Naslovna Kosovo Iz Lugana u Prizren nakon 17 godina

Iz Lugana u Prizren nakon 17 godina

Za Slavišu Radivojevića, uspešnog fizioterapeuta koji već trideset godina živi i radi u Luganu, Prizren je bio i ostao zavičaj. Posle mukotrpne dvogodišnje borbe uspeo je da povrati uzurpiranu kuću u centru grada. Ekipa emisije RTS-a "Život i standardi" boravila je nedavno u Prizrenu i bila gost Radivojevića.

757
0

U nekadašnjoj Ulici narodnog oslobođenja, u kojoj se krovovi susednih albanskih kuća dodiruju, nalazi se tek renovirana kuća Radivojevića, proširena na 500 kvadrata. Nije bilo nimalo lako vratiti je u posed, ali kaže da je uz podršku porodice uspeo. Trojica sinova i ćerka su uz njega, podržali su ga u poduhvatu na koji se malo ko odlučuje.

„Posle dve godine uz velike muke, uspeo sam da čoveka koji je živeo u kući uz pomoć policije i pravosuđa u Prizrenu isteram, da promenim brave i onda sam narednih godina krenuo da renoviram kuću, investirao zaista puno para, ali se ne kajem“, kaže Slaviša.

Za Slavišinu osamdesetdvogodišnju majku, koja je sa nepokretnim suprugom bila u životnoj opasnosti 1999. godine, povratak u Prizren je ostvarenje najveće želje. Ne zaboravlja prve komšije Nešiće, koji su ubijeni te godine. Da bi spasao roditelje takve sudbine, Slaviša je iz Švajcarske zvao vojnike Kfora da ih zaštite. Izašli su sa Kosova i život nastavili u Luganu.

Perunika Radivojević kaže da su od tada 17 godina bili u Švajcarskoj i da je stalno mislila i plakala za svojim prijateljima.

U blizini kuće porodičnu crkvu sagrađenu 1530. godine zaštitili su od propadanja betonskim stubovima i krovom.

U selu se nalaze još dve crkve, koje čuvaju malobrojni meštani Sredske.

Da se pomole za zdravlje, u Bogorodičinu crkvu često dolaze i meštani okolnih muslimanskih sela. Posebno se poštuje hramovna slava Uspenja Presvete Bogorodice, na kojoj uvek prisustvuje narod pravoslavni i muslimanski. To zajedništvo i pamćenje čini ovu sredinu posebnom, jer se međusobno poštovanje zadržalo i do današnjih dana.

Stanislav Tanasković kaže da je stanovništvo relativno mirno, da je suživot moguć, kao i da bi mogli da budu dobre komšije.

Zadužbine vladara dinastije Nemanjić i drugih srpskih vlastelina izdržale su vekove, ali ne i martovski pogrom 2004. godine, kada su Albanci oštetili mnoge crkve i manastire. Posle obnove u većini crkava odvija se liturgijski život.

U gradu cara Dušana svaki kamen je deo istorije. Bogorodica Ljeviška, Sveti Arhangeli, Bogoslovija, Saborni hram Svetog Đorđa, Crkva Svetog Spasa i druge crkve deo su bogatog srpskog istorijskog nasleđa u tom drevnom gradu.

Lazar Radivojević kaže da mnogi nemaju predstave šta sve ima na Kosovu, manastiri, crkve i prirodna bogatstva. Zato se možda i lako odriču ovog područja, kaže Lazar.

Malobrojni meštani Sredske i Prizrena dolaskom porodice Radivojević dobili su dodatni motiv da istraju. Godinama priželjkuju da se vrate svi Srbi koji su morali da napuste domove.