Elitna straža Vatikana i pape: Koji su uslovi za prijem u Švajcarsku gardu?

REUTERS/Guglielmo Mangiapane

Smrt pape Franje, ponovo je pokrenula priču o čuvenoj Švajcarskoj gardi, za koju kažu da je grupa najelitnijih telohranitelja na svetu.

Šta je Švajcarska garda?

Švajcarska garda je grupa švajcarskih vojnika koji su odgovorni za bezbednost pape. Oni se često nazivaju i najmanjom i najstarijom vojskom na svetu, a služe kao lična pratnja papi, i u Vatikanu i na njegovim putovanjima. Takođe štite i Kardinalski zbor kada nema pape, što se upravo sada dešava.

Taj period se zove sede vacante, tj. prazna stolica – period bez pape od smrti jednog do izbora drugog.

Uslovi za pijem u Švcajcarsku gardu

Ovi gardisti, koji su inače nezavisni od švajcarskih oružanih snaga, rade za Rimokatoličku crkvu i papi se zaklinju na vernost na ceremoniji u dvorištu Belvedere u okviru vatikanskih zidina.

Ceremonija polaganja zakletve održava se 6. maja u znak sećanja na dan kada je 147 gardista poginulo braneći papu Klementa VII tokom pljačke Rima 1527. godine.

Kao što je uobičajeno kod svake elitne jedinice, konkurencija za ulazak u Švajcarsku gardu je surova. Novi regruti moraju biti neoženjeni rimokatolici sa švajcarskim državljanstvom, starosti između 19 i 30 godina i visoki najmanje 174 cm.

Pored toga, moraju da imaju najmanje stručnu diplomu ili srednjoškolsko obrazovanje i moraju da završe osnovnu obuku sa švajcarskom vojskom. Istorijski gledano, novi regruti su takođe morali da dokažu da nemaju fizičkih deformiteta, a komandanti su tradicionalno bili plemićkog porekla, piše Britannica.

Nakon pet godina službe gardisti mogu da se ožene, pod uslovom da imaju 25 godina ili više. Oni koji se venčavaju moraju se obavezati na dodatne tri godine službe.

Uniforme i oružje

Pripadnici Švajcarske garde nose plava odela i beretke, ali u svečanim prilikama oblače karakteristične šarene uniforme iz doba renesanse po kojima su poznati.

Te uniforme spadaju u najstarije na svetu koje se nose u kontinuitetu, a suprotno verovanju, Mikelanđelo ih nije dizajnirao. Zapravo ovaj dizajn jarkih boja je delo Žila Repona, koji je služio kao komandant garde između 1910. i 1921. godine. Tunike su prugaste u bojama porodice Mediči: crvenoj, tamnoplavoj i žutoj. Nose i bele ogrtače i kacige sa nojevim perjem obojenim da odražavaju različite činove, kao i povremeno oklope.

Dok su u tradicionalnoj odeći, gardisti nose mačeve i helebarde, tj. oružje poznato i kao nadžak, jedno od prvih napravljenih od motke i sekire. Takođe obučeni su za upotrebu modernog oružja i tehnika protivterorizma.

Život u Švajcarskoj gardi

Pripadnici Švajcarske garde žive na istočnom obodu grada, severno od Trga Svetog Petra i pored Vatikanske palate. Gardisti rade u proseku šest sati dnevno, ali nekim danima služba traje i do 12 sati. Njihova kapela je kapela Svetih Martina i Sebastijana, a Kampo Santo Teutoniko, blizu bazilike Svetog Petra, njihovo je groblje.

Istorija Švajcarske garde

Švajcarski plaćenici su dugo bili poznati kao najbolji vojnici na svetu, a drevni rimski naučnik Tacit je izjavio: „Helvećani (Kelti na teritoriji današnje Švajcarske) narod su ratnika, poznat po hrabrosti svojih vojnika“ — i služili su vladajućim silama mnogih evropskih zemalja, a bili su posebno traženi u Francuskoj i Španiji.

Gardisti su počeli da služe Papskoj državi krajem 14. i u 15. veku. Godine 1505. švajcarski biskup (kasnije kardinal) Mateus Šiner, u ime pape Julija II, predložio je stvaranje stalnog švajcarskog kontingenta koji bi delovao pod direktnom kontrolom pape. Godine 1506, 22. januara, prvi kontingent od 150 švajcarskih gardista, predvođen kapetanom Kasparom fon Silenenom, stigao je u Vatikan.

Ubrzo su stekli reputaciju profesionalaca koji su vrlo požrtvovani i hrabri, što se i pokazalo tokom pljačke Rima 1527. godine, kada je velika većina od 189 gardista poginula braneći papu Klementa VII.

Švajcarska garda se spremala za sličnu žrtvu tokom Drugog svetskog rata, kada su, brojčano u manjini, zauzeli odbrambene položaje dok su nemačke snage prodirale u Rim. Adolf Hitler je, međutim, odlučio da ne napadne Vatikan.

Jedinica je reorganizovana 1914. godine i sastojala se od komandanta (sa činom pukovnika), pet drugih oficira visokog ranga, 15 nižih oficira, jednog kapelana i 110 halebardira. Dalje reorganizacije su izvršene 1959. i 1976. godine, a 1979. godine njihov broj je utvrđen na 100 (komandant, tri druga visoka oficira, jedan kapelan, 23 niža oficira, dva bubnjara i 70 halebardira). Godine 1998. broj gardista je povećan na 110, a 2018. na 135 kao odgovor na niz terorističkih napada širom Evrope i u iščekivanju jubilarne 2019. godine.

Godine 1981. Švajcarska garda je zaštitila papu Jovana Pavla II tokom atentata na Trgu Svetog Petra. Zapravo, gardista u civilu koji je pritekao u pomoć papi postao je heroj i imenovan je za komandanta Švajcarske garde 1998. godine. Međutim, u roku od nekoliko sati od njegovog unapređenja njega i suprugu je ubio nezadovoljni gardista nižeg ranga, koji je potom izvršio samoubistvo. To su bila prva ubistva za koja se zna da su se dogodila u Vatikanu od sredine 19. veka.

Film kao utočište: OtherMovie Lugano Festival spaja kulture

Foto: OtherMovie, Drago Stevanović i predsednik žirija

OtherMovie Lugano Film Festival održava se već četrnaestu godinu u Tićinu, a ovogodišnje izdanje zabeležilo je rekordnu posećenost sa oko 1.100 gledalaca. Festival je osnovao Drago Stevanović, fotograf srpskog porekla, sa idejom da film može biti mnogo više od umetnosti – prostor za razumevanje, lečenje i dijalog među kulturama.

Stevanović je do ideje za festival došao dok je radio u oblasti art-terapije sa osobama koje su se borile sa ozbiljnim psihičkim poteškoćama. To iskustvo podstaklo ga je da film predstavi kao medij koji pruža utočište – i umetnicima i publici – posebno u trenucima ličnih ili društvenih kriza. Tako je 2012. nastao OtherMovie, koji se danas profilisao kao jedan od najvažnijih festivala nezavisne kulture u regionu.

Ovogodišnje izdanje, posvećeno temama sećanja i identiteta, održano je do 5. aprila i donelo brojne nagrade i priznanja domaćim i međunarodnim autorima. Glavnu nagradu festivala osvojio je italijanski dokumentarac After the Bridge u režiji Davidea Rizza i Marzije Toscano. Film je prikazan u sekciji L’Incontro i tematizuje priču majke jednog od počinilaca terorističkog napada na Londonskom mostu 2017. godine, preispitujući pojam žrtve i bola iz drugačije perspektive.

U istoj sekciji, posebne pohvale žirija dobili su filmovi Home Swiss Home Geerta Smetsa i Soul of Soil autora Yen Lan-Chuan. Žiri ovogodišnjeg festivala predvodio je režiser iz Ticina, Mirko Aretini.

U kategoriji nacionalnih kratkih filmova OtherSwiss Short, pobedio je film Everyone but us Diega Haunsteina, koji istražuje dileme jednog para suočenog s neplaniranom trudnoćom. Pohvale su dobili i filmovi Troubled Patricije Wagner i Su Twice Agnese Laposi.

Među međunarodnim kratkim filmovima, u sekciji [S]guardo da vicino, nagradu je odneo iranski film Sonata of Good Women Mehdi Mahaeia, koji progovara o LGBTQ+ zajednici u kontekstu represivnih zakona Islamske Republike. Pohvalu je dobio austrijski film Strangers like us Pipi Frostl i Felixa Krisaija.

Dodeljene su nagrade i u dodatnim kategorijama. Najbolji animirani film bio je britanski And then they Shauna Clarka, dok je nagradu za najbolji video-rad dobio švajcarski On My Head Waltera Veronesija. Argentinski video Perros Sin Dueño Juana Matiasa Muse osvojio je priznanje za najbolji muzički video, a austrijski Shake Stew – Lila Ruperta Höllera pohvaljen je za estetiku i koreografiju.

Uz kvantitativni rast, festival beleži i kvalitativni pomak. Jedan od dokaza za to je i prikazivanje švajcarskog dokumentarca Game Over, koji se trenutno prikazuje u domaćim bioskopima. Film u formi trilera analizira slom banke Credit Suisse, jednog od simbola švajcarskog identiteta.

Sledeće izdanje festivala planirano je za 2026. godinu, kada će OtherMovie obeležiti svoju 15. godišnjicu, sa temom promena u fokusu.

Dr Ivan Trifunović novi ambasador Republike Srbije u Švajcarskoj Konfederaciji

Foto: Instagram/Pupininicijativa /edit

Republika Srbija imenovala je novog ambasadora u Švajcarskoj Konfederaciji – dr Ivana Trifunovića, iskusnog stručnjaka u oblasti biotehnologije, farmaceutske industrije i člana savetodavnog odbora Pupin inicijative. Odluka o njegovom imenovanju dolazi nakon dugogodišnje karijere u velekim multinacionalnim kompanijama i akademskim institucijama, kao i njegovog angažmana na jačanju saradnje između Srbije i dijaspore.

Bogato međunarodno iskustvo

Dr Trifunović donosi u diplomatiju izuzetno bogato profesionalno iskustvo iz oblasti farmacije, biotehnologije i strateškog poslovnog savetovanja. Kao osnivač i predsednik kompanije Dren Bio u San Francisku i nekadašnji izvršni direktor WaferGen Bio-Systems, Inc., uspešno je vodio kompanije kroz procese inicijalne javne ponude (IPO) i strateške akvizicije. Njegov rad na razvoju genetskih tehnologija i dijagnostičkih testova, kao i dugogodišnja saradnja sa vodećim multinacionalnim korporacijama, učinio ga je priznatim stručnjakom u oblasti medicinske inovacije.

Posebno značajan deo njegove karijere vezan je za Azijsko-pacifički region, gde je kao predsednik kompanije Third Wave Japan, K.K. uspostavio čvrste poslovne veze i vodio ključne pregovore sa japanskim partnerima i regulatornim telima. Takođe, kao savetnik korporacije FujiFilm, pomogao je u definisanju strategija farmaceutskog poslovanja i pregovorima sa američkom Agencijom za hranu i lekove (FDA).

Akademski rad i doprinos nauci

Dr Trifunović poseduje izuzetno akademsko obrazovanje: diplomirao je hemiju na Univerzitetu u Beogradu, doktorirao organsku hemiju na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu (UCLA), a potom stekao i MBA diplomu na prestižnoj Wharton School Univerziteta u Pensilvaniji. Tokom karijere, predavao je na Univerzitetima Kolumbija i Prinston, gde je aktivno učestvovao u istraživačkim projektima i mentorstvu mladih naučnika.

Njegov naučni doprinos uključuje i učešće u sintezi leka Taxol, koji se koristi u lečenju raka, što je rezultiralo deset patentnih prijava. Karijeru je započeo kao hemičar 1992. godine, da bi se ubrzo uzdigao do visokih rukovodećih pozicija u globalnim farmaceutskim kompanijama poput Johnson & Johnson i Pharmacia Corporation.

Jačanje saradnje između Srbije i Švajcarske

Kao ambasador u Švajcarskoj Konfederaciji, dr Trifunović ima priliku da iskoristi svoje međunarodno iskustvo i široku mrežu kontakata u cilju unapređenja ekonomskih, naučnih i kulturnih veza između dve zemlje. Posebno je značajno njegovo razumevanje dijaspore, s obzirom na to da već dugi niz godina aktivno podržava naučne, obrazovne i omladinske programe u Srbiji i Sjedinjenim Američkim Državama putem porodične fondacije.

Njegovo imenovanje dolazi u trenutku kada se sve više radi na povezivanju srpske dijaspore sa maticom, kao i na jačanju ekonomskih odnosa između Srbije i Švajcarske, posebno u oblastima visokih tehnologija, medicine i farmaceutskog sektora.

Osim profesionalnih postignuća, dr Trifunović je pasionirani ljubitelj fotografije i skijanja, što će mu, nema sumnje, omogućiti da se brzo prilagodi novoj sredini u Švajcarskoj.

Očekuje se da će njegov mandat doprineti jačanju bilateralnih odnosa i otvaranju novih mogućnosti za saradnju između Srbije i Švajcarske, uz poseban fokus na privlačenje investicija, promociju srpske nauke i tehnologije, kao i podršku srpskoj zajednici.

Vladimir Miletić

Gubitak švajcarskog državljanstva: stvarnost koja iznenađuje mnoge

Švajcarsko državljanstvo nije zagarantovano za ceo život. Mnogi Švajcarci i Švajcarkinje u inostranstvu su ga izgubili, često nesvesno ili zbog zastarelih propisa.

Jednom Švajcarac, zauvek Švajcarac?

Iako se gubitak švajcarskog državljanstva može činiti neverovatnim, postoje različite situacije u kojima se to može desiti. Švajcarski pasoš nije večan, a Zakon o državljanstvu Švajcarske predviđa posebne uslove pod kojima može doći do poništenja državljanstva.

U nastavku analiziramo glavne slučajeve u kojima se može izgubiti švajcarsko državljanstvo.

1. Dobrovoljno odricanje

Svi švajcarski državljani koji žive u inostranstvu i poseduju drugo državljanstvo mogu se dobrovoljno odreći švajcarskog državljanstva. Da bi to učinili, moraju podneti zahtev za oslobađanje od državljanstva u ambasadi ili konzulatu Švajcarske.

2. Automatski gubitak zbog prekoračenja roka za prijavu

Dete rođeno u inostranstvu od švajcarskih roditelja i koje poseduje drugo državljanstvo automatski gubi švajcarsko državljanstvo kada napuni 25 godina, osim ako:

  • Njegovo rođenje bude prijavljeno švajcarskim vlastima pre navedenog roka.
  • Pismeno izrazi želju da zadrži švajcarsko državljanstvo.

Ako osoba izgubi državljanstvo iz ovog razloga, ima deset godina da podnese zahtev za ponovno dobijanje državljanstva kod švajcarskih vlasti.

3. Poništenje naturalizacije

Naturalizacija može biti poništena do osam godina nakon njenog sticanja. Sekretarijat za migracije Švajcarske (SEM) može pokrenuti ovu proceduru ako se utvrdi da je osoba dala lažne izjave ili sakrila ključne informacije kako bi dobila državljanstvo. To se može desiti, na primer, u slučaju fiktivnog braka.

Svake godine SEM poništi oko pedeset naturalizacija. Ako je osoba u međuvremenu odustala od svog prethodnog državljanstva, može postati apatrid. U slučaju poništenja, novi zahtev za naturalizaciju može se podneti tek nakon dve godine.

4. Oduzimanje državljanstva

Švajcarsko državljanstvo može biti oduzeto osobi sa dvojnim državljanstvom ako svojim postupcima ozbiljno šteti interesima ili ugledu Švajcarske. Razlozi za oduzimanje uključuju:

  • Špijunažu
  • Diplomatsku izdaju
  • Terorizam i ekstremizam
  • Organizovani kriminal
  • Genocid i zločine protiv čovečnosti

Ova mera može biti primenjena samo ako je osoba osuđena za jedno od ovih krivičnih dela i ako poseduje drugo državljanstvo.

Od stupanja zakona na snagu 1953. godine, Švajcarska nikada nije oduzela državljanstvo nikome sa dvojnim državljanstvom. Međutim, između 1940. i 1952. godine, 86 osoba izgubilo je švajcarsko državljanstvo iz ovih razloga. Jedan od poslednjih slučajeva dogodio se 1945. godine, kada je građanin kantona Obvalden, koji se pridružio nacističkoj vojsci, izgubio švajcarsko državljanstvo.

Gubitak švajcarskog državljanstva može se desiti iz različitih razloga, bilo dobrovoljnih ili ne. Zato je važno biti informisan o važećim propisima kako bi se izbegle neprijatne situacije. Ako postoji sumnja u vezi sa statusom državljanstva, preporučuje se kontaktiranje švajcarskih vlasti radi provere i, ako je potrebno, pokretanja postupka za ponovno sticanje državljanstva.

Beograd pod svetlom švajcarskih medija: Masovni protesti protiv režima

Jučerašnji protesti u Beogradu upisali su se kao jedan od najznačajnijih događaja u novijoj istoriji Srbije. Prema izveštajima pet vodećih švajcarskih medija, građani različitih generacija, profesija i društvenih slojeva mobilisali su se kako bi izrazili nezadovoljstvo režimom predsednika Aleksandra Vučića, optužujući vlast za duboku korupciju, zloupotrebu moći i neuspeh da osigura osnovne demokratske principe.

Tages-Anzeiger:
“Protesti protiv predsednika Vučića – Srpska omladina trese Beograd. Da li dolazi do obračuna?“
(Proteste gegen Präsident Vucic Die serbische Jugend bringt Belgrad zum Beben. Kommt es jetzt zum Showdown?)

Tages-Anzeiger ističe da je protest u Beogradu, održan juče, bio najveći do sada u istoriji Balkana. Prema ovom izveštaju, demonstracije nisu samo lokalni odgovor već su odjeknule širom Srbije.

Masovna mobilizacija građana, ljudi iz svih krajeva zemlje – od studenata i srednjoškolaca, preko roditelja, pa sve do univerzitetskih profesora – učestvovali su u protestu, čime se stvorio utisak da je ceo narod ustao protiv autokratskog režima.

Na ulicama Beograda zabeleženi su prizori gde su demonstranti dočekivani aplauzom i toplinom, posebno emotivan trenutak bio je doček dolaska učesnika iz udaljenih gradova, gde su mnogi plakali od radosti.

Rušenje nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je stradalo 15 osoba, opisan je kao “dominostein” – događaj koji je rasplamsao masovni otpor prema vlasti, a optužbe o korupciji i neodgovornosti su dosegle vrhunac.

Vučić je, kako piše Tages-Anziger, optužio opoziciju za planiranje „obojene revolucije“ uz navode da dobija podršku iz Moskve i Vašingtona. Njegov nastup, koji je bio sve manje uverljiv, dodatno je oslikan kroz kontrast između masovnih protesta i pokušaja vlasti da diskredituje proteste.

 

Neue Zürcher Zeitung:
“Velike demonstracije u Beogradu – Srpski protestni pokret nastavlja da jača“
(Grosskundgebung in Belgrad: Die serbische Protestbewegung gewinnt weiter an Kraft)

Prema Neue Zürcher Zeitung, protestni pokret u Srbiji ne gubi na zamahu, već naprotiv – postaje sve snažniji, naglašavajući da se broj demonstranata iz dana u dan povećava, što ukazuje na sve veći otpor građana prema autoritarnom režimu. Sve veći broj učesnika na ulicama Beograda signalizira da građani ne prihvataju status quo.

Iako su protesti masovni, demonstranti se trude da izbegnu nasilje i haos. Ovaj aspekt ukazuje na zrelu organizaciju protesta, gde se slogani i poruke prenose jasno, a cilj je dostići promene kroz miran otpor.

Vučićev utisak nemoći, istaknut u ovom članku, dodatno oslikava kontrast između očekivanja građana i načina na koji vlast pokušava da upravlja situacijom.

 

Blick:
„Stotine hiljada demonstriraju protiv srpske vlade“
(Hunderttausende demonstrieren gegen serbische Regierung)

Blick u svom tekstu stavlja akcenat na brojčanu snagu protesta, naglašavajući da, iako službene brojke navode oko 107.000 učesnika, stvarni broj demonstranata dostiže stotine hiljada.

Dok službene institucije prikazuju niže brojke, nezavisni posmatrači i dron snimci jasno pokazuju da su ulice Beograda bile preplavljene ogromnom masom ljudi.

Iako je većina protesta protekla mirno, zabeležen je incident kada je automobil namerno ušao u gomilu demonstranata, što je rezultiralo povredama nekoliko mladih, a vozač je odmah uhapšen. Takođe, prisustvo proruski nastrojenih i ultranacionalističkih grupa dodatno je pojačalo tenzije.

Između ostalog, jedan od učesnika, Slobodan Horvat, izjavio je da je ovo „kraj režima“, što ukazuje na duboku nespremnost građana da nastave sa trenutnim političkim stanjem.

 

Le Temps:
“U Beogradu, najveća manifestacija u istoriji Srbije“
(A Belgrade, la plus grande manifestation de l’histoire de la Serbie)

Le Temps je u svom izveštaju istakao veličinu i simboliku protesta, podsećajući na ključne istorijske prekretnice u srpskoj politici.

Medij opisuje kako je satima velika masa demonstranata preplavljivala Beograd, čime se ovaj protest poredi sa istorijskim događajima poput onih iz perioda pada Slobodana Miloševića.

Iako je jutro počelo sunčano, brzo je ustupilo mesto blagoj, ali upornoj kiši, što nije sprečilo građane da svojim prisustvom ukažu da ništa više neće biti isto.

Uprkos pretnjama nasilja, protest je protekao mirno, a demonstranti su ostali posvećeni poruci da je potrebna istinska demokratska transformacija.

 

Corriere Del Ticino:
„«Pumpaj, Pumpaj»: maxi-manifestacija Beograda protiv korupcije“
(«Pumpaj, Pumpaj»: la maxi-manifestazione di Belgrado contro la corruzione)

Corriere Del Ticino naglašava kontrast između zvaničnih podataka i stvarnog broja učesnika, kao i simboliku slogana koji je postao zaštitni znak protesta:

Procene pokazuju da je broj demonstranata mogao dostići između 275 i 325 hiljada, što drastično nadmašuje zvaničnih 107.000. Ova razlika ukazuje na to da su zvanične brojke, možda zbog političkih pritisaka, podcenjene.

Slogan „Pumpaj, Pumpaj“ korišćen je kao poziv građanima da „pojačaju pritisak“ na vlast. Pored toga, referenca na tragični incident u Novom Sadu („15 za 15“) dodatno je osnažila zahtev za pravdom, naglašavajući da je kolaps infrastrukture posledica sistemske korupcije.

Prisustvo različitih društvenih slojeva. Na ulicama Beograda mogli su se videti kako se na jednom mestu susreću seljaci, studenti, radnici i penzioneri, svi ujedinjeni protiv režima koji, prema protestnim porukama, koristi mrežu korumpiranih odnosa kako bi zadržao vlast.

Iako je većina manifestacije protekla bez većih incidenata, prisustvo navodnih proruski nastrojenih grupa i ultranacionalista, koji su čak postavljali barrikade, ukazuje na to da je politička borba u Srbiji izuzetno kompleksna i puna kontradikcija.

 

Pisanje švajcarskih medija jasno pokazuju da su protesti u Beogradu mnogo više od običnih demonstracija – oni su simbol dubokih društvenih podela i izraza nezadovoljstva koje se gomila decenijama. Svaki medij, bilo da se fokusira na broj učesnika, emotivne prizore, političke optužbe ili simboliku tragedije u Novom Sadu, prenosi poruku da građani Srbije više nisu spremni da prihvate korumpiran sistem i autokratski stil vladavine.

Bez obzira na pokušaje vlasti da diskredituje proteste kroz manipulaciju brojkama i optužbama o planovima za obojenu revoluciju, javnost je jasna – vreme je za istinske promene, transparentnost i vladavinu prava. Dok se politička scena i dalje polarizuje, masovni izlazak na ulice postaje znak nove generacije koja zahteva odgovornost i demokratske reforme.

Švajcarski Savezni savet raspodelio ministarstva

Na sednici održanoj 14. marta 2025. godine, Savezni savet Švajcarske u novom sastavu, koji stupa na snagu 1. aprila 2025, izvršio je raspodelu sedam ministarstava i odredio njihove zamenike.

Nova raspodela ministarstava izgleda ovako:

  • Savezno ministarstvo za spoljne poslove (DFAE):
    • Savezni savetnik: Ignazio Cassis
    • Zamenik: Elisabeth Baume-Schneider
  • Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova (DFI):
    • Savezna savetnica: Elisabeth Baume-Schneider
    • Zamenik: Ignazio Cassis
  • Savezno ministarstvo za pravdu i policiju (DFGP):
    • Savezni savetnik: Beat Jans
    • Zamenik: Karin Keller-Sutter, predsednica Konfederacije
  • Savezno ministarstvo za odbranu, civilnu zaštitu i sport (DDPS):
    • Savezni savetnik: Martin Pfister
    • Zamenik: Guy Parmelin
  • Savezno ministarstvo finansija (DFF):
    • Savezna savetnica: Karin Keller-Sutter, predsednica Konfederacije
    • Zamenik: Albert Rösti
  • Savezno ministarstvo za privredu, obrazovanje i istraživanje (DEFR):
    • Savezni savetnik: Guy Parmelin
    • Zamenik: Beat Jans
  • Savezno ministarstvo za životnu sredinu, saobraćaj, energiju i komunikacije (DATEC):
    • Savezni savetnik: Albert Rösti
    • Zamenik: Martin Pfister

Očekuje se da će Savezni savet zvanično potvrditi ovu raspodelu na sednici zakazanoj za 2. april 2025. godine. Vlada izražava zadovoljstvo zbog nastavka rada u novom sastavu i predanošću stabilnosti i efikasnosti državne administracije.

Martin Pfister izabran za novog člana Savezne vlade

Šezdesetjednogodišnji političar iz kantona Zuga, Martin Pfister, izabran je za novog člana Savezne vlade Švajcarske. Njegov izbor izazvao je oduševljenje kod njegove porodice, čiji je radosni uzvik odjeknuo sa balkona gde su sedeli tokom glasanja.

Pfister, kojeg su mediji ranije nazivali „velikim nepoznatim“ zbog njegove visine i manje prepoznatljivosti na saveznoj političkoj sceni, sada je u centru pažnje.

Obrazovanje i profesionalna karijera

Rođen 1963. godine, Pfister je odrastao u Zugou i Alenvindenu. Završio je obrazovanje za učitelja osnovne škole na Institutu St. Michael u Zugou, a potom diplomirao istoriju i germanistiku na Univerzitetu u Friburgu. Radio je kao učitelj, naučni saradnik i savetnik za neprofitne organizacije i udruženja.

Osim političkog angažmana, Pfister je imao značajnu ulogu i u vojsci, gde je dostigao čin pukovnika i bio šef vojne pomoći u vanrednim situacijama za Teritorijalnu regiju 3.

Politička karijera

Pfisterova politička karijera započela je 2003. godine kada je postao član Komisije za starateljstvo i socijalnu pomoć u opštini Baar. Tri godine kasnije, 2006. godine, izabran je u Veliko veće kantona Zuga, gde je kasnije postao lider poslaničke grupe i predsednik kantonalnog ogranka PPD-a, sada poznatog kao stranka „Centar“. Od 2016. godine bio je član Državnog saveta kantona Zuga.

Pfister je oženjen i otac je četvoro odrasle dece. Njegov izbor u Saveznu vladu označava novu fazu u njegovoj dugogodišnjoj političkoj karijeri.

SWISS ponovo leti za Niš od 30. juna: Menadžer kompanije oduševljen razvojem aerodroma

Švajcarska nacionalna avio-kompanija SWISS ponovo uspostavlja liniju Cirih – Niš – Cirih, a prvi let na ovoj ruti zakazan je za 30. jun ove godine. Karte su već dostupne za kupovinu, a putnici će moći da koriste ovu liniju dva puta nedeljno, ponedeljkom i četvrtkom.

Tim povodom, menadžer SWISS-a Iulian Bold, zadužen za planiranje i razvoj mreže letova, posetio je danas niški aerodrom “Konstantin Veliki”. Domaćin sastanka bio je Mihajlo Zdravković, direktor Aerodroma Srbije, dok je u razgovorima učestvovao i Dušan Knežević, direktor niškog aerodroma.

Tokom obilaska, Bold se upoznao sa novom zgradom terminala i savremenom aerodromskom opremom, izrazivši zadovoljstvo napretkom i razvojem aerodroma. Povratak SWISS-a u Niš označava važan korak za regionalnu povezanost, jer letovi ka Cirihu nude putnicima odličnu vezu sa celim svetom.

Na sastanku je istaknuto da pripreme za prvi let teku po planu, a ova ruta će poslužiti kao test održivosti linije. Ukoliko se pokaže uspešnom, postoji mogućnost da od sledeće godine postane celosezonska, a u perspektivi i celogodišnja.

Povratak SWISS-a na niški aerodrom donosi nove mogućnosti za putnike iz Srbije i regiona, dok će Aerodrom “Konstantin Veliki” nastaviti da jača svoju poziciju kao važan centar avio-saobraćaja.

Ambasada Republike Srbije u Bernu obeležila Dan državnosti Republike Srbije

Ambasador Bradić poželeo je prisutnima dobrodošlicu, uz osvrt na bilateralne odnose u prošloj godini, naglasivši da je došlo do intenziviranja političke saradnje i daljeg povećanja robne, a posebno razmene u oblasti IKT usluga koje su premašile iznos od dve milijarde švajcarskih franaka. Podsetio je na posete švajcarskih zvaničnika Srbiji i susrete srpskih državnih funkcionera sa visokim predstavnicima zemlje prijema.

Bradić je posebno istakao činjenicu da je Švajcarska prva država koja je zvanično potvrdila svoje učešće na specijalizovanoj svetskoj izložbi Ekspo 2027 u Beogradu.

Gostima je prikazana i video poruka ministra Marka Đurića povodom Dana državnosti Republike Srbije, u kojoj govori o istorijskom značaju Sretenja i Sretenjskog Ustava, kao i o geopolitičkim ciljevima Srbije.

Prijemu su prisustvovali su predstavnici Ministarstva inostranih poslova Švajcarske, diplomatskog kora i udruženja dijaspore.

Istraživanje Univeziteta u Cririhu: Uloga jezika u životu balkanske dijaspore u Švajcarskoj

Jezik nije samo sredstvo komunikacije – on je deo identiteta, kulture i nasleđa svake zajednice. Kako dijaspora sa Balkana u Švajcarskoj koristi svoj maternji jezik, i kakvu ulogu on igra u svakodnevnom životu? Ovo su neka od ključnih pitanja istraživanja Univerziteta u Cirihu, koja se bavi proučavanjem jezika balkanske dijaspore u Švajcarskoj.

Kako biste pomogli u ovom važnom istraživanju, pozivamo sve pripadnike dijaspore iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske da učestvuju u popunjavanju upitnika.

Link ka upitniku: https://www.uzh.ch/zi/cl/surveys/index.php/999654?lang=de

Trenutno je dostupan na nemačkom jeziku, a uskoro će biti dostupne i verzije na italijanskom, francuskom i srpskom jeziku.

Ovo istraživanje ima za cilj da pruži dublji uvid u načine na koje dijaspora očuva i koristi svoj jezik, kako u privatnom tako i u javnom životu. Kristijana naglašava da što više ljudi učestvuje, to će rezultati biti relevantniji i korisniji za razumevanje jezičkih trendova među balkanskom dijasporom.

Ako želite da podržite ovo istraživanje, podelite link sa svojim prijateljima, porodicom i poznanicima u dijaspori. Svaka popunjena anketa doprinosi boljem razumevanju uloge jezika u migracionim zajednicama.

Više informacija možete pronaći i na priloženom plakatu koji je pripremljen za objave na društvenim mrežama.

Hvala vam na učešću i doprinosu ovom važnom istraživanju!

POSLEDNJE VESTI