Neue Zürcher Zeitung: Veliki broj uzdržanih o Rezoluciji o Srebrenici uspeh i dokaz uticaja srpske diplomatije

Ugledni švajcarski list ukazuje da se od glasanja uzdržalo 68 država, među kojima Grčka i Slovačka, koje su i po pitanju Kosova do sada bile na strani Srbije.

Konstatuje se da se i više muslimanskih zemalja, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Omana i Maldiva, uzdržalo od glasanja.

Dodaje se da je Beograd već tokom kampanje kojom je želeo da navede države da povuku priznanje Kosova, pokazao da raspolaže mogućnostima za uticaj na međunarodnom parketu, posebno na tzv. globalnom jugu.

NZZ navodi da Generalna skupština UN jeste usvojila uvođenje Međunarodnog dana sećanja na žrtve genocida u Srebrenici, ali da je veliki broj uzdržanih uspeh za Beograd.

Beograd je glasanje prikazao kao glasanje o nacionalnoj časti i koristio je još jednom narativ o Srbiji kao stalnom žrtvenom jarcu svetske istorije kojoj se jednostrano pripisuje odgovornost za sve probleme na Balkanu.

Srbija je, dodaje list, ukazivala da su i Srbi žrtve, da je bilo i hrvatskih i muslimanskih zločinaca, kao i o Nato napadu na zemlju. To nije pogrešno, ali u Rezoluciji se ne govori o Srbiji ili Srbima, niti o kolektivnoj krivici, već o žrtvama Srebrenice, primećuje list.

Rezoluciju su podnele Nemačka i Ruanda, dve države u kojima je suočavanje sa genocidom od ključnog značaja za njihovo razumevanje države.

Vučić je, dodaje list, u govoru kritikovao Nemačku što oseća da ima moralno pravo da deli lekcije svima koji se ne slažu sa tim, kao i da postoje međunarodni dani sećanja na Holokaust i na genocid u Ruandi, ali ne i nad Jermenima.

Za koga ovaj rezultat predstavlja uspeh – to je u oku posmatraca, konstatuje list, navodeći da se veliki broj uzdržanih svakako može smatrati uspehom srpske diplomatije.

Weltvohe: Predsednik Srbije i visoka umetnost neutralnosti

Srbija je pred istorijskom odlukom – potčinjavanje NATO-u ili nezavisnost, a predsednik Aleksandar Vučić pokušava da korača tankom linijom između.

To ocenjuje srpsko-američki istoričar i politikolog Srđa Trifković u autorskom tekstu koji objavljuje švajcarski nedeljnik „Veltvohe“.

Većina „majstora“ spoljne politike poznatih u istoriji služili su velikim silama. Naravno, potrebno je mnogo veštine i takta da se postigne državničko umeće Rišeljea, Meterniha ili Bizmarka. Ali, mnogo pomaže ako imate na raspolaganju alate velike, moćne države. Lideri malih i slabih zemalja suočeni su sa mnogo težim testom sposobnosti, posebno kada se suočavaju sa brojnim izazovima na više frontova.

Pronalaženje prave ravnoteže između svojih ciljeva i sredstava, kao i optimalno raspoređivanje ograničenih resursa male zemlje među različitim prioritetima je test sposobnosti pravog državnika. Njegova dostignuća često ostaju manje poznata, jer posledice njegovih postupaka imaju ograničen značaj za ostatak sveta.

U 20. veku mi padaju na pamet primeri Irca Emona De Valera i Portugalca Antonija Salazara. Uporediv, a možda i dirljiviji primer danas je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se suočava sa tri međusobno povezana i istovremena izazova.

Prvi je da Zapad traži od Vučića da normalizuje odnose sa Prištinom. Ovo je jasan eufemizam za priznanje nezavisnosti južne pokrajine Srbije, koja je od 1999. godine pod okupacijom Natoa i koja je jednostrano proglasila nezavisnost 2008. godine. Pravni stav Srbije je ukorenjen u Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN, koju tri zapadne sile sa pravom veta dozvoljavaju da se trajno primenjuje.

U isto vreme, oni su namerno prekršili ova pravila, dok su ih Kina i Rusija striktno poštovale. Kako je Vučić često isticao, vrhunac je licemerja Zapada da se suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine posmatra kao neprikosnoveni, dok se napušta suverenitet i teritorijalni integritet Srbije.

Drugi je da Zapad poziva Vučića da prihvati reviziju Dejtonskog sporazuma, koji je od 1995. godine osigurao mir u Bosni i Hercegovini. Paket mera koje je predložio nezakonito imenovani “visoki predstavnik” Kristijan Šmit iz Nemačke bi defakto značio uništenje Republike Srpske.

Takva prisilna unitarizacija u korist muslimana destabilizovala bi Bosnu i Hercegovinu i region i vratila situaciju na početak, odnosno izbijanje rata 1992. godine. Treće je da Zapad očekuje da se Vučić pridruži sankcijama EU protiv Rusije, iako je put Srbije ka integraciji potpuno zaustavljen, a zemlja bi pretrpela ogromne nenadoknadive gubitke ukoliko bi takva odluka bila doneta.

Otpor je neophodan Po sve tri tačke postoji izuzetan stepen saglasnosti među Srbima da je otpor ne samo moguć već i apsolutno neophodan. Čak su i prozapadne stranke, koje su na decembarskim parlamentarnim izborima dobile nešto više od 20 odsto glasova, rezervisanije po pitanju svog pravog stava.

„Veltvohe“ je kroz kratak istorijski pregled ukazao na tešku situaciju predsednika Vučića i Srbije. List je ukazao na nesvrstanost Jugoslavije, koja je donela mnoge ekonomske io političke koristi, ali i da je ta politika doživela neuspeh, jer je zemlja doživela niz kriza u poslednje dve decenije svog postojanja, iako su je obe supersile ostavile samu tokom Hladnog rata. Iz razloga koji još nisu u potpunosti razjašnjeni, NATO je izgubio kontrolu.

Pred kraj svog dugog života, Džordž Kenan je upozorio da je proširenje Natoa najgora strateška greška u istoriji SAD. Kenan, oduševljeni pristalica Natoa tokom Hladnog rata, shvatio je da će ekspanzivni Savez naterati Rusiju da zauzme odbrambeni položaj; tačno je predvideo da će to dovesti do povratka na hladnoratovsku atmosferu u odnosima Istoka i Zapada. Događaji koji su usledili, koji su kulminirali američkim proksi ratom u Ukrajini, pokazali su da je u pravu. Jugoslavija se odmah našla na raskrsnici.

U vreme rata na Kosovu Bila Klintona protiv Srbije pre četvrt veka Nato je postao oruđe globalističko-hegemonističkog „dvopola“ u Vašingtonu i očajnički je tražio novu misiju u svetskom hladnom ratu. Bio je to rat gole, ničim izazvane agresije. Argumenti su dobro poznati. Jedna od posledica metamorfoze Natoa je da Alijansa sada ima izrazito sovjetski karakter. Strateški koncept za 2022. sadržao je čisto ideološke reference na „izazove klimatskih promena“ i „važnost rodnih perspektiva za bezbednost svih nas“.

Istovremeno, SAD su mogle da nametnu strožu disciplinu svojim evropskim saveznicima nego što je SSSR ikada uspeo sa svojim satelitima pre 1989. Upadljiva sličnost današnjeg Natoa sa nekadašnjim Varšavskim paktom je jaz između zvanične retorike, monolitno pompezne, i političke, vojne i ekonomske realnosti Evrope.

Kako mi je nedavno rekao istaknuti beogradski analitičar, očigledna spremnost „Stare Evrope“ da naudi sebi kako bi nanela štetu Rusiji mogla bi se smatrati pogrešnom, a ipak racionalnom ako bi se zasnivala na jasnoj strategiji za povoljan ishod rata u Ukrajini – ali takva strategija ne postoji, a Srbima je to dobro poznato. Aleksandar Vučić to naravno vidi.

Stoga nerado popusti pod pritiskom Zapada u ovoj kasnoj fazi i uvede sankcije Rusiji. Sve dok Nato odbija čak i da razmotri diplomatsko rešenje sukoba, on nema podsticaj da to čini. Ne postoji Zapadni paket koji pomaže Srbiji da nadoknadi svoje gubitke, ali samo zahtev da se pridruži i izdrži posledice koje sa sobom nose. Ovo se možda moglo objasniti u hobsovskom smislu, dok je rat išao loše po Rusiju. Danas to očigledno više nije slučaj. Bivši najviši savetnik Pentagona i penzionisani pukovnik američke vojske Daglas Mekgregor je u više navrata ponudio mračnu procenu izgleda Zapada u Ukrajini. Mekgregor, visoki zvaničnik u vreme bivšeg predsednika Donalda Trampa, više puta je govorio da je gotovo sve gotovo. Slična upozorenja ima i doajen američke geostrategije Edvard Lutvak, koji sugeriše da rat treba da se završi kompromisom, čak i ako je „slab i odvratan“.

Svetski poznati ekonomista Džefri Saks nazvao je Ukrajinu „najnovijom neokonzervativnom katastrofom“ koja će dovesti do „još jednog geopolitičkog debakla“ za Sjedinjene Države. Ostanite napolju U drugoj deceniji 21. veka Srbiju čeka istorijska odluka. Svet se suočava sa novom podelom. Na jednoj strani su Nato i njegova četiri partnera u azijsko-pacifičkom regionu (Australija, Japan, Novi Zeland, Južna Koreja) – oko osmine svetske populacije i skoro polovina njene privrede – a na drugoj strani oni koji odbijaju hegemonistički poredak, praktično ostatak čovečanstva.

Da stvar bude gora, novi globalni Nato je, kao i njegov prethodnik u Varšavskom paktu, ideološki rigidan i ne toleriše neslaganje. Ono što Nato u svom strateškom konceptu opisuje kao izazov „našim interesima, bezbednosti i vrednostima“ sada takođe uključuje otpor čitavom nizu probuđenih dogmi, uključujući transrodnost i kult LGBTK pisma. Vašington i Brisel su takođe sve odlučniji da svako neprihvatanje njihovih ponuda vide kao izazov.

Jasna većina Srba sada želi da ostane van ovog „saveza vrednosti“. Ipak, eventualno članstvo u EU, zajedno sa vojnom neutralnošću, ostaje strateški cilj vlade. Često dvosmislena spoljnopolitička načela predsednika Vučića odražavaju njegovu želju da ide po finoj, uskoj liniji kada se bavi blokovima moći. Ova politika je u skladu sa stavom većine Srba.

Predsednik Vučić prisustvovao godišnjem sastanku Svetskog ekonomskog foruma u Davosu

Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić boravi u Davosu, gde je prisustvovao godišnjem sastanku Svetskog ekonomskog foruma. Tom prilikom, predsednik Vučić je učestvovao na sesiji „Novo evroazijsko svitanje“ i imao niz bilateralnih susreta sa svetskim i evropskim zvaničnicima, kao i brojnim predstavnicima međunarodnih organizacija, finansijskih institucija i vodećih globalnih kompanija.

Predsednik Vučić rekao je danas u okviru debate „Novo evroazijsko svitanje“ da je Srbiji i drugim zemljama Zapadnog Balkana potrebna jača Nemačka i naglasio da ekonomski pad Nemačke od 0,3 odsto predstavlja problem za države u regionu. On je izrazio zahvalnost poreskim obveznicima Evropske unije na pomoći koju su do sada uputili našoj zemlji.
Predsednik Vučić je naveo i da je Srbija uspela više nego da udvostruči vrednost ukupnog BDP-a od 2012/2013. godine do sada, sa 32 milijarde na 69 milijardi evra, istakavši da je MMF predvideo da privredni rast Srbije iznosi 3,5 odsto ove godine, ali da veruje da će biti i veći od toga i iznositi 3,6 odsto. On je dodao da su za EU prognoze rasta sve slabije, dok za našu zemlju i region rastu.
„A naše malo rastu, ne vrtoglavo, ali i dalje rastu, što je dobro za nas. To znači da je naša ekonomija konzistentna. Kada govorimo recimo o stranim direktnim investicijama, 60-64 odsto ukupnih stranih direktnih investicija dolazi iz Evrope, ali više od 32-33% dolazi iz Azije. Iz Kine, Japana i Južne Koreje“, rekao je predsednik i dodao da se u svetu ekonomska moć sve više pomera ka Aziji.
„To treba da shvatimo mi, koji smo u Evropi i koji ćemo uvek živeti u Evropi i biti deo Evrope. A ovakva povezanost ili međupovezanost sa azijskim zemljama je za nas od izuzetnog značaja. Izgradlja svih mogućih kanala, ruta i linija sa Azijom je od ključnog značaja, ne samo za Srbiju, već za celu Evropu. Tu mislim na sve vrste veza, od ekonomije i trgovine, preko saobraćaja i energetike, do digitalne povezanosti i veza sa institucijama koje se bave veštačkom inteligencijom. Samo na taj način možemo da gledamo u dobru budućnost koja je pred nama“, poručio je predsednik.
Predsednik Vučić se sastao sa predsednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, sa kojom je razgovarao o geopolitičkim izazovima i strateški važnim pitanjima za Srbiju, uz fokus na planove o realizaciji EU Plana rasta za Zapadni Balkan.
Predsednik Vučić se prethodnih dana, na marginama Svetskog ekonomskog foruma, sastao sa pomoćnikom državnog sekretara SAD za evropska i evroazijska pitanja Džejmsom O’ Brajanom i, tom prilikom, izrazio uverenje da je moguće da dve zemlje u budućnosti izgrade odnose većeg poverenja i saradnje.
Tokom boravka u Davosu, predsednik Vučić se sastao sa predsednikom Republike Francuske Emanuelom Makronom, španskim premijerom Pedrom Sančezom, hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, predsednikom Republike Argentine Havijerom Milejem, kao i sa predsednicom Evropske centralne banke Kristin Lagard i specijalnim predstavnikom EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom.
Ponovio sam da Srbija nastavlja da vodi odgovornu politiku zasnovanu na dijalogu i međunarodnom pravu, ali i upozorio da Priština svojim potezima dovodi u pitanje sve što je do sada postignuto u procesu normalizacije odnosa“, naveo je predsednik nakon razgovora sa Miroslavom Lajčakom.
Predsednik Vučić je izjavio i da je na Svetskom ekonomskom forumu razgovarao sa predstavnicima stranih kompanija i pozvao ih da učestvuju u projektima koji će se u našoj zemlji realizovati do 2027. godine.

Ekonomski forum u Davosu postaje sve više politički

Samit u Davosu zvanično počinje sutra pod sloganom „obnova poverenja“. Profesor Nebojša Savić kaže za RTS da će Srbija imati priliku da nametne neke svoje projekte onima koji to mogu da finansiraju. To je zaista skup ekonomske i političke elite, rekla je Radojka Nikolić, navodeći da Davos nikada nije rešio nijedan problem u svetu, a slogan foruma nazvala ciničnim.

Svetska elita obuva čizme za sneg i kreće put švajcarskog planinskog odmarališta. Samit u Davosu zvanično počinje u ponedeljak, a najvažniji sastanci očekuju se sredinom nedelje.

Doći će, prema najavama, nauticajnije svetske ličnosti, predstavnici više od 100 vlada i više stotina predstavnika poslovnog sveta.

Svetski ekonomski forum u švajcarskom skijalištu održaće se, kako kaže predednik ovog foruma, u najkomplikovanijem geopolitičkom momentu do sada.

Urednica magazina „Biznis“ Radojka Nikolić rekla je, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, da se forum u Davosu održava u komplikovanim i ekonomskim i političkim okvirima zbog toga što još traje period oporavka od korone i uz sve druge probleme koji su se u međuvremenu stvorili.

Reč je o inflaciji, zaduživanju zemalja, povećanju kamatnih stopa, pokidanim lancima snabdevanja, pa do političkih tenzija koje su u svetu ove godine, pre svega, obeležene izborima.

Obnova poverenja i cinizam

„Nikad se nije dogodilo da će gotovo polovina stanovnika zemaljske kugle izaći na različite oblike glasanja – od parlamentarnih do predsedničkih izbora, kao što su  izbori u Americi, izbori u Rusiji za predsednika, pa parlamentarni izbori u Indiji“, kaže Nikolićeva.

Ovaj forum je nazvan – obnova poverenja i istovremeno na izvestan način to predstavlja i svojevrstan cinizam, s obzirom na to da licemerje uglavnom vlada svetom, obnova poverenja zvuči zaista cinično, istakla je Nikolićeva.

Može li sve ono što se dogovori u Davosu realno da utiče na svet

Profesor Nebojša Savić kaže da je Svetski ekonomski forum u stvari mesto gde se susreću političari, ekonomisti, investitori – oni koji unose nove trendove, veliki je broj panela, mnogo diskusija i uvek se tu izdvoje dve linije razgovora.

„Jedan je politički, koji je najatraktivniji, dolaze svetski lideri ili se uključuju onlajn, tako da će i ove godine biti prisutni, da kažemo uslovno svi”, kaže Savić.

Američki predsednik Bajden neće biti prisutan, a Kinu će predstavljati premijer.

Prema njegovim rečima, tu će biti prilika da vidimo šta u političkom smislu “veliki“ misle, a i „manji“ će imati prilike da iskažu svoje mišljenje.

„Znači, imaćemo taj aspekt koji je jako važan zbog toga što je opšta karakteristika svetske privrede da je defragmentirana, kako to kaže Svetska banka – imamo jake podele. Drugi važan segment skupa, pored još nekoliko, će biti ekonomski. To je prilika da se susretnete sa najpoznatijim, najmoćnijim i najuticajnijim investitorima. I da onda zemlje kao što je Srbija, koje su srednjeg nivoa razvijenosti, imaju priliku da razgovaraju i da nametnu, odnosno lansiraju neke svoje projekte onima koji mogu to da finansiraju”, napomenuo je Savić.

Ima li prostora za optimizam

Prošle godine na samitu je dominirala tema rata u Ukrajini. Ove godine se očekuje da se razgovara o Gazi. Postavlja se pitanje ima li prostora za optimizam i da li će prognoze biti malo bolje.

Radojka Nikolić kaže da što se samog Davosa tiče, ona ga posmatra kao jedan skup elite.

„To je zaista skup ekonomske i političke elite. Međutim, ako pogledate učinak, Davos nikada nije rešio nijedan problem u svetu koji se razmatrao. Počev od same ideje, 1971. godine kad je osnovan – popraviti stanje sveta. Ovo je 54. forum, bolje da ga nisu popravljali, jer je stanje svaki put sve gore. Drugo, procene su im loše, jer nijednu krizu nisu najavili. Čak i onda kada je kriza bila pred vratima, da ne pominjemo krizu iz 2008. godine, ili koronu iz 2020. godine. Davos se završava tada do 24. januara kad već imate prve naznake korone i u Kini krajem decembra prethodne godine. Već je eksplodirala u februaru te godine. U Davosu se priča o nekim potpuno drugim temama“, podsetila je Nikolićeva.

Takođe ukazuje da učesnici nisu ni naslutili mogućnosti koje će napraviti korona.

Skup prvenstveno za predstavnike kompanija koji ne štede novac

Davos je, kako kaže, platforma koja je dobra za elitu koja se nađe u Davosu i za one koji lobiraju za rešenje svojih problema.

Prvenstveno je za predstavnike kompanija koji ne štede novac, ako nemate pozivnicu, ulaznica za Davos košta oko 24.000 švajcarskih franaka. Oni imaju oko 1.400 sponzora kompanija, čije su godišnje članarine od 60.000 do 600.000 švajcarskih franaka, napomenula je Nikolićeva.

„Najveći broj ljudi dolazi privatnim avionima. Dakle, reč je zaista o jednom elitističkom skupu“, navela je ona.

Profesor Savić zaključuje da Svetski ekonomski forum, pored toga što nosi naziv ekonomski, postaje sve više politički, a Nikolićeva dodaje da se neopravdano zove ekonomski forum.

Preminuo Dik Marti

AP/Christian Lutz

Bivši izvestilac Saveta Evrope Dik Marti, koji je istraživao zločine tzv. OVK i trgovinu ljudskim organima na Kosovu i Metohiji, preminuo je danas u 79. godini, saopštila je Slobodna demokratska partija Švajcarske.

Marti, bivši švajcarski senator i tužilac, bio je bolestan nekoliko meseci, prenela je švajcarski RSI. Korijere del Tićino navodi da je Marti bolovao od raka i da je preminuo u svom domu u Feskođi, nakon što mu se poslednjih dana naglo pogoršalo zdravstveno stanje.

Švajcarski predsednik Alen Berse oglasio se povodom Martija, rekavši da je Marti bio neumorno posvećen vladavini prava.

„Kao tužilac, državni savetnik, savetnik država ili čak kao poslanik u Savetu Evrope, bio je neumorno posvećen otvorenoj Švajcarskoj, ljudskom dostojanstvu i vladavini prava. Najiskrenije saučešće upućujem njegovoj supruzi Gabrijeli i celoj njegovoj porodici“, napisao je Berse na društvenoj mreži X.

Marti je 2010. godine objavio izveštaj o sumnjama na trgovinu organima na KiM i „žutoj kući“ u Albaniji, u koje su bili umešani visokorangirani pripadnici tzv. OVK, prenosi Svis info.

Na osnovu tog izveštaja osnovana su Specijalizovana veća i Specijalizovano tužilaštvo u Hagu, na nalazi iz izveštaja korišćeni su za podizanje optužnice protiv bivšeg predsdnika privremenih prištinskih institucija Hašima Tačija, podseća švajcarski SRF.

Parlamentarna skupština Saveta Evrope usvojila je u januaru 2011. godine Martijev izveštaj i rezoluciju o trgovini ljudskim organima na KiM, kojim se poziva na međunarodnu istragu ovih optužbi.

Marti je izabran za člana Parlamentarne skupštine Saveta Evrope 1999. godine, a predsedavajao je Odborom za pravna pitanja i ljudska prava od 2005. do 2008. godine.

U ime odbora, istraživao je tajne zatvore CIA u Evropi, a 2006. godine je objavio izveštaj u kojem je naveo da je 14 zemalja bilo u dosluhu sa SAD u „paukovoj mreži“ kršenja ljudskih rpava.

Marti je rekao da su druge zemlje, uključujući Švajcarsku, bile aktivno ili pasivno uključene u pritvaranje ili transfer nepoznatih osoba. Rođen je u južnom italijanskom kantonu Ticino, gde je služio kao zamenik javnog tužioca, a potom i javni tužilac od 1975. do 1989. godine.

Bio je član vlade kantona Tićino od 1989. do 1995. godine.

Iz njegove stranke naveli su na društvenoj mreži X da su „sa velikom tugom“ saznali za smrt Martija i izrazili najdublje saučešće njegovoj porodici.

Švajcarski „Veltvohe“: Brz napredak Srbije u budućnost

Smeštena između istoka i zapada, Srbija ubrzano sustiže zaostatak, dok je, pre svega, tehnološki i društveni napredak – zapanjujuć, ocenjuje švajcarski nedeljnik „Veltvohe“ konstatujući da veličanstvena pobeda vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i predsednika Srbije Aleksandra Vučića sa 47 odsto glasova nije zasnovana na laži i prevari, kako prikazuju opozicija i mnogi zapadni mediji.

Ugledni švajcarski nedeljnik Weltwoche Kristofa Morgela (Christoph Mörgeli), Istoričara medicine i političara Narodne partije Švajcarske SVP/UDC, o „Brzom putu Srbije u budućnost“ (Serbiens rasante Fahrt in die Zukunft), koji prenosimo u celosti.

Retko ko van Srbije navodi da je zadovoljstvo stanovništva sa vladajućom politikom veliko, dodaje list.

I za to postoje brojni dobri razlozi. Srbija ima sedam miliona stanovnika na površini koja je više nego duplo veća od Švajcarske. Međutim, trend razvoja stanovništva je i dalje negativan; naročito emigracija brojnih visokokvalifikovanih stručnjaka nastavlja da stvara probleme u zemlji. Tom negativnom trendu se država suprotstavlja značajno većim novcem za porodice, kao i dečijih dodataka. Predsednik Vučić je sebi postavio stalni zadatak tehnološko i ekonomsko sustizanje Zapada.

S jedne strane, Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić traže što relaksiranije odnose sa Evropskom unijom i pozicioniraju Srbiju kao kandidata za članstvo. S druge strane, odnos sa Rusijom je istorijski, kulturno i verski toliko blizak da ovaj tradicionalni panslavizam ni pod kojim uslovima ne bi trebalo da bude ugrožen. Međutim, Srbija je vojno neutralna i u svoje strategije ugrađuje iskustva drugih neutralnih država poput Švajcarske i Austrije. Zemlja brani principe međunarodnog prava i dosledno se zalaže za integritet teritorijalnog integriteta Ukrajine i svih drugih država u svetu, piše „Veltvohe“.

Širenje transportne mreže

Srpska privreda ne može i ne želi bez isporuka ruskog gasa i nafte i stoga ne podržava pakete sankcija EU. Vojni pakt NATO-a je krajnje nepopularan među srpskim stanovništvom otkako je navodna odbrambena alijansa bombardovala srpske gradove i objekte 1999. godine, kršeći međunarodno pravo i bez mandata UN. I naravno, nijedna srpska vlada ne može sebi dozvoliti da priznanjem Kosova ostavi na cedilu tamošnje Srbe, koji su za samo nekoliko decenija postali manjina ili prepusti brojne tamošnje pravoslavne svetinje pretećem uništenju od strane muslimana.

Napredak Srbije je zapanjujući u raznim oblastima. Od kada je Srpska napredna stranka preuzela državno kormilo 2013. godine, izgrađeno je 445 kilometara autoputeva, tako da mreža autoputeva već iznosi 997 kilometara. Ove obimne putne konstrukcije značajno podstiču privredni razvoj. Posebno su važne veze sever-jug A1 i A2, ali i veze zapad-istok A3, A4 i A5. Prošle nedelje počela je izgradnja dve važne putne veze na severu zemlje. Reč je o 105 kilometara autoputa Beograd-Zrenjanin-Novi Sad i još jednog značajnog brzog puta od 186 kilometara. Trenutno se gradi ili modernizuje oko 460 kilometara autoputeva, regionalnih i lokalnih puteva, pa se radi na oko 700 kilometara u korist privatnog prevoza.

Modernizacija i proširenje železničke mreže od nekoliko stotina kilometara je isto tako izvanredno kao i prestižni projekat panevropskog železničkog koridora 10, koji brzo napreduje. Od velikog značaja je i železnički koridor 7/Dunav. Što se, takođe, značajnih izdataka za regionalni transport tiče, Srbija je od švajcarske kompanije Štadler Rejl nabavila garniture vozova u vrednosti od oko 200 miliona franaka. Relativno ogromna ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu obezbeđuju zapošljavanje stanovništva.

Izvanredan napredak je postignut i u oblasti socijalne zaštite. I penzije i prosečne i minimalne zarade su značajno porasle poslednjih godina. Dok su penzije pre Vučićeve vlade bile 202 evra, trenutno su 390 evra. U istom vremenskom periodu prosečne mesečne zarade su porasle sa 329 na 820 evra. Nasuprot tome, nezaposlenost je pala sa 26 procenata u 2012. na trenutnih 9 odsto. Dok je državni dug 2001. godine bio preko 100 odsto bruto domaćeg proizvoda, danas je svega 51,4 odsto. Srpski zdravstveni sistem je u znatnoj meri proširen i ojačan: izgrađeno je 147 novih bolnica i zdravstvenih ustanova u doba Aleksandra Vučića.

Kada je reč o nauci, fokus je na nauci o životu, digitalizaciji i veštačkoj inteligenciji. Dva od četiri naučno-tehnološka parka u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Čačku osnovana su u okviru razvojne saradnje sa Švajcarskom, koja ih je finansijski podržala. Slede još dva parka u Kragujevcu i Kruševcu. „BioEconomi hub Bio4Campus“, koji će biti posvećen oblastima biomedicine, biotehnologije, bioinformatike i biodiverziteta, trebalo bi da bude završen 2027. godine. Tu će predavati, studirati i istraživati oko 1.200 predavača i 4.000 studenata. Vlada Srbije je već potpisala dugoročne ugovore sa različitim korporacijama i kompanijama, kao što su Roš, Svisrokets, AstraZeneka, ali i sa partnerima kao što su Južna Koreja i Kina, koji će se useliti u Bio4Campus.

Što se tiče informacionih i komunikacionih tehnologija, fokus je na razvoju i primeni veštačke inteligencije i biotehnologije. Digitalizacija je veoma napredovala u Srbiji. Na primer, srpski zdravstveni sistem – za razliku od švajcarskog – potpuno je digitalizovan. Srbija je već sada važan centar za istraživanje veštačke inteligencije. Zemlja je bila prva u regionu jugoistočne Evrope koja je razvila i usvojila strategiju veštačke inteligencije do 2025. godine. Tako je več izdata prva dozvola stepena 3 za autonomnu vožnju u prisustvu vozača. Za Ekspo Beograd 2027 planirana su autonomna vozila bez vozača kako bi se obezbedio prevoz ljudi na izložbenom prostoru, ali i drugi logistički poslovi, navodi „Veltvohe“.

Već su stvoreni uslovi za istraživanje veštačke inteligencije i postavljeni temelji, na primer u najsavremenijem Državnom data centru u Kragujevcu ili Centru Svetskog ekonomskog foruma za četvrtu industrijsku revoluciju u Beogradu. U Kragujevcu su nadležni ministri Srbije upravo potpisali memorandum o razumevanju sa šefom IT odeljenja CERN-a u Ženevi Enrikom Marijom Porkarijem o uvođenju i primeni računarske mreže LHC (Large Hadron Collider). Posle SAD i Velike Britanije, Švajcarska je treće po značaju izvozno tržište za srpske usluge u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT).

Tokom poslednjih pet godina, direktne strane investicije u Srbiji iznosile su između 3,8 i 4,4 milijarde evra godišnje, i time više nego u bilo kojoj drugoj balkanskoj državi. Švajcarska je jedan od pet najznačajnijih stranih investitora u Srbiji. Tamo posluje skoro 600 švajcarskih kompanija koje zapošljavaju oko 12.000 ljudi. Kompanije kao što su Nestle, Beri Kalebo, Sika i Regent Lajting,  su posebno važne. Srbija se godinama oslanja na uspešan švajcarski model dualnog obrazovanja sa stručnom obukom i pratećom stručnom školom, koji je posebno podržan od strane profesorke ETH i stručnjaka za obrazovanje Ursule Renold.

Vredni graditelji mostova

Članstvo u EU jeste i ostaje strateški spoljnopolitički cilj Srbije, pri čemu država insistira na istovremenom očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Srbija i dalje smatra Kosovo i Metohiju delom svojedržavne  teritorije. Poslednjih godina, najmanje 28 država je povuklo priznanje Kosova kao nezavisne zemlje, a novih priznanja nije bilo.

U bezglavoj strategiji, Švajcarska je priznala Kosovo kao nezavisnu državu 2008. godine pod vođstvom tadašnje ministarke spoljnih poslova Mišelin Kalmi-Rej i uspostavila diplomatske odnose. Ovo je učinjeno uz potpuno nepoštovanje oprobane švajcarske tradicije priznavanja koja zahteva sopstveni nacionalni narod, jasno razgraničenu nacionalnu teritoriju i konsolidovanu državnu vlast. Da ova državna vlast ne postoji na Kosovu govori i činjenica da pripadnici švajcarske vojske od 1999. godine moraju tamo da obezbeđuju mir i red u sklopu „Swisscoy“. Savezna vlada i Parlament su takođe nedavno odlučili da produže učešće švajcarske vojske u međunarodnoj vojnoj misiji na Kosovu (Kfor) do kraja 2026. godine. Štaviše: švajcarske vlasti žele da maksimalni broj od 195 ljudi povećaju za još 30 vojnika.

Srbija, u međuvremenu, promoviše saradnju sa SAD i EU kao svojim najvažnijim trgovinskim partnerima i investitorima, ali i održava dobre ekonomske odnose sa Kinom, Rusijom, Turskom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Zvanično, u Švajcarskoj živi nešto manje od 60.000 državljana Srbije. Broj pravoslavnih Srba – zajedno sa velikim brojem lica koja su uzela državljanstvo Švajcarske – procenjuje se na oko 150.000 ljudi. Svi su, ili su bili, cenjeni, kao veoma sposobna radna snaga i predstavljaju mostograditelje u službi jačanja saradnje između Švajcarske i Srbije, zaključuje list.

 

Ambasador Šmid i Džunić: Švajcarski model direktne demokratije (ne)može se prekopirati na Srbiju

Ne postoji univerzalni model demokratije, a koji će model usvojiti Srbija zavisiće od građana Srbije, rekao je ambasador Švajcarske u Srbiji Urs Šmid prilikom posete Nišu i gradskoj Skupštini. Govorio je i o direktnoj demokratiji u Švajcarskoj i referendumima, ali zaključio da to nije lako “prekopirati” na druge sisteme. Za predsednika Skupštine Bobana Džunića to je model koji bi svaka državo trebalo da usvoji i istakao da svakoga dana teži ka unapređenju demokratije u Nišu.

Povod za dolazak ambasadora Šmida u Niš bio je projekat E-parlamenta i realizacija projekta digitalalizacije i povećanja efikasnosti, ojačavanja niške Skupštine, ali i uključivanju građana u rad Parlamenta.

Razvijanje ovakvog načina rada u skupštinama lokalnih samouprava, za Ursa Šmida je podsticaj razvitka demokratije u Srbiji.

Za demokratiju je najvažnije da se razvijaju institucije i ulaže u nezavisno prasovuđe, parlamentarni rad i Vladu koja odgovora na potrebe, kako bi zajedno sa medijima i organizacijama civilnog društva dovelo do izgradnje demokratije u društvu – rekao je Šmid.

Takođe, ambasador ističe da ne postoji univerzalni model demokratije i da model švajcarske direktne demokratije, u kojoj se referendumima odlučuje o svim pitanjima, ne može “prekopirati” na drugi sistem.

Na to pitanje, pre svega bi trebalo da odgovore građani Srbije. Kao Švajcarac i kao ambasador mislim da nije na meni da vam dam taj odgovor. Švajcarski model direktne demokratije se jako dugo razvijao i samim tim uticao na ceo sistem koji je uspostavljen u Švajcarskoj – rekao je Urs Šmid.

Boban Džunić je potom zaključio da sistem švajcarskog modela direktne demokratije nešto čemu bi trebalo da teže sve države i lokalne samouprave.

To je jedan od najdemokratičnijih načina funkcionisanja države i lokalnih samouprava. Na svaki način želimo da naši sugrađani budu upućeni u naš rad i da preko svojih izabranih predstavnika što efikasnije učestvuju u radu – rekao je Džunić.

Pre posete niškoj Skupštini, ambasador Švajcarske posetio je i Elektrotehničku školu “Nikola Tesla” i istakao da se raduje da će Vlada Švajcarske podržati nišku srednju školu, kao i NTP koji će obići u četvrtak, kada će otvoriti konferenciju o malim i srednjim preduzećima.

Ambasador Bradić i „Veltvohe“ kritikovali švajcarskog poslanika zbog optužbi na račun Srbije

Ambasador Srbije u Bernu Goran Bradić uputio je pismo poslaniku u Saveznom parlamentu Švajcarske Fabijanu Molini, članu Socijaldemokratske partije (SP), zbog nedavnih neprikladnih izjava o Srbiji u kojima je optužio Beograd za agresivne namere prema Kosovu, i to na protestu kosovske dijaspore na kojima su okupljeni nosili i zastave „velike Albanije“ i OVK. O izjavi Moline piše i list „Veltvohe“, navodeći da on svojim porukama na „velikoalbanskom skupu“ unosi balkanska previranja u Švajcarsku, uz ocenu da je to „neodgovorno igranje vatrom“, jer su mnogi pripadnici srpske i albanske nacionalnosti svoj drugi dom pronašli upravo u toj zemlji.

„Održali ste govor demonstrantima sa zastavama Albanije, „velike Albanije“, Kosova, ali i narodu sa zastavama i obeležjima OVK! Ako niste znali, OVK je klasifikovana kao teroristička organizacija kosovskih Albanaca…“, podsetio je Bradić.

Ambasador je naglasio da svaki švajcarski političar ima pravo da se izjasni o raznim spoljnopolitičkim pitanjima, ali da je neprikladno lažno optuživati i klevetati vladu ili predsednika jedne prijateljske zemlje.

Bradić je ocenio da se poslanik SP, stranke koja ima potpisan sporazum o saradnji sa pokretom Samoopredeljenje Aljbina Kurtija, nije dobro pripermio za svoj govor i zbog toga ga je podsetio na činjenicu da je Srbija međunarodno priznata država, da su po njenom Ustavu u sastavu države i dve autonomne pokrajine – Vojvodina i Kosovo i Metohija.

„Prema međunarodnom pravu, suverenitet i teritorijalni integritet međunarodno priznatih država su nepovredivi, što je više puta i principijelno naglašeno u proteklih 16 meseci u slučaju Ukrajine. Ovaj princip mora važiti i za Srbiju. Prema Rezoluciji SB UN 1244, Kosovo je pod upravom UNMIK-a i ovim dokumentom je, između ostalog, predviđeno da se status Kosova rešava pregovorima. Prema ovom dokumentu UN, postoji i mogućnost da se nekoliko stotina pripadnika srpskih snaga bezbednosti vrati na Kosovo. Uprkos gore navedenim činjenicama, neke države (trenutno manje od polovine od 193 članice UN) priznale su Kosovo. Ako ste propustili, moram da istaknem da je u poslednjih šest godina više od dve desetine zemalja povuklo priznanje Kosova* jer žele da sačekaju političko rešenje ovog pitanja“, ukazao je on.

Bradić je podsetio da je NATO od 24. marta do 10. juna 1999. godine izvršio agresiju suprotnu međunarodnom pravu na Saveznu Republiku Jugoslaviju i da se mnogi međunarodni eksperti slažu da nije postojao odgovarajući mandat Saveta bezbednosti UN koji bi opravdao „intervenciju“, dok SRJ nije napala nijednu članicu NATO-a, pa se nije mogao primeniti ni slučaj savezništva prema članu 5. NATO ugovora.

„Srbija se kod kuće borila protiv terorizma i pokušaja secesije. Ovom vojnom agresijom NATO-a, kojom je prekršeno međunarodno pravo, napravljen je opasan presedan. Posledice su danas više nego vidljive“, podvukao je on.

Povodom teze švajcarskog poslanika o navodno agresivnim namerama Srbije prema Kosovu, Bradić je ukazao da su čak i EU i SAD nedavno nedvosmisleno izrazile da je za eskalaciju i tenzije na Kosovu odgovoran Aljbin Kurti, premijer vlasti u Prištini.

„Samo ove godine, policajci kosovski Albanci ispalili su ničim izazvano vatreno oružje na šestoro Srba (uključujući dvoje dece), ranivši ih. Desetak Srba je samovoljno uhapšeno, najbrutalnije prebijeno i zlostavljano! Svako poštovanje demokratije i vladavine prava! Vlasti u Prištini već deset godina opstruišu primenu Briselskog sporazuma kojim je predviđeno formiranje Zajednice srpskih opština. Da podsetim da su od 1999. godine albanski ekstremisti proterali više od 220.000 nealbanaca (Srba, Crnogoraca, Roma, Goranaca, Aškalija…) i da je stopa povratka raseljenih manja od 2 odsto! Da su albanski ekstremisti uništili, opljačkali i oskrnavili više od 140 srpskih pravoslavnih manastira, crkava i drugih spomenika kulture… Ni duše mrtvih nemaju dostojanstven počinak, pošto su oskrnavljeni i uništeni nadgrobni spomenici na nekoliko stotina srpskih groblja… Pogledajte na internetu posledice kosovskog pogroma 17/18.03.2004.“, istakao je on.

Srbija, vlada i predsednik su, podvukao je. posvećeni miru i stabilnosti u celom regionu Balkana, promovišu prednosti inicijative Otvoreni Balkan, pokušavaju da deeskaliraju, da očuvaju mir, ekonomski prosperitet, kao i da se zalažu za slobodu i ravnopravnost svih ljudi, posebno na Kosovu.

„Samo kompromisno rešenje, bez prinude i pretnji, može da obezbedi trajni mir, stabilnost i napredak za sve ljude na svetu obezbedi ceo region. Srbija kao suverena i vojno neutralna država vodi svoju politiku, što vam očigledno smeta. Težimo što boljim odnosima sa zemljama EU, SAD, Švajcarskom, Kinom, ali i sa Ukrajinom, Turskom, Ruskom Federacijom itd. Ako ste propustili, Srbija se pridružila zemljama koje osuđuju rusko delovanje u Ukrajini i podržavaju suverenitet. Međutim, Srbija se – kao i oko 150 zemalja sveta – nije pridružila sankcijama Rusiji. Vlada Srbije je više puta javno obrazlagala razloge za to. Budite pažljivi, pokušajte da budete objektivni i neutralni! Naravno, na vama je da birate da li ćete nastaviti da se ponašate kao lobista za Kosovo kod svog partijskog lidera ili ćete postati ozbiljan i razuman švajcarski političar“, podvukao je Bradić.

Švajcarski dnevnik „Veltvohe“ objavio je članak pod naslovom „Molina govorio na „velikoalbanskom skupu“, unosi balkanska previranja u Švajcarsku.

List podseća da se radi o demonstracijama koje je organizovala u Cirihu kosovska dijaspora.

„Molina je tvrdio da je proces normalizacije EU između Srbije i Kosova zastao jer predsednik Srbije Vučić ‘pali i provocira'“, podseća list.

„Veltvohe“ navodi da je Molina rekao da „naravno, kosovski Albanci ne žele ništa osim mira i stabilnosti u regionu“ i da vreme popuštanja „autoritativnom srpskom režimu“ mora proći.

List podseća da je Entoni Blinken, američki državni sekretar nedavno opisao kosovske akcije protiv srpske manjine kao nepotreban rast tenzija, koje miniraju napore SAD i EU da normalizuju odnose i „imale su posledice po bilateralne odnose SAD sa Kosovom“.

„Veltvohe“ prenosi da je na demonstracijama u Cirihu, na kojem je govorio poslanik Molina, bilo zastava „velike Albanije“, na kojima se vidi mapa koja obuhvata Albaniju, Kosovo, delove Srbije, Crne Gore, Severne Makedonije i Grčke.

„Ovaj desni ekstremistički ili levo-nacionalistički imperijalizam, u zavisnosti od nečije tačke gledišta, očigledno predstavlja kršenje važećeg međunarodnog prava. Povrh toga, na mogli su se videti amblemi OVK, terorističke organizacije koju je Međunarodni krivični sud ocenio kao zločinačku“, ukazuje list.

„Bizarno pojavljivanje Fabijana Moline pred albanskim „ultrasima“, čije velikoalbanske fantazije podsećaju na veliku Albaniju koju su osnovale nacistička Nemačka i fašistička Italija, nije baš bio državno-politički poduhvat. Učešćem na ovom albanskom mitingu, Molina je odgovoran što se balkanski sukob proširio na našu neutralnu zemlju“, kritikuje list.

„Veltvohe“ dodaje da je ovo neodgovorno igranje vatrom s obzirom na to da su mnogi pripadnici srpske i albanske nacionalnosti svoj drugi dom pronašli u Švajcarskoj.

„I ovde – u interesu svih – treba da živimo zajedno što je moguće mirnije“, zaključuje list.

Komunistička partija Švajcarske: Ne ugrožavati odnose sa Srbijom, tražimo hitno povlačenje švajcarskih vojnika

Komunistička partija Švajcarske objavila je rezoluciju u kojoj poziva da u situaciji na severu Kosova Švajcarska treba da zauzme vojnu neutralnost, ističući da je Srbija suverena nacija koja održava potpuno mirne i uzajmno korisne diplomatske odnose sa Švajcarskom, te da se ne sme dozvoliti da se švajcarski vojnici koriste od strane drugih vlada zemalja NATO-a da to unište.

„Nakon šest meseci prividnog mira, nažalost, situacija na Kosovu i Metohiji se ponovo zaoštrila zbog ugnjetavanja koje srpska manjina mora da trpi od strane vlasti samoproglašene Republike Kosovo, s podrškom okupacionih snaga Kfora koje pripadaju Natou. Prisustvo brojnih švajcarskih vojnika u tom scenariju, u okviru misije Swiskoj pod kontrolom Kfora, čini taj sukob nacionalnim problemom za nas i nameće jasan i odlučan stav svim švajcarskim političkim strankama, posebno uoči predstojećih saveznih izbora“, navodi se u saopštenju.

Ocenjuju da su trenutni legitimni protesti srpskog naroda ugušeni intervencijom Nato vojnika, što je izazvalo sukobe u kojima je povređeno desetine civila i oko dvadeset vojnika italijanskog i mađarskog kontingenta.

„U ovoj specifičnoj situaciji, švajcarski kontingent na sreću nije bio angažovan, ali to bi se moglo desiti u budućnosti, jer ova odluka više ne leži u nadležnosti Berna, već u nadležnosti komandanta Nato trupa. To je odricanje od naše nacionalne suverenosti koje odbijamo: Komunistička partija zahteva da angažovanje švajcarskih vojnika u bilo kojem vojnom scenariju bude isključivo u nadležnosti švajcarskog parlamenta, a ne komandanata koji se odazivaju na naloge stranih sila“, kažu iz Komunističke partije Švajcarske.

Podsećaju da je prošlog novembra, ta Partija zauzela stav o situaciji koja se odvijala na Kosovu i upozorila da je prošlog leta NATO najavio da će, u slučaju eskalacije na granici između Srbije i Kosova, vojska biti spremna da interveniše vojno, očigledno na štetu Srbije, nacije koja odbija „atlantizam i diktate Sjedinjenih Američkih Država (SAD)“.

„Napad na Srbiju, koja je vojno neutralna zemlja, služi ne samo da oslabi kineski novi Put svile, već i da zatvori jedini vazdušni prostor koji još dozvoljava Rusiji pristup Evropi, čime se potpuno vezuje sudbina Evropske Unije za SAD, sprečavajući svaku vrstu dijaloga i mira. Na taj način Amerikanci žele, u suštini, da izazovu novi rat u Evropi“, poručuju iz Partije.

Smatraju da je Srbija suverena nacija koja održava potpuno mirne i uzajmno korisne diplomatske odnose sa Švajcarskom.

Ne može se, ističu, tolerisati da se švajcarski vojnici koriste od strane drugih vlada da to unište.

„Akcije Natoa su, stoga, protivne švajcarskim nacionalnim interesima i interesima radničke klase u obe zemlje! Svaki dan koji švajcarski vojnici provedu na toj teritoriji predstavlja rizik po njihovu sigurnost i našu neutralnost. Komunistička partija, imajući u vidu novi geopolitički kontekst, smatra hitnim da se naši vojnici stacionirani na Kosovu odmah vrate kući jer su faktički integralni deo međunarodnog kontingenta koji bi mogao direktno ući u oružani sukob, i na taj način dovesti do kršenja neutralnosti. Ne ugrožavajmo mlade živote zbog interesa stranih sila“, upozoravaju iz Partije.

Iz Komunističke partije Švajcarsek očekuju da Švajcarska obavlja svoju jedinu pravu ulogu – ulogu neutralnosti, dakle samog posredovanja.

„Pored povlačenja sa vojne misije Kfor, Savezni savet treba da podrži razuman i uravnotežen predlog koji zastupa srpska strana, a eksplicitno podržava kineska diplomatija, a koji poziva Prištinu da stvori Zajednicu srpskih opština, čime bi se izbegla eskalacija koja se dogodila u Ukrajini“, navodi se u saopštenju.

„Albanci su ostavljeni na kiši“: Štampa na nemačkom o pregovorima u Ohridu

Da li je Srbija u Ohridu de fakto priznala Kosovo i ko je tu napravio veće ustupke? To razmatra štampa na nemačkom.

„Beograd pravi mnogo značajnije ustupke od Prištine“, ocenjuje štampa na nemačkom posle pregovora u Ohridu. Ali, ima i mišljenja da je dogovor do koga se došlo „u skladu sa srpskim nacionalizmom“.

Praktično svi mediji na nemačkom izvestili su tokom vikenda o pregovorima koje su Srbija i Kosovo, uz posredovanje predstavnika EU, vodili u subotu 18. marta u Ohridu. Ocenjuje se uglavnom da je „došlo do približavanja“, odnosno da je „postignut napredak“.

List Velt uz to objašnjava: „Prema planiranom sporazumu, Beograd neće međunarodno-pravno priznati Kosovo, ali će priznati državnost svoje bivše pokrajine. Konkretno, trebalo bi da prizna kosovske pasoše, registarske tablice i carinska dokumenta. Kosovo treba institucionalno da obezbedi prava srpske etničke grupe u zemlji.“

List takođe navodi da su „i Vučić i Kurti pod pritiskom u svojim zemljama da ne čine previše ustupaka. Na Kosovu postoji bojazan da bi prekomerno pravo veta za buduću srpsku asocijaciju opština moglo da blokira državu.“

Pravno priznanje doći će kroz navikavanje

Sporazum jesu odobrile obe strane, ali on međutim nije potpisan. Prema oceni švajcarskog lista Noje Cirher cajtung, „to dovodi do spekulacija i na Kosovu i u Srbiji o tome koliko je on zapravo obavezujući. Vučić je u Ohridu umanjio značaj sporazuma. Da, imaju neku vrstu dogovora, rekao je, i pregovori jesu bili konstruktivni, ali on nije potpisao ništa.“ Ta poruka je, ocenjuje se u tekstu, bila usmerena na domaću publiku.

„U Srbiji se Vučić suočava sa snažnim protivljenjem sporazumu, a deo opozicije ga optužuje za izdaju i rasprodaju srpske teritorije. U stvari“, ocenjuje list iz Ciriha, „Beograd pravi mnogo značajnije ustupke od Prištine. Kada je Republika Kosovo de fakto priznata, pravno priznanje će jednog dana uslediti kroz navikavanje. U svakom slučaju, sporazumom je razbijen sadašnji tabu u Srbiji prema kojem je Kosovo južna pokrajina Srbije.“

Na kraju, autor teksta u švajcarskom listu Andreas Ernst donosi sledeći zaključak: „Potpisan ili ne, sporazum je značajan. Posle prvog koraka u Briselu krajem februara, ovaj drugi u Ohridu znači nastavak puta. Ako Beograd i Priština ne žele da se sukobljavaju s Briselom i Vašingtonom, onda će morati da nastave tim ’putem normalizacije’. A pošto su u krajnjoj liniji i jedni i drugi zavisni od ekonomske saradnje i političke podrške Zapada, oni će to i učiniti.“

„Albanci ostavljeni na kiši“

Berlinski Tagescajtung izveštava o sastanku u Ohridu u nešto drugačijem tonu i piše: „Uprkos svim diplomatskim zafrkancijama, postalo je jasno da obe strane nisu odustale od svojih pozicija. Srbija nikada neće diplomatski priznati Kosovo, nego će, smatraju u Beogradu, učiniti ustupke po pojedinim tačkama.“

„Za Vučića svako ublažavanje oštrog stava prema Prištini predstavlja politički rizik“, ocenjuje list uz objašnjenje da je „hiljade nacionalističkih ekstremista demonstriralo u Beogradu uoči sastanka“ i da bi, „to što desničarski ekstremisti u Srbiji prete žestokim protestima ako Vučić kapitulira u Ohridu, moglo čak i da ojača njegovu pregovaračku poziciju sa EU i SAD.“

„Albanci su, pak, ostavljeni na kiši“, piše Tagescajtung. „Borelju i EU je jasno da moraju da daju ustupke po pitanju srpskih opština. Kurti, međutim, ne može da pristane na udruživanje srpskih opština, posebno u pogledu formiranja teritorijalno definisane srpske države u državi, u kojoj bi 20 odsto teritorije kontrolisalo šest odsto stanovništva. Tada bi 1,8 miliona stanovnika bilo izloženo politici srpske vlade, koja bi, naravno, preuzela samoupravu nad 120.000 Srba u zemlji.“

„Duh Donalda Trampa prodro u srce Evrope“

Autor izveštaja iz Ohrida za Tagescajtung, novinar Erih Ratfelder, objavljuje i komentar pod naslovom „Problem sa dogovorom“, u kojem piše:

„Pre nekoliko godina, kada je Donald Tramp pokušao da velike političke sukobe reši putem dogovora između onih koji su na vlasti, mnogi u Evropi su mu se smejali. To je delovalo kao rukovanje autokrate i kriminalaca, a to je nešto što se nije uklapalo u savršeni svet demokratija.“

„Ali izgleda da se sa krizama i ratom u Ukrajini, mnogo toga promenilo. Kada visoki predstavnik za spoljnu politiku EU Žozep Borelj posle razgovora Kosova i Srbije saopštava da je postignut dogovor, on pokazuje da je duh Donalda Trampa prodro u samo srce Evrope. EU i SAD žele da pridobiju Srbiju za Zapad. Evropska unija je čak spremna, ne samo da posreduje u dogovoru između nacionalističkog autokrate koji štiti ratne zločince s jedne i vlade male, ali demokratski vođene zemlje s druge strane, već čak i da taj dogovor sprovede u korist autokrate. Prema Borelju, Kosovo bi trebalo da popusti po pitanju asocijacije srpskih opština, iako srpske opštine na Kosovu već imaju široku autonomiju i samoupravu. Autokrata će dobiti pristup značajnom delu male zemlje, što znači da se u budućnosti može očekivati samo najgore.

„Da li je ovo kršenje ili uspostavljanje međunarodnog prava“, postavlja pitanje autor i zatim nudi svoju perspektivu: „U svakom slučaju, koriste se standardi koji više nemaju veze s vrednostima naše demokratske kulture. Dogovor se vidi kao veće dobro od prava pojedinaca, a time i ljudskih prava. Ovaj dogovor između EU, SAD i predsednika Srbije Aleksandra Vučića u skladu je sa srpskim nacionalizmom, ali ni na koji način ne jača demokratske snage u samoj Srbiji, a slabi i demokratiju na Kosovu. Vladimir Putin nikako neće biti poražen ovom politikom smirivanja.“

POSLEDNJE VESTI