Kad se u inostranstvu spomene Švajcarska, zamišljaju je kao zemlju pastirskih pejzaža, jezera sa kristalno čistom vodom, borovih šuma, planina čiji su vrhovi pokriveni večnim snegom i ledom, dolina kojima putuju crveni vozići, zelenih bregova prekrivenih runolistom i drvenim kućicama (brvnarama), krava i koza koje mirno pasu, bernardinaca (vrsta psa) na sve strane, ljudi u narodnim nošnjama koji na vrhu planine sviraju alpski rog, ljudi zaposlenih u fabrikama satova ili u bankama, plavih Hajdi (Heidi) koje prave topljeni sir (fondu) i sir sa roštilja, restlovanog krompira i birher-muslia za turiste ljubitelje skijanja.
Drugi Švajcarsku doživljavaju kao zemlju izobilja i novca, zemlju koja krije sve bankarske tajne, u kojoj su ulice popločane zlatom, gde čokolada teče u potocima, a sirevi su puni rupa, zemlju punu vojnih bunkera i atomskih skloništa, zemlju slavnu po prepoznatljivim vojnim nožićima, luku i streli, neutralnosti, zatvorenim granicama, uređenosti i čistoći.
Treći u švajcarskom krstu, belom na crvenoj podlozi, prepoznaju simbol Crvenog krsta (Croce Rossa) simbol humanitarnog rada, federalizma, vrednosti nastalih na mitovima o : Viljemu Telu (Guglielmo Tell), Vinkelridu (Winkelried), Helveciji (Elvezia), Generalu Gizanu (Generale Guisan), plaćeničkoj vojsci, Papskoj gardi, Rusoa (Rousseau), Ursuli Andres (Ursula Andress), Rodžeru Federeru (Roger Federer), Alingiju (Alinghi), Le Korbizijeu (Le Corbusier), USM nameštaju, uvek tačnim vozovima, žutim autobusima i avionskim kompanijama «Crossair» i «Swissair».
Medjutim, postoje i oni koji Švajcarsku povezuju sa mestima poput planine Ćervino (Cervino ili Zermatt), vrha Jungfrau, lucernskog mosta Kapelbrike (Kapellbrücke di Lucerna), medveđeg parka u Bernu, poznate ženevske fontane «Jet d’eau», zamka Šijon (Castello di Chillon), vodopada Reno, prevoja Sv. Gotarda (San Gottardo), Foruma u Davosu, luksuznih palata u Cermatu (Zermatt), Gštadu (Gstaad) ili Sankt Moricu (Sankt Moritz). Ali, ima i onih koji Švajcarsku brkaju sa Švedskom ili Svazilandom, i sve nas zamišljaju u tirolskoj uniformi, bogate i podgojene.
Švajcarsku sa Nemačkom povezuje granica duga 346 km, sa Francuskom 572 km, sa Italijom 734 km, sa Austrijom 165 km i sa Lihtenštajnom 41 km. Njena ukupna površina iznosi 41.285 km2, od kojih 74,5% se odnosi na plodno zemljište (30,8% šume, 36,9% poljoprivredna dobra, 6,8% naseljena područja), dok se 25,5% osnosi na površinske vode, neobradivo i neplodno zemljište. Najveće naseljene zone predstavljaju gradovi Cirih (oko1.200.000 stanovnika), Ženeva (oko 530.000 st.), Bazel (oko 500.000 st.), Bern (oko 355.000 st.), Lozana (oko 335.000 st.), Lucern (oko 210.000 st.), Sankt Galen (oko 150.000 st.), Vintertur (Winterthur) (oko 140.000 st.), Lugano (oko 138.000 st.). Švajcarska ima oko 8 miliona stanovnika, od kojih su 22,8% stranci (oko 1.815.000). Zvanični jezici su nemački 63,7%, francuski 20,4%, italijanski 6,5% i romanš 0,5%. Najbrojnije verske grupe su rimokatolici 41,8%, protestanti 35,3%, muslimani 4,3%. (Podaci iz 2012.) Švajcarska Konfederacija (Confederazione svizzera) je od 1848. federalna država koju čini 26 kantona (20 kantona i 6 polukantona). Federalno veće ministara – Vlada (Consiglio Federale) je kolegijalni organ i ima 7 članova. Federalni parlament (Assemblea federale) se sastoji od dva doma: Veće kantona (Consiglio degli Stati), koji ima 46 članova i koji predstavlja kantone, i Narodnog veća (Consiglio nazionale) od 200 članova, koji predstavlja građane.
Mnogo je specifičnosti koje su veoma često vezane samo za Švajcarsku (Swiss made) a koje posmatrane zajedno čine njen identitet, ili bar deo njene složene realnosti, lako prepoznatljive u inostranstvu. Međutim, te specifičnosti ne mogu se povezati automatski i sa Tićinom. Prema tome, da li to znači da živeti u Tićinu nije isto što i živeti u Švajcarskoj? Da li je ustvari Tićino Švajcarska? Naravno da jeste, pošto italijanski kao zvanični jezik, njegova lombardijska kultura i mediteranska klima čine sastavni deo švajcarskog identiteta. Međutim, veoma često u inostranstvu, ali i u drugim delovima same Švajcarske, postoji problem da se shvati da unutar Švajcarske postoje zone sa subtropskom klimom, palmama, agavama, smokvama, vinogradima, maslinjacima, sadnicama limuna i letnjim temperaturama od preko 30 stepeni!
Tićino je važan deo švajcarskog mozaika, ne samo zbog Gazoze (Gazosa je posebna vrsta gaziranog napitka) iz Mendrizija (Mendrisio) ili sira Zincarlin iz Kotline Muđa (Val di Muggio), već i zbog srednjevekovnih zamkova iz Belincone (Bellinzona), prirodnih štala (Splüi) iz Kotline Bavone (Valle Bavona), dela Frančeska Borominija (Francesco Borromini), građevina Marija Bote (Mario Botta) u Luganu, međunarodnog filmskog festivala u Lokarnu (Locarno), pozorišta Dimitri, fosilnih ostataka dinosaurusa sa planine San Đorđo (Monte San Giorgio), romantičarskih crkava u brojnim dolinama, maslinovog ulja iz zone Ćeresija (Ceresio) i Švajcarskog centra za naučne kalkulacije.
Ove i mnoge druge karakteristike Tićina, jedinstvene u zemlji, stalno doprinose traženom, poznatom i uspešnom brendu Švajcarske (Swiss made) na kojem nam ponekad zavide. «Italija je pod Bordžama (Borgia) trideset godina imala ratove, živela je pod terorom, ubistvima i masakrima, i uprkos tome «proizvela» je Mikelanđela (Michelangelo), Leonarda da Vinčija (Leonardo da Vinci) i Renesansu. U Švajcarskoj postoji bratska ljubav, petsto godina mira i demokratije i šta je «proizvela»? Satove s kukavicom.» (Šala Orsona Velsa /Orson Welles u filmu «Treći čovek» (1949.) Karola Rida /Carol Reed).