Ganc je bio dobro poznat filmski i pozorišni glumac na nemačkom govornom području, a međunarodnu slavu je stekao sedamdesetih godina 20. veka ulogama u filmovima Vernera Hercoga i Vima Vendersa. Zapažene uloge ostvario je i u filmovima na engleskom jeziku, posebno u filmu Čitač i Mandžurijski kandidat.
Publika ga, međutim, najviše pamti po maestralnoj ulozi Adolfa Hitlera u filmu Hitler, poslednji dani. Jedna od scena iz tog filma koja prikazuje razjarenog Hitlera, postala je popularni „mem“ na društvenim mrežama širom sveta i predmet mnogobrojnih parodija na Jutjubu.
Inače film, o Hitlerovim poslednjim danima u berlinskom bunkeru, zaradio je 92 miliona dolara na blagajnama širom sveta.
U vreme smrti Ganc je bio nosilac i najznačajnijeg glumačkog priznanja za umetnike sa nemačkog govornog područja, „Iffland-Ring“-a. Prsten se prenosi sa jednog na drugog nosioca, no ne zna se kome je Bruno Ganc nameravao da prenese ovo odličje.