. Na primer, takođe jako volim da slušam grčku ili izraelsku muziku. Ali nema ništa tako dobro poput starog EX-YU roka ili balade. Divlje Jagode — Jedina moja.

Andrija Stojković, Serbinfo.ch

Izabrana nova uprava Udruženja srpskih pisaca Švajcarske

0

U subotu 12.06.2021. godine u Ucvilu održana je izborna skupština Udruženja srpskih pisaca Švajcarske. Udruženjem koje traje skroro 18. godina već osam poslednjih godina uspešno je predsedavao Milisav Đurić. Udruženje je jednoglasno izabralo novu upravu na čelu sa novim predsednikom Savom Ilićem.

Nakon odabira radnog predsedništva sastanak je počeo po tačkama dnevnog reda. Izveštaj o radu u proteklom periodu i izveštaj o stanju blagajne prihvaćen je jednoglasno. Milisav Đurić je pre početka odabira nove uprave rekao da nakon osam godina rukovodstva zeli da se zahvali udruženju na dosadašnjem radu ali da on želi da se povuče sa mesta predsednika.

Situacija u poslednje dve godine je bila teška, no u prkos svemu udruženje je uspelo da radi na novom zborniku Zaveštanja, koji je jedinstven po tome što svake godine izlazi na ćiriličnom pismu a koji pored naših članova ima goste pisce iz čitavog sveta. Danas udruženje broji 32 aktivna člana. Ni broj pasivnih članova kao i ljubitelja rada Udrženja nije mali. Želim nakon osam i po godina da vam kažem da ću ostati član uduženja ali se neću kandidovati za upravni odbor jer smatram da nakon toliko vremena treba neko drugi da stane na čelo naše družine. Želim svima da se zahvalim na podršci i svemu što smo zajedno uradili za dobrobit našeg udruženja, trudio sam se da se maksimalno posvetim ovoj našoj instituciji koju stvaramo srcem godinama. Bilo je i teških trenutaka ali mnogo više lepih, ljutski je grešiti jer greši samo onaj koji radi ali smo svojim postojanjem dokazali da istrajnost, posvećenost i ljubav prema očuvanju našeg identiteta što pokazuje i zbornik Zaveštanje. Na taj način smo se i zaveštali da pokolenjima prosleđujemo slovo postojanja. Novoj upravi želim od srca da nastave u istom duhu, tu sam da pomognem uvek kad treba. – rekao je Đurić.

Nakon izlaganja Đurića  prešlo se na izbor nove uprave. Udruženje je jednoglasno izabralo novu upravu:

  • Sava Ilić, predsednik
  • Snežana Petrović, potpredsednik
  • Snežana Milanović, sekretar
  • Katarina Bošnjaković Petrović, blagajna
  • Ela Kulić, medijske mreže
  • Monika Rajlić, medijske mreže
  • Mile Gostić, član uprave

Novi predsednik Udruženja srpskih pisaca Švajcarske, Sava Ilić  se zahvalio svima na glasovima i obratio se članovima:

Dugo sam u udruženju, prošli smo mnogo toga zajedno. Zbog prirode svog posla teško je prihvatiti bilo šta drugo, ali tako je kako je, prihvatam vaš predlog i trudiću se da istim stopama hodamo, kao što je radila i ranija uprava. Bez fleksibilnosti i odgovrnosti se ne postiže ništa, rad i kontinuitet kao i uzajamna podrša čine društvo a udruženje je pokazalo upravo svojim trajanjem da je to moguće.Uz vašu pomoć, kao što rekoh trudiću se da Udruženju, koje i jeste institucija a koju potpisuje naš zbornik Zaveštanja, dam maksimum. Hvala vam na poverenju, zajedno možemo sve. – rekao je Ilić.

Na sastanku su predstavljeni i novi članovi udruženja kojima su dodeljene i članske karte . Udruženje je požeželo dobrodošlicu novim članovima: Dragici Anđelić Đokić, Ljiljani Lukić, Mirjani Drljača i Zoranu M. Gajiću.

Violeta Aleksić

Fudbalski klub Republika Srpska – Složno rešavaju sve

0

Fudbalski klub «Republika Srpska» nalazi se u gradu Šlirenu. Od tada pa do danas svojim radom i angažovanjem, koji beleže brojne utakmice svih kategorija fudbala, nižu uspehe. O njima se priča u celoj Švajcarskoj kako među našim sunarodnicima tako i među švajcarcima.

Klub broji preko 200. članova od čega su 100 aktivnih članova koji učestvuju u takmičenjima dok su ostali prijatelji, sponzori i pasivni članovi kluba. Aktivni članovi podeljeni su na Prvi tim, seniore, veterane i juniore.

Upravni odbor na čelu sa predsednikom Goranom Novakovićem, trudi se da bude na raspolaganju svim članovima, kako timu tako i pojedincima.Zajednički rešavaju svaku problematiku. Timski i složno, kako kaže Novaković.

Ideja o fudbalskom klubu rodila se davne 2000 godine. Predsednik kluba Goran Novaković se priseća kako je sve počelo:

Devedestih godina je postojao klub Jugoslavija.Nakon svih nedaća devedestih godina koje su propratile kako našu zemlju tako i dijasporu, 2000. Godine je došlo do raspada kluba Jugoslavija od čega su kasnije nastala tri kluba Srbija,Palermo i Republika Srpska.Ljudima iz Republike Srpske je bila želja da ovaj klub i nazovu po svojoj zemlji i tako je nastala ova naša družina divnih ljudi.

Uprkos situaciji koja nas je sve zadesila sa pandemijom, ovaj klub niže uspehe svojih ciljeva , na čelu tema je vredna uprava koja funkcioniiše jedinstveno:

Upravni odbor broji 13 članova. Čast mi je što sam izabran za predsednika ovog kluba, svestan naravno da je to kako izazov tako i odgovornost. Preko dvesta članova broji naš klub a taj broj stalno raste jer nam se ljudi stalno javljaju .Verovatno taj naš duh i dobra energija ostavljaju lep utisak i tu je verovatno i odgovor što i u prkos koroni i poštovanju svih mera predostrožnosti, bili smo na terenu, aktivni i vredni.Najleše od svega je to naše druženje gde su sve generacije zastupljene od dece do veteranja, što se kaže od 7 do 77. godina.

Godinama učestvujemo na brojnim fudbalskim turnirima, kako takmičarskog tako i prijateljskog karaktera. Ovu godinu, kao što rekoh uprkos koroni, pamtićemo po mogobrojnim uspešnim utakmicama koje su donele pobede, bilo je i onih gde smo imali i poraze ali takve utakmice su takođe najbolji časovi fudbala na otvorenom, da bi se sledeći put bolje igralo.Za uspešno trajanje potrebni su i porazi i uspesi. Sreća da je poraza zaista bilo malo na sreću. – kaže Goran Novaković

U upravnom odboru su Novaković Goran, Vuković Goran, Stojan Cvjetinović, Petar Maksić, Ljubo Nikolić, Ivica Petrović, Boban Stojković, Igor Vojnović, Michal Malach, Daragan Mitrović, Čedomir Papović, Čedo Vasiljević i Savo Mitrović.

Juniori ovog kluba takođe beleže pobede i napredak. Cilj im je veći rang takmičenja.

Pnosni smo na naše najmlađe.Juniori su zabeležili važne pobede. Tu su i nagrade, recimo navesću dve nagrade. Strahinja Mijatović medalja za najboljeg igrača, Jovan Maksimović medalja za najboljeg golmana. U ovoj godini uspeli smo da po prvi put u našem klubu, osnujemo i žensku ekipu fudbala. Tim broji dvadeset devojčica od 7 do 16 godina, broj će biti i veći jer je interesovanje ogromno. Cilj nam je da imamo dva ženska takmičarska tima do sledeće godine – rekao je Novaković

Covid 19 je najviše problema doneo prvom timu. To im je, kako kaže Goran, bio i najveći problem u protekloj godini. U nizu pobeda  na utakmicama prekid sezone takmičenja ih je zaustavio i usporio ulazak u drugu ligu:

Spremno i željno očekujemo novu sezonu, u kojoj nam je cilj da iz treće lige idemo za lestvicu iznad. Spremni smo za nove pobede. – kaže Goran 

Početak nove sozene biće krajem avgusta do tada će se članovi fudbalksog kluba Republika Srpska družiti na treninzima i u prijateljskim utakmicama.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane ljubtelje fudabal da nam se pridruže od juniora do veterana, svi su dobro došli. Informacije o učlanjenju mogu se videti na našoj zvaničnoj internet stranici fudbalski klub Republika Srpska, takođe smo prisutni na fejsbuku, instagramu ili direktno u Šlirenu na adresu: FC Republika Srpska, Bernerstrase 331, 8048 Cirih, Juhof 2. Tu smo od ponedeljka do nedelje, od 16 časova pa nadalje. Treninzi nam se sastoje iz tri poluvremena, prvo i drugo poluvreme igra, i treće najbitnije druženje. – kaže Novaković i dodaje:

Veterani 40 i 50 plus  su naši stubovi kluba. Tim 40 plus je svoju grupu doveo do zavidnog nivoa, oni su otišli za lestvicu iznad dosadašnjeg ranga, dok tim 50 plus taj rezultat dostigao još prošle godine. Rekao sam malopre da su oni stubovi kluba, misleći na to da većina ljudi iz te kategorije pomaže i drži klub na stabilnim nogama u smislu logistike kao i moralne i finansijske podrške, a bez dobre logistike se ne može ništa. Ovom prilikom se zahvaljujem svim članovima kluba na podršci i pomoći, naravno velika zahvalnost prema našim sponzorima koji su zu nas i zahvaljujući kojih postojimo. Jako nam je važno što nas i ovdašnji mediji podržavaju, kao što je to slučaj sa Vestima a tu je i ovdašnji Radio KRUG. Svi zajedno smo jedan klub koji ponosno nosi ime Republika Srpska. – kaže Novaković

Klub Republika Srpska je otvoren za sve ljubitelje fudbala, svaki novi član je dobrodošao. Druženje sa ovim divnim ljudima ne nosi sa sobom samo onu poznatu izreku «U zdravom telu, zdrav duh», već i onu «pored pesme i sport nas je održao – njemu hvala».

Jako je važno da se i naša poruka čuje i prenese na mlada pokolenja jer kultura našeg naroda pored pesama i igara ima i kulturu sporta. Da je to tako svedoče na ovim prostorima imena naših sunarodnika koja su ušla i u Švajcarsku istoriju fudbala. A uspeh svakog našeg pojedinca je uspeh svih nas. Timski i složno je jedini način da uradimo mnogo toga. Timski i složno je i slogan našeg fudbalskog kluba Republika Srpska. – rekao je Goran.

Violeta Aleksić

Motivisana nastavnica maternjeg jezika o svom iskustvu i radu u srpskoj dopunskoj školi u Švajcarskoj

0

Naša sagovornica, Jelena Angelovski, studirala je, magistrirala i doktorirala na srpskoj književnosti, ali je veći deo života provela predajući srpski jezik đacima osnovne škole, najpre u Pančevu, a od 2018. godine u školama u Švajcarskoj. Trenutno živi sa porodicom u jednom malom mestu nedaleko od Ciriha.

Pravi je primer nastavnika kao ključnog činioca u sticanju znanja, zato verujemo da će njena priča motivisati mnoge da ne odustaju od svojih želja i principa, čak i onda kada napuste domovinu.

Kako ste se odlučili za poziv nastavnik?

Bilo mi je jako važno da studiram ono što volim, a to je bila i danas jeste književnost. Kao studentkinja nisam imala ideju da ću raditi u školi, to je bio tek jedan od poslova do kojeg sam slučajno došla posle fakulteta.
Ostala sam u njemu zbog dva razloga. Prvi je što i dalje nema utisak da idem na posao kad idem u školu, već je to jedan stalni, pokretni praznik života i neponovljiva razmena energija. Drugi je to što svoj posao doživljavam kao važnu misiju koja daje smisao svakom mom danu.

Koji je bio povod Vašeg dolaska u Švajcarsku?

Pre nego što sam došla radila sam trinaest godina u osnovnoj školi i prošla kroz manje-više sve bitne faze tog rada, što me je dovelo do potrebe da probam nešto ne sasvim novo , dakle nešto u čemu će mi stečeno znanje i iskustvo biti od koristi, a opet dovoljno nepoznato i izazovno da mi otvori mogućnost za razvoj. Istovremeno, moj muž i ja poželeli smo da promenimo okruženje i da ponudimo svojoj više ne tako maloj deci iskustvo promene perspektive i života u drugačijem svetu jer verujemo da je to izuzetno dragocen doprinos odrastanju. Posao u dopunskoj nastavi na srpskom jeziku pojavio se kao idealna prilika da nastavim da radim ono što najbolje umem i najviše volim, a da time istovremeno omogućim svojoj porodici jednu veliku avanturu.

Da li ste i koliko morali da menjate svoj princip rada da biste se prilagodili radu u- Nastavi na srpskom jeziku u inostranstvu?

Nastava srpskog jezika u inostranstvu zahteva iskusnog nastavnika, u to sam sada apsolutno uverena. To, međutim, nije dovoljni. Heterogenost grupa me odnosi se samo na spoj više uzrasta i nivoa, već i nivo znanja jezika, pri čemu se to raslojavanje često i ukršta, u smislu da možemo imati mlađu decu koja bolje govore, zajedno sa starijom koja su praktično negovornici. Drugi izazov je motivacija- naša škola nije obavezna, ne podrazumeva se, a opet se po ozbiljnosti pristupa i ciljevima poklapa sa zahtevima obavezne škole. Pritom, kod nas đaci dolaze kasno popodne, uveče ili subotom, dakle u vreme kada je potrebno uložiti poseban napor ne bi li se aktivirali i sa pažnjom i interesovanjem učestvovali na času. Uzevši u obzir te izazove s jedne strane, i ogromne razlike između školskog sistema Srbije, iz koje mi dolazimo, i švajcarskog sistema, u kojem su naši đaci stasali, usudila bih se da kažem da je moj princip rada, u smislu osnovnih načela, naravno isti, ali su se metode, oblici i tehnike rada u velikoj meri izmenile i prilagodile specifičnim uslovima nastave.

Sada nakon tri godine iskustva, koje su te ogromene razlike u sistemu rada koje biste istakli? Koje biste prednosti dali školi u matici, a koje ovoj u dijaspori?

Ta dva sistema razlikuju se kao nebo i zemlja i to je jasno i mojim kolegama, ali i roditeljima đaka koji su se školovali u Srbiji. Za mene je najupadljivija razlika vezana za stepen samostalnosti učenika, odnosno uloga nastavnika u procesu učenja u tradicionalnom smislu. Takozvani frontalni pristup, koji podrazumeva nastavnika koji stoji pred đacima i priča im, ovde je maltene potpuno skrajnut i apsolutna prednost data je podsticanju učenika da do odgovara dođu samostalno ili u grupi, uz jedva primetne intervencije nastavnika. Trudim se da iskoristim spremnost svojih đaka da zaista vredno i samostalno rade, ali očigledno je da im nedostaje i da im neko priča, jer se tako uči. Živa reč, uverena sam, nema zamenu u vaspitno- obrazivnom procesu, a srpski školski sistem još uvek na njoj počiva, što smatram velikim kvalitetom.

Druga bitna razlika vezana je za obim gradiva. Često ćete čuti žalbe roditelja u Švajcarskoj o otme da se brinu da im deca neće stići dovoljno široko opšte obrazovanje budući da vide da je školsko gradivo svedeno na neke prilično sužene teme. I ja to, naravno, vidim, i budući da i moja deca idu u tu školi, povremeno delim slične bojazni, pogotovo jer sam, slično kao i ostali roditelji, izašla iz našeg sistema, koji nam je upravo taj sveobuhvatni i širok pristup obrazovanju kao razvoju opšte kulture omogućio.

Međutim, moramo biti svesni- današnja škola ne priprema decu za naš, već za njihov svet, svet koji se tolikom brzinom menja da je na kreatorima školskih programa nepojmljiva odgovornost da na neki način pretopstave koje će veštine i znanja biti našoj deci potrebene u budućnosti. Ono što vidim i što me umiruje, to je da je ovdašnji školski sistem oblikovan pažljivo do detalja i da ništa nije prepušteno slučaju, kao i to da se velika briga poklanja tome da se deca u školi osećaju srećno, opušteno, motivisano i da se pripreme ne samo u intelektualnom, već i u praktičnom smislu za život koji ih čeka.

Kao nedostatak vidim često svođenje učitelja na mašine za korigovanje zadataka i izostavljanje njihove ljudske dimenzije i ličnog odnosa sa đacima, od koja često zavisi zaista mnogo u dečjem školovanju. To se trudim da nadoknadim svojim učenicima, jer sam ideju o važnosti ličnosti učitelja i njegovog odnosa sa đacima ponela kao jedan od temeljnih kvaliteta iz srpskog školskog sistema.

Kakvi su dalji planovi sa sve popularnijim serijalom “Čitam, slušam i razumem”?

Taj serijal nastao je na početku pandemije za potrebe mojih đaka koji su dobijali zadatke da pročitaju neke priče. Bila su im potrebna objašnjenja nepoznatih reči, ja im nisam bila pri ruci, a roditelji su bili već dovoljno sludjeni svojim poslom i zahtevima onlajn nastave u švajcarskoj školi. Snimila sam nekoliko priča sa objašnjenim rečima, tako da ih i deca koja slabo razumeju srpski mogu pratiti. To im se jako dopalo. Onda sam poslala i nekim svojim prijateljima iz inostranstva da puste svojoj deci, i tako je krenulo. Veliku zahvalnost dugujem svom mužu koji brine o tome kako snimci izgledaju i zvuče, što zaista mnogo utiče na prijem kod mlađe publike. Planiramo da nastavimo da snimamo priče za ovaj serjial, ali i da pokrenemo još dva nova: jedan u kojem ću čitati narodne epske pesme na način koji će ih približiti deci našeg vremena, i još jedan na kojem ću pokušati da pomognem đacima koji imaju teškoća sa pisanjem različitih vrsta tekstova.

Osvrnula bih se i na Vaš blog “Štelovanje glave” koji je nama, starijima, izuzetno inspirativan i duhovit, čitaoce zanima od kada postoji i koji je povod njegovog stvaranje?

Blog je nastao od objava sa fejsbuka koje sam počela da pišem kada sam se doselila ovde. Imala sam potrebu da neke svoje utiske podelim sa prijateljima, ali i da ih sredim sama sa sobom, pa su te beleške ličile na kombinaciju pisama i dnevnika. Za moju porodicu i prijatelje iz Srbije to je bila možda prilika da saznaju nešto o razlikama kojih nisu bili svesni, prijatelji odavde prepoznali su se u mnogim situacijama, a ja sam to doživela kao neku vrstu terapije kojom sam lečila sve šokove promene sredine ispisujući ih kao komična iskustva.

Mnoga od tih komičnih iskustava su upravo Vaše anegdote sa učenicima, lično meni su najzanimljivije Burž Kalifa, Šurnjaja, I-Jot-I, Maternji jezik, koje preporučujem našim čitaocima jer ih neće ostaviti ravnodušnim.

https://stelovanjeglave.com/2020/12/11/burz-kalifa/ https://stelovanjeglave.com/2020/12/11/surnjaja/ https://stelovanjeglave.com/2019/12/04/maternji-jezik/ https://stelovanjeglave.com/2020/12/11/i-jot-i/

Za sam kraj razgovora volela bih da nam kažete da li i nad čim najviše lamentirate u godinama od kada ste ovde?

Nisam tip osobe koja lamentira. Ima stvari koje me raduju, ima stvari koje me rastuže, ali gledam da ne žalim zbog odluka koje sam donela. Ako se neka ispostavi kao pogrešna, promeniću je, a ako ne želim da je promenim, onda nije ni vredna lamenta.

Milica Savić, Serbinfo.ch

Iz Tićina bolnički kreveti zdravstvenim centrima u Ćupriji i Kragujevcu

0

Nova pošiljka specijalnih bolničkih kreveta sa elektronskim mehanizmima za podešavanje visine i nagiba i specijalnim bolničkim antidekubit dušecima stigla je u bolničke centre u Ćupriji i Kragujevcu.

Nadležne službe bolnice u Ćupriji preuzele su 38 bolničkih kreveta dok je u bolnički centar u Kragujevcu poslato 28 specijalnih hilrom (hilrom) kreveta.

Kao i sve prethodne i ova akcija je realizovana u organizaciji Humanitarnog udruženja iz Kjasa „Podrška za selo Bare“ na čelu sa predsednikom udruženja g. Mićom Vukićem u saradnji sa H.O. Nemanjići i Crkvenom Opštinom „Sabora srba svetitelja“ SPC iz Tićina, uz pomoć predsednika Crkvene Opštine SPC iz Milana g. Zdravka Mišanovića.

U prethodnim nedeljama ova udruženja realizovala su i isporuku medicinske opreme bolnici „Stefan Visoki“ u Smederevskoj Palanci. Nadležne službe bolnice preuzele su 81 specijalni bolnički krevet i 5 kreveta za hitnu pomoć kao i raznu medicinsku opremu. Zahvaljujući ovim donacijama ove zdravstvene ustanove biće u mogućnosti da značajno poboljšaju kvalitet boravka pacijenata koji se nalaze na bolničkom lečenju.

Online književno veče o grčkom epskom spevu – Homer „Odiseja“

0

Srpsko akademsko udruženje u Švajcarskoj poziva na sledeće književno veče 25. jula 2021. godine. Tema večeri će biti biser antičke književnosti i jedna od najznačajnijih knjiga zapadne civilizacije, Homerova “Odiseja”.

Prethodno književno veče u organizaciji udruženja je takođe bilo posvećeno epskoj poeziji, konkretno srpskom epskom narodnom stvaralaštvu. Održano je 16. maja 2021. a specijalni gost udruženja bila je dr Danijela Popović Nikolić, vanredni profesor Departmana za srbistiku Filozofskog fakulteta u Nišu. Druženje je trajalo preko tri sata, a zainteresovani učesnici iz Švajcarske, Nemačke i Srbije su, osim predavanja, imali priliku i da naširoko razgovaraju o svim aspektima epske poezije koji su ih zaintrigirali. Profesorka Popović Nikolić je sa učesnicima razgovarala o nastanku, pozadini, kontekstu, prikupljanju i značenju epske narodne poezije. Između ostalog bilo je govora o radu Vuka Stefanovića Karadžića, kultu Svetog Save u epskom stvaralaštvu, simbolima paganskih božanstava i internacionalnim motivima u epici, Marku Kraljeviću u balkanskom kontekstu, ijekavskom narečju kojim je epska poezija kazivana i pisana, i odnosu velikana kao što su Grim i Gete prema srpskoj epskoj poeziji.

Učesnica te, do sada najduže književne večeri, Bojana Tiosavljević, je sabrala svoje utiske:

Rođena u Švajcarskoj, nikad u školi nisam čitala srpske epske pesme, niti su moji roditelji o njima pričali. Iz tog razloga se meni otvorio novi svet čitajući razne pesme. Sliku Kosovke devojke vidim na našem zidu i sada znam odakle potiče inspiracija za nju. Čula sam više o našim junacima, čitala razne mitove i saznala da su se Geteu svidele srpske pesme. Kako uzbudljivo! Pogotovu je fascinantno videti koliko su turcizmi bili korišćeni. Oni se i dan danas svakodnevno koriste u Novom Pazaru, odakle sam ja rodom. Ove pesme su za mene spojile prošlost i sadašnjost“.

Srpsko akademsko udruženje u Švajcarskoj nastoji da i ubuduće organizuje književne večeri uz pristustvo stručnjaka iz oblasti književosti, jezika i kulture. Da biste učestvovali pišite nam na literaturkreis (at) serbischeakademiker.ch.

Saša Stajić: Poziv našim sugrađanima da se uključe u politički život Švajcarske

0
© Limmattaler Zeitung

Pričamo sa gospodinom Sašom Stajićem (FDP/PLR), sada već bivšim predsednikom parlamenta Šlirena (Schlieren ZH). Nakon isteka mandata, prošlog meseca, predao je dužnost svom nasledniku i iskoristio priliku da se na zadnjoj sednici na srpskom jeziku obrati parlamentarcima grada.

Gospodine Stajiću, koje je vaše omiljeno mesto u Šlirenu? Kako biste Vi nekoga nagovorili da se preseli u opštinu u kojoj živite?

Najviše volim šetnje sa suprugom pored reke Limat (Limmat) i na brdu Šlieremer Berg (Schlieremer Berg), tako možemo da se odmorimo i malo pobegnemo od napornog radnog dana. 

Kako bih nekoga nagovorio da dodje u Šliren, pa Šliren nudi mnoge prednosti: blizina Ciriha, jako frekventna železnica, brz izlazak na auto-put i blizina aerodroma. U Šlirenu postoje 20’000 radnih mesta, a grad ima isto toliko stanovnika oko 20’000.

Da li postoji mogućnost političke fuzije ili ujedinjena između Šlirena i Ciriha? 

Da, ta mogućnost postoji teoretski, ali velika većina građana Šlirena su protiv takve ideje, kao i ja. Naravno, Šliren je jako povezan sa Cirihom, ali ne želimo da postanemo jedan okrug grada, nega da ostanemo samostalan grad! Šliren ima veliku istoriju, i nju želimo takođe da sačuvamo.

Skoro svaki drugi stanovnik Šlirena nema švajcarsko državljanstvo i nema pravo na politički glas. Da li je tom činjenicom demokratija ugrožena? Ko predstavlja te ljude u lokalnom parlamentu?

Ta činjenica je tačna, ali ne vidim da je demokratija ugrožena. Bar polovina od stranaca ispunjava kriterijume za Švajcarsko državljanstvo ali ga ne želi iz različitih razloga. Svako ko ima državljanstvo ima i određene obaveze kao na primer služenje vojske, i sa time dobija neke privilegije kao primer da učestvuje u političkom životu. Ali svako može da se uključi u rad lokalnih udruženja, koja svaka na svoj način utiču na politiku.

Verujem da su mnogi naši ljudi kao i drugi građani sa stranim “korenima” glasali za mene. Tako da na neki način direktno ili indirektno predstavljam te emigrantske grupe u lokalnom parlamentu.

Nažalost, mali broj naših ljudi ulazi u udruženja i aktivno radi na poboljšavanju društva. Nadam se da ovim pozivom mogu da ohrabrim sugrađane da preuzmu odgovornost i ne čekaju!

Živite od 1995. godine u Švajcarskoj, gde ste došli iz Gnjilana sa Kosova. Da li su postojale neke predrasude prema Švajcarcima kod Vas?

Bio sam kao dete u Nemačkoj kod oca, koji je neko vreme radio kao gastarbajter, znao sam manje-više šta me očekuje. Ali mi, supruga i ja sa prvim detetom, smo došli u Šliren ne kao gastarbajteri, nego da ostanemo ovde da živimo i da stvaramo naš život. 

Naravno da na početku čuješ jako puno različitih priča, koja su se vremenom pokazale netačnim. Jedna takva priča je da su Švajcarci više sebični i manje porodični ljudi nego mi sa prostora Balkana. Što zapravo nije tačno. Oni su ako ne više već isto tako porodični ljudi kao u Srbiji. Pre nego što donosite odluke o drugima treba, prvo te ljude upoznati kao i njihovu kulturu!

Sa druge strane starosedeoci u Švajcarskoj imaju predrasude prema strancima. Da li osećate neku promenu u stavovima zadnjih 25 godina?

To isto važi i za drugu stranu, zato treba i Švajcarcima starosedeocima dozvoliti da nas i našu kulturu upoznaju. 

Treba imati snage i hrabrosti učiniti taj prvi korak, a taj korak po mom mišljenju mora da krene od nas samih. Mogu svakome jako da preporučim da krene istim koracima. Samo malo samouverenja je potrebno.

Danas me naši ljudi kao i Švajcarci, nema tu razlike, pitaju za savete i mišljena, totalno ravnopravno, bez obzira gde sam rođen, kako se zovem i odakle dolazim.

Diplomirali ste na studijama za poslovnu administraciju. Kako ste to uspeli kao doseljenik? Da li ta diploma predstavlja neku vrstu prekretnice u vašem životu?

Sigurno da je diploma pomogla, ali za mene je važnije iskustvo. Diploma je kao vozačka, imate pravo da vozite auto, ali kako vozite to je već drugo pitanje. Studirao sam vanredno, pored posla, i veoma sam zahvalan mojoj porodici na velikoj i jakoj podršci. Bilo je puno odricanja i upornog rada.

Mnogi ljudi u ovom periodu ne putuju zbog pandemije. Kada ste Vi bili poslednji put u Srbiji? Kada planirate da putujete ponovo?

Poslednji put sam bio u oktobru prošle godine, planirano je da idemo sada u maju mesecu ali smo odložili zbog mera karantina za jun. Idemo u Niš kod mojih roditelja i mog brata. Jako nam je važno da provedemo vreme uz porodicu i da uživamo u tim retkim trenucima, kada smo svi na okupu. Inače imam jako veliku porodicu u Srbiji, sigurno preko 400 članova. 

Da li ste se vakcinisali ili planirate? U Švajcarskoj ili u Srbiji?

Ne još nisam, imam zakazan termin u junu ovde u Švajcarskoj.

Kako su lokalne političke partije zadovoljne sa vašim radom u gradskom parlamentu uprkos pandemiji? Da li imate neke više političke ambicije na nivou kantona Ciriha?

Za sada sam dobio samo pozitivne komentare, i sa leve i sa desne političke strane. Jako sam zadovoljan i jako ponosan! Podigli smo lestvicu rada parlamenta. Puno sam naučio u toku rada. Kao predsednik parlamenta moraš sve da saslušaš. Sada posle svega ako smem da dodam, možda sam ponekad mogao malo više biti strpljiv sa kolegama, koji su pričali o temama nezavisno do dnevnog reda. Tu sam možda ponekad malo prerano prekidao govornike, ako su išli predaleko od teme.

Što se daljih ambicija tiče, sve je otvoreno. Imam tek 47 godina, tako da ima još vremena za neke funkcije u izvršnoj vlasti, možda nekada, ako se stvore uslovi, i ako me građani Šlirena žele. Sledeći izbori za gradski parlament su početkom 2022 godine, pa videćemo. Nemam ambicije za kantonalni ili savezni nivo. Meni su važne konkretne stvari koje mogu na lokalu da promenim, a manje ideološka pitanja. 

Andrija Stojković
Redakcija Serbinfo.ch

Swiss Serbian Business Network organizuje novi Webinar – Gost Dejan Dojčinović (CEO tutti.ch)

0

Swiss Serbian Business Network (SSBN) tim, organizuje novi webinar koji će se održati 20. maja 2021. od 19 časova putem Zoom video konferencije.

Ovog puta, gost je gospodin Dejan Dojčinović, izvršni direktor u tutti.ch. Od njega ćemo saznati kako izgleda razvojni put do CEO pozicije i sa kakvim preprekama se susretao tokom svoje karijere.

Prijave su obavezne na sledećem linku i traju do 19. maja.

Trudimo se da približimo folklor najmlađima

0

U okviru serijala „Folklor u Švajcarskoj“, portal Serbinfo će se potruditi da u narednom periodu predstavi sva aktivna Kulturno umetnička društva u Švajcarskoj.

Danas predstavljamo KUD Nikola Tesla iz Lucerna i u novim prostorijama Udruženja govorimo sa potpredsednikom Savom Palackovićem.

G. Palacković, Vi ste od prvog dana osnivanja 1992. godine KUD Nikola Tesla – Lucern, kako se danas naziva,u udruženju na raznim funkcijama. Kako je došlo do osnivanja udruženja te 1992. godine? Da li se sećate tog perioda?

Oko 50 naših sugrađana je zasedalo u sali restorana Wichlern u Kriensu. Cilj nam je bio da kroz humanitarnu pomoć ublažimo ratne posledice na prostoriju bivše Jugoslavije. Sećam se da smo u jednoj akciji prikupili 50’000 franaka za jedan aparat za dijalizu, koji smo donirali iz Lucerna za Banjalučku bolnicu. Prvo smo imali šahovsku i karatsku sekciju. Tek 1998. godine se na moju inicijativu pridružio ostatak ugašenog jugoslovenskog KUD Omladinac, da bi stvorili i folklornu sekciju. 

Sada je KUD Nikola Tesla poznat upravo po folkloru. Zbog čega ste prestali da igrate šah u okviru udruženja?

Igrali smo na nivou centralne Švajcarske i čak jednu godinu u Švajcarskom državnom prvenstvu. Nažalost početkom dvehiljaditih godina smo se razišli. Neki se odselili, nekima je nedostajalo vremena zbog porodičnih obaveza. Ako mogu da pomenem Miodraga Aleksića, koji je preminuo prošle godine, bio je najjači šahista među nama. Nažalost i Jezdo Šućur je prekinuo 2014 da vodi karate sekciju, kada smo prestali da treniramo u centru Lucerna kod čuvenog Bundesplaca.

Međutim, svako ko ima volje i vremena da pokrene neku novu sekciju ili reaktivira staru, je dobro došao, pružamo sve infrastrukturne uslove i neophodnu pomoć.

Šta su dugoročni ciljevi udruženja? Koliko aktivnih članova broji vaše udruženje? Da li ste zadovoljni funkcionisanjem poslednjih godina?

Imamo oko 80 aktivnih igrača. Broj je konstantan poslednjih godina. Imamo kapacitete za još igrača. Tako smo i imali veteranski ansambl do 2018. godine, možda se opet aktivira. Ciljevi su dobro druženje i nega naše srpske kulture. Jako se trudimo za uspehe i pehari na takmičenju, na kojima često učestvujemo po celoj Švajcarskoj, pa i u našoj otadžbini. Svakako smo zadovoljni, imamo puno mladih i aktivnih članova, što je u suštini najbitnije.

Ima nekoliko sprskih udruženja u Švajcarskoj. Jedan član vaše uprave, Aleksa Koljančić, je i član studentskog udruženja. Sa kojim udruženjima najviše sarađujete?

Članovi smo u Savezu srpskog folklora Švajcarske. Savez organizuje svake godine seminar za obuku naših umetničkih rukovodilaca. U našem vlasništvu je srpska tradicionalna nošnja iz svih srpskih krajeva u vrednosti od oko 100’000 franaka, koju smo nabavljali od 1998. godine. Tako sarađujemo na primer sa SKUD VSK Schönenwerd, KUD Kikac Bazel i KUD Sloga iz Ciriha u iznajmljivanju nošnje. Jako važno je i razmena iskustva i podrška u pripremi koreografija. Naravno da se podrazumeva da idemo na druženja i zabave kod svih KUD – ova u goste, kao što i oni dolaze na naše fešte. Uvek smo otvoreni za saradnju sa bilo kim.

Želim da naglasim da imamo dobru saradnju sa lokalnim švajcarskim folklornim udruženjima, koja nam rado pokazuju njihovu tradicionalnu nošnju na našim zabavama.

Jako poznate su zabave u sali St. Michael u Littau, koje organizuje vaše udruženje. Kada će biti sledeća zabava? Kako ste funkcionisali protekle godine koja je prošla u znaku pandemije?

Mi planiramo sledeću zabavu u decembru ove godine, sala je već rezervisana. Optimisti smo da ćemo konačno moći da organizujemo veseli skup, naravno poštujući sve neophodne mere koje će tada biti na snazi. Pandemija je jako ograničila rad udruženja. Samo naši Teslići, naš omladinski ansambl, je imao probe. Prvi kadar je u ovoj pandemiji najduže patio, ali smo ga ipak mogli da sačuvamo. Naravno da bez organizacije zabava jedan dobar deo planiranih prihoda u kasi nedostaje, ali zahvaljujući rezervama možemo da premostimo ovaj period. 

Imate nove prostorije Udruženja. Da li ste mogli da njih koristite kao što ste planirali ili vam je pandemija i tu poremetila “kolo”?

Iznajmili smo prostorije prošlog leta. Pozitivno rečeno, imali smo dosta vremena da renoviramo prostor. Naravno da nismo iskoristili sve u meri kako smo to planirali, ali smo rešili infrastrukturalno pitanje za naredne godine. Naše udruženje ima sada savremen prostor, koji će nam biti kao drugi dom. Roštilj na terasi je spreman!

Veliki broj dece koja idu u Srpsku dopunsku školu ide i na folklor. Kako se razvijaju mlađe sekcije kod vas? Kako funkcioniše taj deo posla?

Jako puno truda ulažemo upravo oko naših najmlađih članova. Velika je konkurencija sa drugim aktivnostima, kao što je na primer fudbal kod dečaka. Jako smo srećni što sve veći broj bivših igrača, koji su u međuvremenu formirali svoje porodice, dovode svoju decu na folklor. Svakog januara imamo dan otvorenih vrata, gde predstavljamo svima zainteresovanima naše udruženje i uvežbamo prve korake i pevamo pesmice. Ove godine smo organizovali oko 200 novogodišnjih paketića za našu decu u Lucernu.

Birate novog predsednika na sledećoj generalnoj skupštini. Da li se vi kandidujete na mesto predsednika ili imate nekog mladog kandidata iz nove generacije? 

Ja se ne kandidujem, želja mi je da vođstvo udruženja preuzme neko mlađi, imamo dobre kandidate. Ostaću dalje uz društvo, moje znanje i iskustvo stoji na raspolaganju. Planiram da posvetim više pažnje i vremena mojim unucima ovde u Švajcarskoj.

Koje kolo vi volite da zaigrate? 

Ne igram, volim da slušam Užičko, ali mi je puno srce kada vidim našu decu na bini kako igraju.

Andrija Stojković

https://www.facebook.com/kudnikolateslaluzern

POSLEDNJE VESTI