Reklama

Corriere del Ticino: Religioznost, jezik, hrana – uspešna integracija

©PABLO GIANINAZZI/TI-PRESS’

Srpska zajednica u Tićinu, savršeno integrisana, sačuvala je istinski „balkanski“ duh: vesela je, strastvena, voli igre i sport, religiozna kao što to samo pravoslavni hrišćani umeju da budu, sa onim evocirajućim obredima na staroslovenskom, pomalo kao tridentska misa kod katolika. Ukratko, sve je vrlo i iskreno „slovensko“. To predstavlja veliki kulturni doprinos i osećanja za naš kraj. Kada se slušaju usmena kazivanja jednog tićinskog Srbina, atmosfera odmah postaje ona obavijajuća koju prenose sveće, žute voštane sveće koje se pale ispred ikonostasa. Kakvo čudo!

„Da, mi smo takvi – kaže nam Marija Stojadinović, već dvadeset godina u Tićinu. Lepota naše zajednice, koja je već stigla do četvrte generacije, jeste u tome što je veoma dobro integrisana, a istovremeno čuva višestolećne tradicije. Srbi u Tićinu rade u svim sektorima: u zdravstvu, ja sam i sama porodični lekar, u građevinarstvu, zanatstvu, trgovini i ugostiteljstvu, kao moj muž do nedavno. Drugi rade u banci ili u opštini.“ Zapravo, prvi dolasci Srba u Tićino bili su znatno pre ratova devedesetih godina. Integracija je bila spora, ali uspešna. Većina Srba u Tićinu danas ima državljanstvo. „Moji srpsko-tićineski pacijenti stariji od 60 godina, priča Marija, traže od mene da im objasnim njihove patologije na srpskom, ali mladi žele da im govorim samo na italijanskom. Potpuno su integrisani. Za mene je put bio malo teži: došla sam ovde sa 27 godina, morala sam tek da naučim italijanski jezik, da mi se diplome medicine priznaju u Lozani… Ali sve je prošlo dobro: uvek sam bila prihvaćena i priznata, nikada nisam imala ni najblaži slučaj diskriminacije.“

Marija nam daje i jedan detalj koji otkriva određenu društvenu tendenciju: „U poslednje vreme, svadbe na koje me pozivaju su mešovite. Naravno, radi se o građanskim ceremonijama, ali nakon njih slede velika slavlja u Srbiji, uvek u avgustu.“ Tendencija, međutim, među mladima srpsko-tićineskog porekla, jeste da se u Srbiju vraćaju ređe nego njihovi roditelji. Svakako, privlačnost velikih pravoslavnih verskih praznika ipak se oseća, bar nekoliko puta godišnje. A za to je i Tićino dobro organizovano.

„Imamo dve crkve – objašnjava nam otac Marko Knežević, sveštenik srpske pravoslavne zajednice u Tićinu. Glavna, koju delimo sa katolicima, jeste crkva Svetog Jovana u Belinzoni, gde služimo tri liturgije mesečno, plus one radnim danima kada je praznik nekog sveca. Zatim je tu Sveti Roko u Luganu, jedna liturgija mesečno, isključivo iz organizacionih razloga. Ukupno je uključeno hiljadu srpsko-tićinskih porodica. Ali među vernicima imamo i Ruse, Ukrajince, Rumune, Bugare, Makedonce i švajcarske pravoslavce.“ Srpsko-pravoslavna zajednica u Tićinu je, između ostalog, član Radne zajednice hrišćanskih crkava u Kantonu Tićino (CLCCT). U svakom slučaju, procenjuje se da srpska zajednica u Tićinu broji do deset hiljada ljudi. U crkvi u Belinzoni, jednom mesečno, održavaju se časovi veronauke za decu i odrasle. Uz odobrenje katolika, tamo je postavljen značajan ikonostas poznatog umetnika Gorana Jovića. „Voleli bismo da organizujemo – kaže otac Marko – i druge inicijative posvećene umetnosti.“

Tu je i pitanje srpskog doprinosa tićinskoj kulturi. Udruženja kao što su Sveti Sava u Belinzoni, Desanka Maksimović u Luganu, sportski FK Drina, kao i organizovana Serbinfo Vladimira Miletića, obezbeđuju niz informacija i pre svega događaja i večeri, od muzičkih do književnih, pa sve do sočnih gastronomskih, koji uspevaju da uključe i oduševe čak i najtradicionalnije Tićineze. Što se tiče kulturne razmene među kantonima, dovoljno je reći da su prošle subote u Tićinu bile delegacije srpskih zajednica iz Ciriha, Soloturna i Cuga.

Razgovor vodio: Tomi Kapelini
Corriere del Ticino, 14.02.2026

Konkurs za najbolji studentski rad u Švajcarskoj: “Best Thesis Award 2025”

Srpsko akademsko udruženje u Švajcarskoj raspisalo je konkurs za nagradu za najbolji master i bečelor rad za 2025. godinu, pod nazivom “Best Thesis Award 2025”. Ukupni nagradni fond iznosi 1000 švajcarskih franaka, a cilj je da se istaknu najbolji studentski radovi povezani sa Srbijom i regionom jugoistočne Evrope, kao i radovi članova udruženja srpskih studenata u Švajcarskoj. 

Pravo učešća imaju radovi koji su odbranjeni na nekoj od švajcarskih visokoškolskih ustanova (univerzitet ili visoka škola) tokom jesenjeg semestra 2024. ili prolećnog semestra 2025. godine. Jedan od uslova je da završni rad ima ocenu najmanje 5.5. 

Konkurs je otvoren za dve grupe kandidata:

  • studente koji su članovi udruženja srpskih studenata u Švajcarskoj
  • autore radova koji se tematski bave Srbijom ili širim prostorom jugoistočne Evrope 

Potrebna dokumentacija

Kandidati treba da pošalju kompletnu dokumentaciju najkasnije do 22. decembra 2025. godine: 

  • Propratno pismo (najviše 1 stranica), koje uključuje:
    • Naslov rada i nivo studija
    • Kratko obrazloženje (½ stranice) zašto rad zaslužuje nagradu
    • Kratak sažetak rada (½ stranice)
  • Biografija (najviše 2 stranice)
  • Ceo rad u PDF ili Word formatu
  • Opciono: Pisani komentar mentora ili profesora

Za sva dodatna pitanja, zainteresovani se mogu obratiti na e-mail adresu udruženja: info@akademsko.ch. 

Selekcija i dodela nagrade

Kandidati će o rezultatima konkursa biti obavešteni tokom proleća 2026. godine. Dobitnici nagrade biće pozvani da predstave svoj rad na posebnom događaju koji će organizovati Srpsko akademsko udruženje u Švajcarskoj. Radi očuvanja transparentnosti, članovi žirija koji su direktno mentorisali rad ili su u bliskoj saradnji sa kandidatom, biće izuzeti iz odlučivanja o tom konkretnom radu. 

Stručni žiri čine: 

  • dr Valentina Petrović
  • dr Ivan Živadinović
  • dr Luka Petrović
  • dr Denis Vučkovac
  • Luka Popadić
  • Tomislav Petrović

Ovaj konkurs predstavlja značajnu priliku za studente koji studiraju u Švajcarskoj, a koji su vezani za srpsku zajednicu ili se u svom akademskom radu bave temama iz Srbije i regiona. Nagrada “Best Thesis Award 2025” ne samo da podstiče akademsku izvrsnost, već jača i veze između srpske dijaspore, nauke i društva u Švajcarskoj.

Награда за најбољи студентски рад

Film Luke Popadića “Pravi Švajcarci” o integraciji u uniformi

Tri švajcarska oficira, Saâd, Thuruban i Andrija, ključni su likovi u dokumentarnom filmu Luke Popadića „Pravi Švajcarci“. Njihove priče postavljaju pitanje identiteta i lojalnosti.

Originalno je filmski stvaralac Luka Popadić iz Badena planirao da snimi obimni dokumentarni film pod nazivom „Die grosse Übung“ o Švajcarskoj vojsci. Tokom svojih mnogobrojnih putovanja u inostranstvo i pažljivog posmatranja drugih vojski, Popadić je prepoznao osnovnu prilagodljivost i elastičnost Švajcarske vojske: „Pri odlučivanju o temi dokumentarnog filma, krećete u potragu. Tokom svog školovanja za režiju filma u inostranstvu, polako mi se kristalizovala želja da se fokusiram na temu migracija u Švajcarskoj vojsci.“

Period od 2009. do 2014. godine značajno je oblikovao ovog Švajcarca srpskog porekla, kada se vratio u zemlju svojih roditelja i završio osnovne i master studije iz filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. „U tom periodu svog života suočio sam se sa pitanjima o svojim korenima i iznenada shvatio da sam mnogo čvršće ukorenjen u Švajcarskoj nego što sam to pretpostavljao“, priseća se filmski stvaralac o svom životu.

Na raznim filmskim festivalima od Kine do Berlina, gotovo mu je neverovatno često postavljano isto pitanje: Kako je moguće služiti u Švajcarskoj vojsci a poreklom ste Srbin? Ovo pitanje je jednostavno zabavljalo Popadića s jedne strane, a sa druge strane inspirisalo ga je na ključnu ideju za svoj dokumentarni film: „Secondos“, kako se nazivaju deca migranata u Švajcarskoj, trebali bi biti glavni protagonisti. Na kraju, “Velika vežba” (Die grosse Übung) je postao “Pravi Švajcarci” (Echte Schweizer).

Međutim, u Švajcarskoj je potraga za sponzorima za njegov najnoviji projekat bila teža nego što je očekivao, a talas predrasuda i skepse udario je na rođenog Badenera. Popadić zaključuje: „U švajcarskoj filmskoj industriji ima mnogo ljudi koji su protiv vojske, to su mi jasno stavljali do znanja.“ Stoga je bilo znatno teže nego što se prvobitno mislilo obezbediti finansiranje za dokumentarni film. Pritisak je s vremenom postajao sve veći: „Nikada nisam želeo naljutiti nikoga u filmskoj industriji“, kaže 43-godišnji filmski stvaralac. Na kraju su potrebna sredstva bila prikupljena i projekat „Pravi Švajcarci“ je mogao početi.

Švajcarska vojska se ističe svojim vojnim sistemom. Samo oko pet odsto vojnika služi profesionalno ili za određeno vreme. Svi ostali pripadnici vojske su vojni obveznici koji se regrutuju u dobu od 18 do 34 godine, dok su pozivi za oficirske i specijalne pozicije mogući do 50. godine. Vreme službe u vojsci proteže se kroz obuku jedinice. Iz tog razloga, Popadić opisuje naše oružane snage kao narodnu vojsku: „Kvalitet naše vojske odražava snagu našeg naroda – koliko smo dobri kao narod, toliko je dobra i naša vojska; i baš koliko smo loši kao narod, to se takođe vidi i u našoj vojsci.“ Osim toga, Badener zadovoljno primećuje, da je Švajcarska vojska kada je reč o integraciji migranata u svojim redovima krenula dobrom stazom i pokazala se izuzetno prilagodljivom. „Vojska ne pravi razlike na osnovu religije; svako se tretira jednako, bez obzira da li je hrišćanin, musliman ili budista“, ističe filmski stvaralac. „Možda kulturna razmena traje malo duže, jer Švajcarska, zbog svoje unutrašnje pozicije, za različite procese zahteva vreme. Ipak, kao zemlja, nalazimo se na dobrom putu“, zaključuje Popadić pozitivan bilans.

Tokom godina nastao je impresivan dokument vremena o Saâdu, Thurubanu i Andriji, švajcarskim građanima s tuniskim, šri lankanskim i srpskim korenima. „Na početku su tri glavna protagonista, svi oficiri Švajcarske vojske, bili prilično skeptični. Osećala se određena rezervisanost“, seća se Popadić početka. Prednost dokumentarnog filma, kako kaže reditelj, leži u tome što se može pratiti ljude tokom dužeg vremenskog perioda i s osećajem osvojiti njihovo poverenje. „Dodatna prednost bila je ta što nisam bio samo filmski stvaralac, već i sam oficir Švajcarske vojske.“

Na pitanje da li Švajcarskoj zaista treba vojska radi odbrane zemlje, filmski stvaralac odlučno odgovara: „Da, potrebna nam je vojska koja je čvrsto ukorenjena u narodu. Upravo to je razlikuje od profesionalne vojske.“ Vojska ukorenjena u narodu kroz obaveznu službu stvara tesnu vezu između vojske i društva u Švajcarskoj, angažujući građane različitog porekla da služe određeno vreme. Nasuprot tome, profesionalne vojske se oslanjaju na dobrovoljne vojnike, što dovodi do specifičnijih struktura i odnosa sa društvom. Profesionalne vojske često su specijalizovane, dok ukorenjena vojska podstiče širu društvenu integraciju i uključuje više vojnih obveznika na određeno vreme. Za filmskog stvaratelja Luku Popadića jedna stvar je neosporna: „Imamo najbolju vojsku na svetu, ako je mera kvaliteta njena demokratska legitimitacija.“ Sa ovim jasnim uverenjem, njegov rad u dokumentarnom filmu otkriva duboku povezanost građana s vojskom. Jer, za Saâda, Thurubana i Andriju, njihove priče su fascinantno ogledalo dužnosti, identiteta i predanosti svojoj zemlji. Jedan od tri glavna protagonista, Thuruban Thuchchathanan, 33 godine, izražava nadu da će dokumentrni film imati društvenu vrednost. Želi da posluži kao prozor kako bi pružila raznolike uvide u Švajcarsku. Takođe se nada da će dokumentarni film doprineti smanjenju nepoverenja, jačanju poverenja između „Secondosa“ i „Urschweizera“ i podsticanju rasprava – posebno u dijaspori.

Luka Popadić

Luka Popadić

Dela Luke Popadića, rođenog 1980. u Badenu, odražavaju podjednako raznolik i iznenađujući opseg kao i njegov životni put. Kao Švajcarac sa srpskim korenima, vratio se 2009. u rodnu zemlju svojih roditelja i uspešno završio master studije filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2014. godine. Pre nego što se posvetio režiranju svojih filmova, sticao je iskustvo kao asistent režije u Čikagu i Berlinu. „Pravi Švajcarci“ označava njegov debi kao dokumentarnog filma nakon niza nagrađivanih kratkih filmova.

 

Tekst: Hermann Lienhard
Prevod na srpski: Vladimir Miletić

Sport i Muzika – Susret kultura i festa za sve

Dva događaja Fondacije Federica Spitzer u okviru projekta „Most između Balkana i Tićina“, 14. i 16. septembra u Belinzoni.

Fondacija Federica Spitzer, čiji je cilj sećanje na genocid i prevencija i prevazilaženje rasnih i kulturnih sukoba, promoviše projekat „Most između Balkana i Ticina“. Raspad bivše Jugoslavije i ratni zločini koji su se dogodili tokom devedesetih godina na Balkanu izazvali su veliki broj izbeglica i migranata, uključujući i Švajcarsku i Ticino. Priča o tom nedavnom egzodusu, čije rane još nisu potpuno zacelile, i stvarna posvećenost italijanskog dela Švajcarske u prihvatanju tih porodica različitih etničkih pozadina i sa različitim, ali jednako tragičnim iskustvima, zaslužuje da bude ispričana.

Ova inicijativa Fondacije Spitzer, podržana od strane Kancelarije za integraciju stranaca u okviru Sekretarijata za institucije kantona Tićino, daje glas svedocima i naglašava značaj prisustva porodica iz Balkana koje su sada postale neizostavan deo društvene i ekonomske strukture mnogih opština. Tokom rata, Ticino se ozbiljno angažovao u prihvatanju izbeglica, a i kasnije, tokom ranih 2000-ih godina, uložen je veliki napor u procesu integracije, zahvaljujući angažovanju brojnih organizacija civilnog društva i sportskih udruženja, uz podršku Kantona i, ne manje važno, Komisije za integraciju stranaca i borbu protiv rasizma.

Prvi događaj ovog novog projekta održan je 3. maja u Lokarnu, gde je predstavljena studija o balčanskoj dijaspori u italijanskoj Švajcarskoj „Most između Balkana i Ticina“, koju je priredio Pietro Montorfani, a prikazan je i razgovaran film-svedočanstvo Fisnika Maxwille pod nazivom „Unutarnja zemlja“.
Sada Fondacija Federica Spitzer nudi dva događaja u Belinzoni. U središtu oba događaja će biti prvo pogled na svet sporta, oblast u kojoj su mnogi stanovnici Tićina poreklom sa Balkana postigli vrhunske rezultate. Na terenima fudbalskim i košarkaškim terenima, mladi sa balkanskim korenima započinju svoj put: sportski put i put pozitivne integracije za sve. Ovo su uspešne priče koje zaslužuju da budu ispričane.

Prvi susret u Belinzoni je u četvrtak, 14. septembra u 18.30 sati u Sali Gradskog veća Belinzona (Sala del Consiglio Comunale di Bellinzona). Nakon pozdrava Marini Carobbio Guscetti, državne savetnice i direktorke DECS-a, i Fulvia Pecatija, člana Upravnog odbora Fondacije Spitzer, novinar Giacomo Moccetti, odgovoran za Sport TV RSI, moderiraće okrugli sto sa učešćem Mijata Marića (bivšeg fudbalskog igrača i sportskog rukovodioca), Dušana Mlađana (kosarkaša, bivšeg švajcarskog reprezentativca), Emme Mecić (srebrne medalje na poslednjim paraolimpijskim svetskim prvenstvima u plivanju), Omara Puzića (hokejaša, člana bosanske reprezentacije do 18 godina), Davida Stojanova (fudbalskog igrača) i Ardiana Suli (boksera, švajcarskog super teškaškog šampiona).

Dva dana kasnije, u subotu 16. septembra od 17.00 sati, u Pokrivenom tržnom centru u Đubjasku (Mercato Coperto di Giubiasco), održaće se velika zabava za sve. Nakon pozdrava gradonačelnika Belinzona Marija Brande, kantonalne delegatkinje za integraciju stranaca Michela Trisconi i predsednika Fondacije Spitzer Morena Bernasconija, zabavu će obogatiti folklorni ansambli balkanskih zajednica prisutnih u Ticinu i muzički nastupi grupe No Limit, DJ Nicka i DJ Tolića. Takođe će biti prilike da se proba tipična balkanska hrana.

Ova dva događaja su organizovana u saradnji sa Službom za integraciju stranaca grada Belinzona i podržana su od strane PIC-a (Programa za kantonalnu integraciju) i firmi Regazzi, Generali, Output i MTEL Switzerland.

Vaše mišljene o migraciji, integraciji i pripadnosti u Švajcarskoj

Ono što mnogi od nas imaju zajedničko je da su nas ove tri teme svakako bavile tokom našeg svakodnevnog života u Švajcarskoj. Verovatno ćemo takođe naći konsenzus kada kažemo da imigrantska strana nije adekvatno istražena i konceptualizirana.

Iz tog razloga,  Center for governance and culture in Europe na Univerzitetu St. Gallen (HSG) sada istražuje iskustva ljudi koji su došli u Švajcarsku iz zemalja Zapadnog Balkana između 1960. i 1999. godine. Srpska zajednica takođe igra važnu ulogu u istraživanju.

Šta znači graditi život u novoj zemlji? Šta znači „stići“ za osobu koja je emigrirala? Kako bivši migrantski radnici i izbeglice opisuju svoja iskustva s migracijom i dolaskom u Švajcarsku? U sklopu studije obavljeni su intervjui sa više od 50 ljudi koji su svoje mesto u Švajcarskoj našli kroz najrazličitije priče. Iz intervjua nastao je upitnik koji bi trebao sada popuniti veći broj ljudi. Na kraju projekta biće objavljena knjiga o glasu imigranata, koji do sada nije dovoljno proučen i vidljiv.

Učešćem u anonimnoj anketi i vi možete dati svoj doprinos, da se čuje glas doseljenika srpskog porijekla:

Upitnik na nemačkom jeziku: https://lnkd.in/eC8DuS-z

Upitnik na našem jeziku: https://lnkd.in/eQUqrmUA

Detalji o studiji

Studiju vodi dr. Sandra King-Savić u okviru postdoktorskih iztraživanja za Centar za upravljanje i kulturu u Europi. Njen fokus je na migraciji, etnografiji, društvenim promenama te jugoistočnoj i srednjoj Europi. Dodatne informacije o njoj i prethodnim studijama koje su već objavljeni možete pronaći na: https://www.alexandria.unisg.ch/entities/person/Sandra_King-Savic/publications

Ukidaju se mere za ulazak građana Srbije i stranih državljana u zemlju

Od utorka, 3. maja, prestaju da važe sve mere kontrole i ograničenja za ulazak lica u Republiku Srbiju, u vezi sa zaraznom bolešću Kovid-19, kako za strane tako i za domaće državljane.

Državljani Srbije kao i strani državljani, pri ulasku u zemlju neće biti u obavezi da imaju negativan PCR test, brzi antigenski test, dokaz o preležanoj bolesti, niti potvrdu o vakcinaciji, bez obzira na to iz koje zemlje sveta dolaze u Srbiju.

Odluka o slobodnom ulasku građana Srbije i stranih državljana u zemlju doneta je na osnovu trenutne epidemiološke situacije u našoj zemlji, i u skladu je sa odlukama većine zemalja Evrope i regiona.

Nadležne institucije nastavljaju da prate razvoj epidemiološke situacije u Srbiji iz sata u sat i blagovremeno će obaveštavati javnost.

Na snazi ostaje preporuka o nošenju maski u zatvorenom prostoru, dok je nošenje maski u zdravstvenim ustanovama obavezno.

Kovid ambulante, punktovi za testiranje na prisustvo virusa korona i punktovi za vakcinaciju nastavljaju da rade uobičajeno.

Freedom Day — Švajcarska ukinula skoro sva orgraničenja

Pre dve nedelje ministar zdavlja Alain Berset najavio je brzo ukidanje restriktivnih mera koje su uvedene pre skoro dve godine. Na današnjoj sednici Savezne vlade Švajcarske donešene su odluke koje praktično ukidaju sve mere koje su bile na snazi. Velika većina kantona je saglasna sa donošenjem ove odluke.

Od ponoći, tačnije od četvrtka 17. februara 2022. godine, biće ukinute sledeće restriktivne mere:

  • obaveza nošenja zaštitnih maski u prodavnicama i zatvorenim prostorima ugostiteljskih objekata i na javnim mestima i manifestacijama
  • obaveza nošenja maski na radnom mestu
  • ograničenje ulaska samo za one koji imaju covid sertifikat (3G, 2G i 2G+ pravilo)
  • u objektima kao što su bijoskopi, pozorišta, restorani kao i na menifestacijama.
  • obaveza podnošenja zahteva za organizovanje velikih manifestacija
  • ograničenja za privatna okupljanja

Do kraja marta na snazi ostaje samo obaveza nošenja zaštitnih maski u javnom prevozu kao i u zdravstvenim ustanovama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i uključite se u našu Telegram zajednicu.

U poređenju sa drugim zemljama Švajcarski vozovi su spori

Trajet Geneve Annemasse, futur Leman Express (LEX) CFF SBB FFS, ce mardi 29 octobre 2019 a Geneve. (KEYSTONE/Valentin Flauraud)

Dok se u okruženju grade pruge velikih brzina sa brzinom od 300 km/h, Švajcarska železnica (SBB) se zadovoljava malim poboljšanjima. Savezna vlada ima plan da u narednih 30 godina udvostruči učešće javnog prevoza u ukupnom obimu saobraćaja.

Švajcarska železnička mreža je veoma velika i može impresionirati njenom tačnošću – ali federalne železnice ne mogu se pohvaliti brzinom. Prema Informativnoj službi javnog prevoza, Švajcarska ima najsporiji javni prevoz od sedam ispitanih evropskih zemalja.

Samo tri pravca sa brzinom od 200 Km/h

Dok se mnogo novca ulaže u brze pruge u okruženju, Švajcarska znatno zaostaje u brzini. U nemačkom delu Švajcarkse postoje samo tri rute na kojima vozovi mogu postići brzinu od 200 kilometara na sat, između Oltena i Berna, u baznom tunelu Lötschberg i na NEAT trasi u tunelima Gotard i Gotard Ceneri.

Od projekata za brže železničke veze se u prošlosti odustajalo. Realizovan je samo «Bahn 2000». Ovo je prvenstveno bilo usmereno na gustu železničku mrežu i red vožnje. U stvari, postoji samo nekoliko regija u Švajcarskoj koje retko imaju javni prijevoz ili ih uopšte nemaju. Ostaje nejasno zašto je ubrzanje železničkih mreža očigledno van planova.

Iz Federalne kancelarije za promet navode da dodatni promet bržih vozova nije poželjan jer to sputava širenje urbanih sredina i povećava potrošnju energije. Zbog toga ubrzanje postojeće mreže samim tim stoga nije “ni smislena ni ostvariva”. U većini slučajeva za ubrzanje je neophodna novih deonica i trasa. Tu se pojavljuju prepreke Komisije za saobraćaj saveznog parlamenta, jer političari prvenstveno žele da promovišu svoje regione. Neki novi voz koji bi jurio kantonom izborne jedinice nekog političara, ali se tu ne bi zaustavljao, nije baš popularan.

Primer brze linije između Milana i Rima pokazuje da je u osnovi moguće realizovati ovakve projekte. Iako je za izgradnju bilo potrebno nekoliko novih tunela u dužini od 78 kilometara, to je urađeno. To je zato što su političari zaista želeli tu rutu. U međuvremenu, čini se da su ljudi u Švajcarskoj zadovoljni malim skraćenjem vremena putovanja, planiranom izgradnjom tunela Brutten između Ciriha i Winterthura ili prilagođavanja između Berna i Lozane. U oba slučaja, vreme putovanja je oko pet minuta kraće.

Određeni stručnjaci ističu da je izgradnja novih ruta dugoročno jeftinija od adaptacije postojeće mreže. Ovo je i mišljenje Guida Schocha, koji je bivši direktor Švajcarske železnice (jugoistok). U udruženju Swissrailvolution, on i nekoliko drugih stručnjaka za železnicu posvećeni su bržim vezama. U junu 2021. savezna vlada je objavila da želi udvostručiti udeo javnog prevoza u ukupnom prometu u roku od 30 godina – ali Schoch ne može shvatiti kako se taj cilj može postići bez jasnog plana. “Odlučujući faktor je vreme putovanja od vrata do vrata. Ako se ono smanji zahvaljujući brzim vezama javnog prevoza, više ljudi će koristiti voz.”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i uključite se u našu Telegram zajednicu.

Foto © SBB CFF FFS

Stranci češće umiru od korone nego Švajcarci

Prema studiji nemačkog medijskog servisa Mediendienst Integration, stranci češće umiru od korone nego Švajcarci. Ovu studiju koju objavio današnji SonntagsBlick, pokazala je da su u Švajcarskoj lica koja nemaju švajcarsko državljanstvo umirali od Covida češće nego Švajcarci.

Preciznije u starosnoj grupi između 65 i 74 godine broj umrlih među Švajcarcima porastao je za 2,2 procenata, ali među osobama bez švajcarskog pasoša porast je bio 20,9 procenata.

“Mnogo veći porast broja umrlih među osobama bez švajcarskog pasoša iznenadio nas je i uplašio”, izjavio je koautor studije za nedeljnik. Socijalni i ekonomski razlozi, kao što su manji životni uslovi ili nepostojanje mogućnosti rada od kuće, mogli su da dovedu do toga.

Prema Saveznoj kancelariji za javno zdravlje (BAG), od početka pandemije u Švajcarskoj i Lihtenštajnu bilo je gotovo 12.500 laboratorijski potvrđenih smrtnih slučajeva.

Savezna vlada Švajcarske počela sa popuštanjem restriktivnih mera

Rad od kuće i karantin za osobe koje su bile u kontaktu sa zaraženima se ukidaju od četvrtka 3. februara 2022. godine. Na razmatranje kantonima poslate su dve opcije o relaksiranju restriktivnih mera.

Nakon sastanka u sredu, Savezna vlada je odlučila da odmah ukine obavezu rada od kuće gde je to bilo moguće. Od četvrtka će rad od kuće biti samo preporuka, piše u saopštenju Savezne vlade. Međutim, obaveza nošenja zaštitne maske na radnom mestu ostaje na snazi.

Savenza vlada ističe da poslodavci moraju i dalje štititi svoje zaposlenike od zaraze na poslu. 

Obavezna mera karantina za osobe koje su bile u kontaktu sa zaraženima izgubila je na značenju.

Shodno tome, osobe koje žive u istom domaćinstvu ili imaju redovan i blizak kontakt sa zaraženom osobom više ne moraju ići u karantin.

Mišljenje Savezne vlade je, da je karantin postao manje važn zbog vrlo velikog broja infekcija. Ovim se takođe ukidaju uredbe o gubitku zarade zbog korona virusa zbog karantina u Pravilniku o gubitku zarade o Covid 19. Međutim, ljudi koji su pozitivni na virus moraju se i dalje ići u izolaciju.

Dve varijante na konsultaciju kantonima

Savezna vlada predlaže i sveobuhvatno ukidanje mjera. Najvaili su da će o tome moći odlučiti 16. februara 2022. godine, u zavisnosti od razvoja epidemijske situacije. Do 9. februara biće poslate kantonima na konsultacije dve varijante:

Varijanta 1: Završetak mera u jednom koraku

Uredba za posebne situacije Covid-19 mogla bi biti ukinuta u jednom koraku 17. februara 2022. U ovoj varijanti bile bi ukinute sve zaštitne mere:

  •  Obaveza covid sertifikata za restorane, manifestacije ili za kulturna ili sportska dešavanja.
  • Obaveza nošenja maski u javnom prevozu, u prodavnicama i u svim drugim javno dostupnim zatvorenim prostorima
  • Ograničenja koja se odnose na  privatne skupove
  • Zahtev za autorizaciju za velike manifestacije

Varijanta 2: Završetak mjera u dva koraka

Ukoliko je epidemiološka situacija 16. februara još uvek bude bila neizvesna, Savezna vlada predlaže za pristup korak po korak. Ovo omogućava ponovnu procenu situacije nakon svakog koraka popuštanja mera.

Kao prvi korak, od 17. februara, Savezna vlada predlaže sledeće ublažavanje:

  • Ukidanje covid sertifikata za restorane, manifestacije ili za kulturna ili sportska dešavanja. Sa obaveznim sedenjem u restoranima.
  • Ukinuti ograničenja za privatne skupove
  • Ukidanje uslova za dobijanje dozvole za velike događaje na otvorenom. Kantoni mogu samostalno uvesti uslove za dobijanje dozvole, na primjer za karnevalske proslave. 2G pravilo gde se danas primjenjuje 2G+ pravilo (diskoteke, zatvoreni bazeni, intenzivne sportske aktivnosti..)

U drugom koraku bi se ukinule preostale mere zaštite: obaveza nošenja maske, 2G pravilo i zahtev za autorizaciju za velike događaje u zatvorenom prostoru. Time bi se ukinula i uredba o posebnim situacijama u vezi s Covid-19.

Test i sertifikat prilikom putovanja

Prema Saveznoj vladi, trebalo bi ukinuti obavezu testiranja osoba koje nisu vakcinisane i koje se nisu preležale koronavirus, kao i prikupljanje podataka za kontakt prilikom ulaska u Švajcarsku. Planira i ukidanje takozvanih švajcarskih Covid certifikata, na primjer za turiste ili nakon brzih testova na antitela ili antigen. Certifikati koje priznaje i EU nastaviće sa izdavanjem. Oni se i dalje moraju koristiti za međunarodna putovanja sve dok druge zemlje još uvek imaju ograničenja za ulaske. Savezna vlada takođe smatra mogućim da će certifikati za ulazak u restorane ili muzeje i dalje biti neophodni u određenim zemljama.

POSLEDNJE VESTI