Reklama

Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za švajcarski nedeljnik „Die Weltwoche“

Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić dao je ekskluzivan intervju uglednom švajcarskom nedeljniku Die Weltwoche, koji je vodio vlasnik i glavni urednik časopisa, Rodžer Kepel.

U razgovoru je bilo reči o ključnim globalnim izazovima sa kojima se svet danas suočava, uz osvrt na mesto i ulogu Srbije u aktuelnim geopolitičkim okolnostima. Predsednik Vučić izneo je viđenje odnosa među vodećim međunarodnim akterima, kao i o poziciji Srbije u sve složenijem međunarodnom poretku.

U intervjuu je posebno naglašena važnost očuvanja mira i stabilnosti, kao i opredeljenost Srbije ka unapređenju saradnje sa svim partnerima. Govoreći o unutrašnjoj situaciji, predsednik Vučić osvrnuo se na političke i ekonomske izazove, kao i na prioritete u sprovođenju reformi i razvoja zemlje.

Intervju je dostupan u celosti na YouTube kanalu časopisa „Die Weltwoche“ i može se pogledati na sledećem linku:
🔗 https://www.youtube.com/watch?v=ea60oOxhOuk&t=277s

Razoružavanje Hamasa biće teško – upozorava NZZ: primer Kosova pokazuje koliko su takvi procesi krhki

S. Sabawoon / EPA

Kako prenosi švajcarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), iskustva iz Avganistana i Kosova pokazuju da razoružavanje oružanih grupa poput Hamasa gotovo nikada ne prolazi bez problema, niti daje trajne rezultate.

U članku novinara Marca Seligera, objavljenom u berlinskom izdanju NZZ-a, analizira se mogućnost razoružavanja Hamasa nakon rata u Gazi, uz poređenje sa sličnim pokušajima sprovedenim u poslednjim decenijama u različitim delovima sveta. Autor upozorava da su „organizacije poput Hamasa definisane pre svega kroz svoj oružani aparat – njihova moć dolazi iz cevi pušaka“, te da bi predaja oružja značila i gubitak političkog identiteta i uticaja.

Seliger ističe da je razoružavanje milicija i gerilskih grupa u savremenoj istoriji retko kada bilo uspešno, a kao dva ključna primera navodi Avganistan i Kosovo.

„U Avganistanu je, posle američke intervencije 2001. godine, pokušaj da se milicije razoružaju propao, što je kasnije omogućilo povratak Talibana na vlast“, navodi autor.

Ali, posebno se osvrće na slučaj Kosova, gde je, kako piše, „razoružanje bilo uspešno samo na papiru“.

„I na Kosovu je posle rata 1999. godine u centru pažnje bilo razoružanje jedne gerilske grupe. Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) uživala je široku podršku naroda tokom borbe protiv srpske vlasti i posle ulaska NATO trupa postala dominantna sila u tadašnjoj srpskoj pokrajini“, prenosi NZZ.

Pod pritiskom međunarodnih snaga KFOR i misije UNMIK, OVK je potpisala sporazum o razoružanju i transformaciji u Kosovski zaštitni korpus (KZK), formalno civilnu i humanitarnu organizaciju. Međutim, kako se navodi, iza te fasade „mnogo toga je ostalo isto“ – moderno oružje nije predato, već sakriveno, dok su bivši komandanti OVK zadržali politički i društveni uticaj.

„Kosovski zaštitni korpus je formalno bio civilna jedinica, ali je kadrovski i dalje bio povezan sa OVK“, piše NZZ, dodajući da ni prisustvo KFOR-a nije uspelo da spreči formiranje paralelnih struktura moći na terenu.

Prema pisanju lista, „dok je KFOR u Prištini objavljivao uspehe razoružanja, po selima su patrolirale grupe bivših boraca OVK“. Time je, ocenjuje autor, stvorena fragilna bezbednosna situacija koja traje do danas, sa čestim međuetničkim tenzijama i nasiljem.

Zaključak Neue Zürcher Zeitunga je da bi svaki pokušaj razoružavanja Hamasa u Gazi morao biti deo šireg političkog sporazuma i dugoročnog međunarodnog angažmana – jer, kako pokazuju iskustva Kosova i Avganistana, „simbolično razoružanje bez stvarne političke transformacije samo čuva stare strukture pod novim imenima“.

„Za Gazu bi razoružanje Hamasa moglo biti uspešno samo ako je deo sveobuhvatnog političkog dogovora“, piše NZZ, dodajući da bi to zahtevalo i dugotrajno međunarodno prisustvo, „možda čak i decenijama“.

Izvor: Neue Zürcher Zeitung (NZZ), Berlin – autor Marco Seliger

https://www.nzz.ch/pro/gaza-warum-die-entwaffnung-von-terrorgruppen-wie-der-hamas-fast-nie-gelingt-ld.1906868

Stranka SVP/UDC prvi put prešla 30 odsto u anketi

Foto: SVP.ch; Predsednik SVP-a Marcel Dettling i njegova helebarda na Rütliju

Švajcarska narodna partija (SVP) prvi put je prešla granicu od 30 odsto podrške u anketi o izbornim preferencijama, pokazao je novi izborni barometar instituta Sotomo za Švajcarsku radiodifuznu korporaciju.

Stranka, koja je pobedila na saveznim izborima 2023, sada ima podršku od 30,4 odsto, što je njen najbolji rezultat do sada, preneo je Swissinfo.

Ukoliko se taj trend nastavi, SVP bi mogao da ostvari rekord i na narednim saveznim izborima 2027. godine.

Najveći gubitnici su Radikalno-liberalna stranka, koja je pala na 13,3 odsto – najniži nivo u njenoj istoriji, kao i Centralna stranka, koja je pala na 13,6 odsto.

Levica se, međutim, stabilizovala – Zeleni i Socijaldemokratska partija beleže blagi rast od po 0,5 procentnih poena.

Sotomo ocenjuje da se politička scena u Švajcarskoj sve više polarizuje, uz jačanje krajnje desnice i levice.

Glavna politička pitanja za birače ostaju premije zdravstvenog osiguranja, imigracija, kriminal i odnosi sa Evropskom unijom.

Institut navodi da na stavove građana utiču i nove trgovinske tenzije sa SAD, nakon što je američki predsednik Donald Tramp uveo Švajcarskoj carine od 39 odsto.

Zaboravljeni egzodus Evrope: Pre trideset godina Hrvati su proterali svoju srpsku manjinu

Ugledni švajcarski nedeljnik Weltwoche objavio je autorski tekst Kristofa Morgela (Christoph Mörgeli), Istoričara medicine i političara Narodne partije Švajcarske SVP/UDC o „Zaboravljenom egzodusu u Evropi“ (Europas vergessener Exodus: Vor dreissig Jahren vertrieben die Kroaten ihre serbische Minderheit), koji prenosimo u celosti.

Pre tačno trideset godina, 4. avgusta 1995, hrvatska vojska je pokrenula operaciju „Oluja“, na nemačkom „Sturm“, veliku ofanzivu koja je označila prekretnicu u ratovima nakon raspada Jugoslavije. U roku od četiri dana, hrvatske snage su povratile teritorije koje je kontrolisala samoproglašena Republika Srpska Krajina, čime je de facto okončana srpska kontrola nad velikim delovima srednje i južne Hrvatske, gde je srpsko stanovništvo živelo vekovima.

Pre jugoslovenskih ratova, etnički Srbi su činili oko 12 procenata hrvatskog stanovništva, oko 580.000 ljudi. Prema popisu iz 2021. godine, taj broj je opao na svega 123.892. Ovaj pad ne odražava samo proterivanje tokom rata, već i prepreke za povratak, pravnu nesigurnost i dugoročnu marginalizaciju.

U osvrtu na tri decenije, operacija ostaje jedno od najkontroverznijih poglavlja postjugoslovenskih ratova. Dok zapadna perspektiva „Oluju“ često slavi kao opravdani čin oslobađanja, zanemaruje se složenost porekla sukoba, patnja srpskog civilnog stanovništva i uznemirujuće nasleđe nacionalističkog ekstremizma koje je oblikovalo tok rata. Potrebna je dublja i iskrenija rasprava.

Za mnoge Hrvate, „Oluja“ predstavlja trenutak trijumfa i obnove državnosti. Za Srbe je to bila humanitarna katastrofa i nacionalna trauma. UNHCR i Human Rights Watch procenjuju da je između 200.000 i 250.000 etničkih Srba tokom i neposredno nakon operacije napustilo Hrvatsku – jedno od najvećih proterivanja stanovništva u Evropi od Drugog svetskog rata. Mnogi su napadnuti tokom povlačenja, naročito starije osobe koje su ostale.

Organizacije za ljudska prava dokumentovale su stotine civilnih žrtava i sistematsko uništavanje srpskih sela. UN i Međunarodni krivični sud su posledice označili kao ciljno etničko čišćenje. Iako je Hrvatska obećala omogućavanje povratka, proces je bio spor, birokratski i često neprijateljski. Mnogi povratnici su zatekli svoje kuće uništene ili zauzete; pravni putevi za povraćaj imovine uglavnom nisu funkcionisali. Neki su bili diskriminisani u oblastima kao što su posao, obrazovanje i pravni status.

Da bi se razumelo zašto su Srbi u Hrvatskoj početkom 1990-ih digli pobunu i proglasili Republiku Srpsku Krajinu, mora se ići dalje od pojednostavljenih prikaza etničke agresije i sagledati duboko ukorenjena istorijska trauma srpske zajednice. Tokom Drugog svetskog rata, fašistički ustaški režim tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH), saveznika nacista, sproveo je genocidnu kampanju protiv Srba, Jevreja i Roma. Desetine hiljada, prema nekim izvorima i stotine hiljada Srba, ubijeni su u koncentracionim logorima poput Jasenovca, a cela sela su zbrisana.

Kada se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija krajem 1980-ih i početkom 1990-ih raspala, mnogi hrvatski Srbi – koji su tamo živeli vekovima – su se plašili oživljavanja te ideologije koja je nekada progonila njihove porodice. Ovi strahovi nisu bili neosnovani. Retorika nove hrvatske vlasti pod predsednikom Franjom Tuđmanom bila je obeležena istorijskim revizionizmom i dvosmislenim odnosom prema nasleđu ustaša. Tuđman je javno relativizovao razmere zločina i dozvolio rehabilitaciju ustaških simbola i figura u novom hrvatskom nacionalnom narativu.

Rani hrvatski ustav je ukinuo status konstitutivnog naroda Srbima – simbolična, ali duboko značajna promena. Srpski natpisi su uklonjeni. Ponovno uvođenje „šahovnice“, zastave koja vizuelno podseća na ustaški simbol, pojačalo je strah. U takvoj klimi, mnogi Srbi su videli svoju kulturnu identitet i bezbednost kao ugrožene. Pobuna u Krajini je bila isto toliko izraz istorijskog sećanja i straha koliko i politički ili teritorijalni čin.

Danas je Hrvatska članica EU i NATO. Ipak, uprkos međunarodnoj integraciji, uznemirujući odjeci prošlosti ostaju. Javne ličnosti, muzičari i političari i dalje veličaju aspekte ustaškog nasleđa. Nedavni koncert kontroverznog pevača Marka Perkovića, poznatog kao „Thompson“, sadržao je pesme i simbole iz ustaškog perioda. Koncert je privukao 500.000 nacionalista i desničara i ne samo da je bio tolerisan, već su ga pohađali premijer Plenković i drugi ministri. Oni su slušali Thompsona kako uzvikuje „Za dom!“, što odgovara nacističkom pozdravu „Sieg Heil!“. U svojim pesmama Perković slavi ustaške zločine u Jasenovcu i Staroj Gradiški, gde je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima.

Sa približavanjem tridesete godišnjice operacije „Oluja“, došlo je vreme za sveobuhvatno suočavanje s prošlošću – ono koje priznaje sve žrtve, ne samo one koje su politički oportunije u očima Zapada i EU. Isceljenje zahteva empatiju, priznanje i hrabrost politike i društva. Pomirenje ne dolazi kroz slavlje pobede ili selektivno sećanje. Ono počinje istinom – a ta istina mora obuhvatiti i glasove onih koji su proterani, ućutkani i izbrisani iz kolektivnog pamćenja. Tek tada Evropa može tvrditi da je naučila lekcije iz svoje tragične istorije.

Christoph Mörgeli
Istoričar medicine i političar Narodne partije Švajcarske SVP/UDC,

Švajcarska vlada odobrila sporazume za bliže veze sa EU

Švajcarska vlada saopštila je danas da je odobrila sporazume sklopljene sa Evropskom unijom prošle godine kojima se regulišu međusobni odnosi i da je sada pokrenula domaći konsultativni proces, kao i da je cilj tih sporazuma prilagođavanje tržištu Unije i saradnja u određenim oblastima.

U saopštenju se navodi da je neizvesna globalna geopolitička situacija uticala da postane strateški neophodno da Švajcarska održi stabilne i predvidljive odnose sa Evropskom unijom, svojim najvećim trgovinskim partnerom, preneo je Rojters.

Ističe se da su pregovori Švajcarske sa EU o međusobnim odnosima uspešno okončani u decembru 2024. godine, a da su tokom poslednjih pet meseci usaglašena pitanja o platama, imigraciji, električnoj energiji, kao i o referendumu koji će se održati o prihvatanju svih tih predloga.

Proces konsultacija o tim pitanjima trajaće do 31. oktobra ove godine, saopštila je vlada. Parlament će raspravljati o tim pitanjima pre održavanja referenduma koji će verovatno biti održan 2028. godine.

Beograd pod svetlom švajcarskih medija: Masovni protesti protiv režima

Jučerašnji protesti u Beogradu upisali su se kao jedan od najznačajnijih događaja u novijoj istoriji Srbije. Prema izveštajima pet vodećih švajcarskih medija, građani različitih generacija, profesija i društvenih slojeva mobilisali su se kako bi izrazili nezadovoljstvo režimom predsednika Aleksandra Vučića, optužujući vlast za duboku korupciju, zloupotrebu moći i neuspeh da osigura osnovne demokratske principe.

Tages-Anzeiger:
“Protesti protiv predsednika Vučića – Srpska omladina trese Beograd. Da li dolazi do obračuna?“
(Proteste gegen Präsident Vucic Die serbische Jugend bringt Belgrad zum Beben. Kommt es jetzt zum Showdown?)

Tages-Anzeiger ističe da je protest u Beogradu, održan juče, bio najveći do sada u istoriji Balkana. Prema ovom izveštaju, demonstracije nisu samo lokalni odgovor već su odjeknule širom Srbije.

Masovna mobilizacija građana, ljudi iz svih krajeva zemlje – od studenata i srednjoškolaca, preko roditelja, pa sve do univerzitetskih profesora – učestvovali su u protestu, čime se stvorio utisak da je ceo narod ustao protiv autokratskog režima.

Na ulicama Beograda zabeleženi su prizori gde su demonstranti dočekivani aplauzom i toplinom, posebno emotivan trenutak bio je doček dolaska učesnika iz udaljenih gradova, gde su mnogi plakali od radosti.

Rušenje nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je stradalo 15 osoba, opisan je kao “dominostein” – događaj koji je rasplamsao masovni otpor prema vlasti, a optužbe o korupciji i neodgovornosti su dosegle vrhunac.

Vučić je, kako piše Tages-Anziger, optužio opoziciju za planiranje „obojene revolucije“ uz navode da dobija podršku iz Moskve i Vašingtona. Njegov nastup, koji je bio sve manje uverljiv, dodatno je oslikan kroz kontrast između masovnih protesta i pokušaja vlasti da diskredituje proteste.

 

Neue Zürcher Zeitung:
“Velike demonstracije u Beogradu – Srpski protestni pokret nastavlja da jača“
(Grosskundgebung in Belgrad: Die serbische Protestbewegung gewinnt weiter an Kraft)

Prema Neue Zürcher Zeitung, protestni pokret u Srbiji ne gubi na zamahu, već naprotiv – postaje sve snažniji, naglašavajući da se broj demonstranata iz dana u dan povećava, što ukazuje na sve veći otpor građana prema autoritarnom režimu. Sve veći broj učesnika na ulicama Beograda signalizira da građani ne prihvataju status quo.

Iako su protesti masovni, demonstranti se trude da izbegnu nasilje i haos. Ovaj aspekt ukazuje na zrelu organizaciju protesta, gde se slogani i poruke prenose jasno, a cilj je dostići promene kroz miran otpor.

Vučićev utisak nemoći, istaknut u ovom članku, dodatno oslikava kontrast između očekivanja građana i načina na koji vlast pokušava da upravlja situacijom.

 

Blick:
„Stotine hiljada demonstriraju protiv srpske vlade“
(Hunderttausende demonstrieren gegen serbische Regierung)

Blick u svom tekstu stavlja akcenat na brojčanu snagu protesta, naglašavajući da, iako službene brojke navode oko 107.000 učesnika, stvarni broj demonstranata dostiže stotine hiljada.

Dok službene institucije prikazuju niže brojke, nezavisni posmatrači i dron snimci jasno pokazuju da su ulice Beograda bile preplavljene ogromnom masom ljudi.

Iako je većina protesta protekla mirno, zabeležen je incident kada je automobil namerno ušao u gomilu demonstranata, što je rezultiralo povredama nekoliko mladih, a vozač je odmah uhapšen. Takođe, prisustvo proruski nastrojenih i ultranacionalističkih grupa dodatno je pojačalo tenzije.

Između ostalog, jedan od učesnika, Slobodan Horvat, izjavio je da je ovo „kraj režima“, što ukazuje na duboku nespremnost građana da nastave sa trenutnim političkim stanjem.

 

Le Temps:
“U Beogradu, najveća manifestacija u istoriji Srbije“
(A Belgrade, la plus grande manifestation de l’histoire de la Serbie)

Le Temps je u svom izveštaju istakao veličinu i simboliku protesta, podsećajući na ključne istorijske prekretnice u srpskoj politici.

Medij opisuje kako je satima velika masa demonstranata preplavljivala Beograd, čime se ovaj protest poredi sa istorijskim događajima poput onih iz perioda pada Slobodana Miloševića.

Iako je jutro počelo sunčano, brzo je ustupilo mesto blagoj, ali upornoj kiši, što nije sprečilo građane da svojim prisustvom ukažu da ništa više neće biti isto.

Uprkos pretnjama nasilja, protest je protekao mirno, a demonstranti su ostali posvećeni poruci da je potrebna istinska demokratska transformacija.

 

Corriere Del Ticino:
„«Pumpaj, Pumpaj»: maxi-manifestacija Beograda protiv korupcije“
(«Pumpaj, Pumpaj»: la maxi-manifestazione di Belgrado contro la corruzione)

Corriere Del Ticino naglašava kontrast između zvaničnih podataka i stvarnog broja učesnika, kao i simboliku slogana koji je postao zaštitni znak protesta:

Procene pokazuju da je broj demonstranata mogao dostići između 275 i 325 hiljada, što drastično nadmašuje zvaničnih 107.000. Ova razlika ukazuje na to da su zvanične brojke, možda zbog političkih pritisaka, podcenjene.

Slogan „Pumpaj, Pumpaj“ korišćen je kao poziv građanima da „pojačaju pritisak“ na vlast. Pored toga, referenca na tragični incident u Novom Sadu („15 za 15“) dodatno je osnažila zahtev za pravdom, naglašavajući da je kolaps infrastrukture posledica sistemske korupcije.

Prisustvo različitih društvenih slojeva. Na ulicama Beograda mogli su se videti kako se na jednom mestu susreću seljaci, studenti, radnici i penzioneri, svi ujedinjeni protiv režima koji, prema protestnim porukama, koristi mrežu korumpiranih odnosa kako bi zadržao vlast.

Iako je većina manifestacije protekla bez većih incidenata, prisustvo navodnih proruski nastrojenih grupa i ultranacionalista, koji su čak postavljali barrikade, ukazuje na to da je politička borba u Srbiji izuzetno kompleksna i puna kontradikcija.

 

Pisanje švajcarskih medija jasno pokazuju da su protesti u Beogradu mnogo više od običnih demonstracija – oni su simbol dubokih društvenih podela i izraza nezadovoljstva koje se gomila decenijama. Svaki medij, bilo da se fokusira na broj učesnika, emotivne prizore, političke optužbe ili simboliku tragedije u Novom Sadu, prenosi poruku da građani Srbije više nisu spremni da prihvate korumpiran sistem i autokratski stil vladavine.

Bez obzira na pokušaje vlasti da diskredituje proteste kroz manipulaciju brojkama i optužbama o planovima za obojenu revoluciju, javnost je jasna – vreme je za istinske promene, transparentnost i vladavinu prava. Dok se politička scena i dalje polarizuje, masovni izlazak na ulice postaje znak nove generacije koja zahteva odgovornost i demokratske reforme.

Švajcarski Savezni savet raspodelio ministarstva

Na sednici održanoj 14. marta 2025. godine, Savezni savet Švajcarske u novom sastavu, koji stupa na snagu 1. aprila 2025, izvršio je raspodelu sedam ministarstava i odredio njihove zamenike.

Nova raspodela ministarstava izgleda ovako:

  • Savezno ministarstvo za spoljne poslove (DFAE):
    • Savezni savetnik: Ignazio Cassis
    • Zamenik: Elisabeth Baume-Schneider
  • Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova (DFI):
    • Savezna savetnica: Elisabeth Baume-Schneider
    • Zamenik: Ignazio Cassis
  • Savezno ministarstvo za pravdu i policiju (DFGP):
    • Savezni savetnik: Beat Jans
    • Zamenik: Karin Keller-Sutter, predsednica Konfederacije
  • Savezno ministarstvo za odbranu, civilnu zaštitu i sport (DDPS):
    • Savezni savetnik: Martin Pfister
    • Zamenik: Guy Parmelin
  • Savezno ministarstvo finansija (DFF):
    • Savezna savetnica: Karin Keller-Sutter, predsednica Konfederacije
    • Zamenik: Albert Rösti
  • Savezno ministarstvo za privredu, obrazovanje i istraživanje (DEFR):
    • Savezni savetnik: Guy Parmelin
    • Zamenik: Beat Jans
  • Savezno ministarstvo za životnu sredinu, saobraćaj, energiju i komunikacije (DATEC):
    • Savezni savetnik: Albert Rösti
    • Zamenik: Martin Pfister

Očekuje se da će Savezni savet zvanično potvrditi ovu raspodelu na sednici zakazanoj za 2. april 2025. godine. Vlada izražava zadovoljstvo zbog nastavka rada u novom sastavu i predanošću stabilnosti i efikasnosti državne administracije.

Martin Pfister izabran za novog člana Savezne vlade

Šezdesetjednogodišnji političar iz kantona Zuga, Martin Pfister, izabran je za novog člana Savezne vlade Švajcarske. Njegov izbor izazvao je oduševljenje kod njegove porodice, čiji je radosni uzvik odjeknuo sa balkona gde su sedeli tokom glasanja.

Pfister, kojeg su mediji ranije nazivali „velikim nepoznatim“ zbog njegove visine i manje prepoznatljivosti na saveznoj političkoj sceni, sada je u centru pažnje.

Obrazovanje i profesionalna karijera

Rođen 1963. godine, Pfister je odrastao u Zugou i Alenvindenu. Završio je obrazovanje za učitelja osnovne škole na Institutu St. Michael u Zugou, a potom diplomirao istoriju i germanistiku na Univerzitetu u Friburgu. Radio je kao učitelj, naučni saradnik i savetnik za neprofitne organizacije i udruženja.

Osim političkog angažmana, Pfister je imao značajnu ulogu i u vojsci, gde je dostigao čin pukovnika i bio šef vojne pomoći u vanrednim situacijama za Teritorijalnu regiju 3.

Politička karijera

Pfisterova politička karijera započela je 2003. godine kada je postao član Komisije za starateljstvo i socijalnu pomoć u opštini Baar. Tri godine kasnije, 2006. godine, izabran je u Veliko veće kantona Zuga, gde je kasnije postao lider poslaničke grupe i predsednik kantonalnog ogranka PPD-a, sada poznatog kao stranka „Centar“. Od 2016. godine bio je član Državnog saveta kantona Zuga.

Pfister je oženjen i otac je četvoro odrasle dece. Njegov izbor u Saveznu vladu označava novu fazu u njegovoj dugogodišnjoj političkoj karijeri.

Predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević saopštio da podnosi ostavku

Predsednik Vlade Srbije Miloš Vučević koji je danas dao neopozivu ostavku rekao je da će na toj funkciji ostati dok se ne izabere novi premijer i da će do tada cela vlada biti u ostavci i raditi u tehničkom mandatu.

„Ja ću obavljati svoj posao dok se ne izabere novi predsednik vlade. U ovom trutku cela vlada je u tehničkom mandatu, sa ostavkom predsednika vlade ‘pada’ ceo kabinet, pada, figurativno, praktično cela vlada je u ostavci.

Radićemo svoje poslove profesionalno i odgovorno do izbora neke nove vlade ili do neke nove ili drugače političke odluke“, rekao je Vučević na konferenciji za novinare.

Predsednik Vlade Srbije Miloš Vučević, rekao je da je tragedija u Novom Sada prilikom pada nadstrešnice na Železničkoj stanici bacila veliku senku na sve rezutlate vlade i da je Srbija od tog trenutka ostala zaglavljena u toj nesreći.

„Ono što je bacilo veliku senku i na prošlu godinu, ali svakako i na mandat ove vlade jeste tragičan događaj u Novom Sadu od 1. novembra 2024. godine, velika tragedija“, rekao je Vučević i podsetio da je tada stradalo 15 ljudi, a dvoje teško povređeno. I od tog trenutka Srbija kao da je ostala zaglavljena u toj nesreći, dodao je Vučević.

„Nažalost, ponovo smo videli političke zloupotrebe te tragedije i pokušaje da neko kapitalizuje nesreću, da neko politički kapitalizuje gubitak ljudskih života“, naveo je Vučević.

Studenti proveli noć na Autokomandi, završena 24-časovna blokada

U ponedeljak, u 10 sati, otpočela je studentska blokada Autokomande u Beogradu. Velki broj studenata tada je blokirao petlju kod Franša D Eperea, a kako su i najavili, organizvali su se po smenama.  Blokada je završena nakon 24 sata.

Studenti su na Autokomandi ostali i preko noći, a blokada je trajala danas do 10 sati. Tokom jučerašnjeg dana su kuvali, igrali društvene igre, odbojku, fudbal, pevali, uz povremenu buku pištaljkama i vuvuzelama.

Okupljene od juče obezbeđuje saobraćajna policija koja je blokirala sve okolne ulice.  Iako je bilo najavljeno, studenti sinoć nisu pročitali svoje zahteve, već su oko 20 časova blicevima sa svojih telefona osvetlili skup da bi poslali poruku koliko ih ima i uzvikivali „ispunite zahteve“.

POSLEDNJE VESTI