Reklama

Srbi s tri kontinenta uče srpski preko „Skajpa“

NIŠ — Milena (13) i Jovan (11) koji čitavog života žive u norveškom gradu Bergenu, zajedno su sa još 23 mladih iz dijaspore dobili priliku da uče srpski jezik preko „Skajpa“, zahvaljujući časovima koje im drže studenti niškog Filozofskog fakulteta.

Na ovaj besplatni tromesečni kurs srpskog jezika prijavilo se šezdesetak Srba iz dijaspore, a izabrano je 25 njih iz Sjedinjenih Američkih Država, Grčke, Velike Britanije, Nemačke, Francuske, Mađarske, Kanade, Češke, Italije, Austrije, Španije, ali i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Pre početka projekta, svi prijavljeni su testirani kako bi se utvrdio početni nivo znanja i gradivo prilagodilo svakom polazniku ponaosob. Za mentore su odabrani apsolventi srpskog jezika i master studenti filologije i svakom od njih je dodeljen po jedan ili dvoje učenika.

Od tada se učenici i njihovi nastavnici sastaju u virtuelnom okruženju dva puta nedeljno po 45 minuta. Kako kaže jedan od studenata-mentora Aleksandar Novaković, na svakom času su gramatika, pravopis i književnost podjednako zastupljeni. Kurs, kako kaže, podrazumeva usmenu konverzaciju na srpskom jeziku u realnom vremenu preko „Skajpa“, kao i proveru znanja iz pravopisa i gramatike, koja se odvija tako što učenici svoje domaće zadatke šalju mentorima preko elektronske pošte.

Šef kancelarije za saradnju sa dijasporom Tamara Ćirić navodi da je ovakav način učenja jezika za sada pokazao dobre rezultate.

Cilj ovog projekta je, kako učenje jezika, tako i održavanje kontakta sa dijasporom. Videli smo do sada da na ovaj način može da se uči i istorija, i geografija, i drugi predmeti. Dijaspora je, sudeći prema utiscima, ovaj projekat odlično prihvatila – kaže Ćirić.

Da je ovakav način učenja delotvoran, potvrđuju i Milena i Jovan iz Norveške, koji su novinarima preko „Skajpa“ rekli da im “onlajn” učenje srpskog jezika znači pre svega da bi mogli da komuniciraju sa familijom i prijateljima u Srbiji.

Mi dolazimo svake godine kod rodbine u Nišu i Beogradu, i zato želimo što bolje da usavršimo jezik. Već sad se oseća pomak u našem znanju i očekujemo da će do kraja kursa naše poznavanje srpskog biti još bolje – kaže Milena.

Nakon završenog kursa, kako kažu na Filozofskom fakultetu, biće obavljena evaluacija projekta, nakon čega će se videti koliko su polaznici kursa zadovoljni samom “onlajn” nastavom, predavačima i postignutim rezultatima, što će, kako kažu, omogućiti da se napravi plan za buduće projekte ovog tipa.

Projekat sprovode Filozofski fakultet i Kancelarija za saradnju sa dijasporom, u saradnji sa Kancelarijom za mlade Grada Niša i OCD “Proaktiv”.

Osam decenija od ubistva Kralja Aleksandra I Karađorđevića

Tvorac jugoslovenske države kralj Jugoslavije Aleksandar Prvi Karađorđević ubijen je pre osam decenija u francuskom gradu Marselju. U atentatu je stradao i šef francuske diplomatije Luj Bartu, i mada svi detalji nikada nisu do kraja razjašnjeni, smatra se da su napad izveli hrvatski teroristi i pripadnici makedonske probugarske organizacije VMRO, uz nesumnjivu podršku Musolinijeve Italije.

Aleksandar je određen za prestolonaslednika Srbije 27. marta 1909., posle odbijanja njegovog starijeg brata Đorđa da preuzme presto. U Prvom svetskom ratu, Aleksandar je bio i vrhovni komandant srpske vojske, a uz pomoć saveznika, pre svih Francuza, iz ovog rata izašao je kao pobednik. Tada je stekao veliki ugled i poštovanje, kako kod svoga naroda, tako i kod ostalih slovenskih naroda na Balkanu. Rezultat svega toga bilo je ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1919.

Sećanje na kralja Aleksandra najčešće se vezuje za promenu imena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviju, što mu pojedini kritičari nikada nisu oprostili. Zavođenjem ličnog režima državnim udarom od 6. januara 1929. nameravao je da spreči secesiju Hrvatske, a nadao se da će jugoslovenskom ideologijom ojačati srpski živalj kao najbrojniji u državi. Iako nije bio autokrata ni po sklonostima ni po temperamentu, opredelio se na autoritarnu vlast iz političke nužd, u trenutku kada se zemlja nalazila na ivici građanskog rata i raspada, koji je želeo po svaku cenu da izbegne. Samo dve godine kasnije sam je proglasio novi ustav, koji se zato naziva Oktroisani ili nametnuti ustav. Karađorđević je pokušavao pre svega da promeni ideologiju naroda, da nametne ideju da su Srbi, Hrvati i Slovenci samo jedan, jugoslavenski narod. Suprotno njegovim očekivanjima, novi Ustav je prouzrokovao talas nezadovoljstava, naročito u Hrvatskoj, gde su se pobunili protiv politike beogradske vlade.

Vremenom je i sam uvideo da njegova lična vladavina nije dala rezultate koje je očekivao, niti je postignuta nacionalna konsolidacija, niti je narod „zavoleo Jugoslaviju“. Zato je počeo da radi na vraćanju demokratske vladavine, a drugačije državno uređenje planirao je da realizuje posle nesrećne posete Francuskoj oktobra 1934. Istoričari svedoče da je kao državnik imao velike uspehe u spoljnoj politici zemlje, jer se držao načela da ne postoje stalni prijatelji i večiti neprijatelji. Nastojao je da vodi samostalnu politiku, učvrsti položaj vodeće države na Balkanu i zalagao se za stvaranje regionalnih zajednica malih država. Zazirao je od velikih sila i uspevao da održi permanentni mir na Balkanu. Veliki uspesi vladara jedne balkanske države nisu odgovarali velikim silama, posebno fašističkoj Italiji, čija je ekspanzija prema istoku osujećena. To je razlog što je Musolini, preko ustaških terorista, godinama planirao ubistvo jugoslovenskog kralja. Uspelo mu je to 9. oktobra 1934, kada je Veličko Georgijev, član terorističke grupe, u službi ustaškog vođe Pavelića, u atentatu usmrtio jugoslovenskog suverena. Smatra se da je ubistvo kralja Aleksandra bilo uvod u Drugi svetski rat.

Atentat u Marseju bio je jedan od prvih atentata snimljen na filmu i to iz velike blizine, što ga je svrstalo u najvažnije snimke u svetskoj istoriji. Kralj Aleksandar Prvi bio je oženjem ćerkom rumunskog kralja, princezom Marijom i sa njom dobio tri sina: Petra, Tomislava i Andreju.

Mirjana Nikolić

Jednostavnije priznavanje diploma iz inostranstva

BEOGRAD — Poslanici Skupštine Srbije usvojili su  Izmene Zakona o visokom obrazovanju, koja bi, pored ostalog, trebalo bi da reši probleme koji su se pojavili u praksi prilikom upisa poslednje godine studija. Kraći rokovi priznavanja stranih diploma, koji treba da vrate stručnjake iz inostranstva, obavezan repozitorijum doktorskih disertacija, produženje roka „starim“ studentima za završetak školovanja – najvažnija su rešenja u Izmenama Zakona o visokom obrazovanju.

Usvojenim i zmenama razdvojeno je priznavanje stranih visokoškolskih diploma radi zapošljavanja u Srbiji (profesionalno priznavanje) od onog u kojem strani student želi da nastavi školovanje na našim fakultetima (akademsko priznavanje).

Priznavanje u slučaju nastavka školovanja ostaje u nadležnosti fakulteta i univerziteta, koji donose rešenje u roku od 60 dana od dana prijema urednog zahteva.

I kod profesionalnog priznavanja posao treba da bude olakšan, ali će celu proceduru od univerziteta, koja je do sada trajala mesecima i kandidati su često odustajali, preuzeti Ministarstvo prosvete, odnosno ENIK/NARIK centar.

Izmene Zakona predviđaju da se priznaje nivo stečenog znanja, odnosno neće se upoređivati studijski program stranog fakulteta sa studijskim programima u zemlji.

Diploma radi zapošljavanja biće priznata u roku od 90 dana od dana prijema zahteva, detaljno se preciziraju postupci akreditacije i izdavanja dozvole za rad fakultetima, a dozvola za rad važi pet godina nakon obavljene akreditacije i njenim istekom, ako ustanova ne podnese novi zahtev za obnovu akreditacije, Ministarstvo je obavezno da u roku od tri dana donese rešenje kojim se zabranjuje rad. To znači gašenje fakulteta ako svi studijski programi ostanu bez dozvole za rad. Izmene predviđaju da se o zahtevu za akreditaciju mora rešiti u roku od 12 meseci od podnošenja. Do sada je rok bio nedefinisan, davalo se upozorenje, što je produžavalo postupak.

Ukoliko Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta (KAPK) za godinu dana ne reši o zahtevu, Nacionalni savet za visoko obrazovanje može da raspusti deo ili celu komisiju, što znači da više nema odugovlačenja ovog postupka. Nacionalni savet može poništiti odluku KAPK i u drugostepenom postupku odobriti studijski program, odnosno doneti konačnu odluku, jedno je o predloženih rešenja iako je o ovoj izmeni bilo i ideja da Savet ne može doneti konačnu odluku.

Izmene Zakona predviđaju podizanje kvaliteta doktorskih studija, pa se za univerzitete, kako državne tako i privatne, uvodi obaveza da formiraju javno pristupačne repozitorijume doktorskih disertacija.

Takođe, repozitorijume će imati i Ministarstvo prosvete, a ukoliko bude usvojen predlog, najmanje jedan recenzent na doktroskim studijama mora da bude sa strane visokoškolske ustanove. Izmenama je učinjen ustupak i „starim“ studentima, koji su studije započeli po prebolonjskim programima. Za njih je produžen rok da do kraja 2015/16. godine završe studije.

Zakon predviđa i da se iz budzeta finansiraju studenti koji su u prethodnoj godini ostvarili najmanje 48 ESPB bodova, a dopune se odnose i na veću zaštitu podataka o ličnosti, veću transparentnost visokoškolskih institucija u domenu finansiranja, određivanja školarina.

Kome se obratiti

Vrednovanje stranog studijskog programa radi zapošljavanja vrši Nacionalni centar za priznavanje stranih visokoškolskih isprava (u daljem tekstu: ENIC/NARIC centar), kao unutrašnja organizaciona jedinica Ministarstva.

Priznavanje strane visokoškolske isprave radi nastavka obrazovanja u sistemu visokog obrazovanja (u daljem tekstu: akademsko priznavanje) sprovodi samostalna visokoškolska ustanova, po prethodno izvršenom vrednovanju stranog studijskog programa, odnosno dela studijskog programa.

 

Podignimo spomenik Milevi Marić – Anštajn

REGENSDORF — Udruženje srpskih žena „Dr Daga Ljočić“ održalo je svoj prvi sastanak.

Prisutne članice, a među njima i dva muška gosta, pozdravila je predsednica Vesna Kravar, koja im je predočila dnevni red.Cilj sastanka je bio dalje smernice za rad, a na prvom mestu humanitarne akcije, koje treba de se dogode u narednom periodu, ali i predlog ove ženske organizacije da se pokrenu svi naši klubovi, srpske organizacije, pojedinci koji to mogu, asocijacije, kako bi svi zajedno organizovali podizanje spomenika našoj slavnoj naučnici Milevi Marić-Anštajn. O ovom predlogu biće obavešteni i predstavnici naših diplomatsko-konzularnih predstavništava u Švajcarskoj.

Za prvu akciju dogovoreno je da se naredne subote (6. septembra) Udruženje uključi u projekat Dan-a nacije koji treba da se održi u Cugu, a koji je svake godine u organizaciji Migracionog foruma istoimenog mesta.

Darinka Filipović je pojasnila da u Danu nacije učestvuju 22 nacije, da je to prilika da i Udruženje žena uzme učešće, da se ponude naši specijaliteti. Klub iz Cuga će ponuditi naše slane đakonije, a Udruženje žena će organizovati svoje članice da naprave razne kolače i da se oni prodaju, a sav prihod daće u humanitarne svrhe.

Ona je navela da će srpske zajednice imati dva štanda za razliku od ostalih koji će imati samo jedan. Za organizaciju oko pravljenja kolača ponudila se članica Jasmina Marković koja će biti i glavni organizator oko svih tehničkih detalja.

Akcija „Deca deci“

Druga akcija planirana je za kraj oktobra, koja će takođe biti humanitarnog karaktera, a u njoj treba da učestvuju đaci dopunske nastave iz kantona Argau sa svojim profesorima, a prikupljeni novac trebalo bi da bude upotrebljen da se opremi jedna siromašna škola u Srbiji sa najpotrebnijim školskim priborom.
Ovu akciju Udruženje je nazvalo „Deca deci“ a ima za cilj, pored prikupljanja sredstava, da kod naše dece koja su ovde rođena i odrastaju razvijaju humanitarni odnos prema onima kojima je potrebna pomoć.

A. Krasojević

Studenti: Vraćamo se ako bude bolje

BEOGRAD — Srpski studenti koji studiraju u inostranstvu su željni znanja, a većini je cilj da se vrati u Srbiju i stečeno znanje primeni, ali ako se za to stvore uslovi.

Međutim, kako kažu, iako im je cilj da se vrate u Srbiju, često se suočavaju sa problemom da u matici ne mogu da nađu posao niti da se adekvatno usavršavaju.

Na poboljšanju stanja zato radi i medjunarodna, neprofitna, nevladina i apolitična organizacija koju su osnovali srpski studenti 1997. godine – Organizacija srpskih studenata u inostranstvu (OS SI), čiji je cilj da okupi srpske studente u inostranstvu, omogući im lakši povratak u zemlju i promoviše Srbiju u svetu.

Jedan od studenata koji je na master studijama u SAD, Uroš Marković iz Niša, kaže da u Americi živi od 2009. godine, da je tamo završio četvrtu godinu srednje škole, a da je zatim ostao na studijama.

“Završio sam četvrti razred srednje škole u Pitsburgu, a zatim sam upisao fakultet, manju privatnu školu u Pensilvaniji“, rekao je Marković Tanjugu, dodajući da je ostao na studijama u Americi zato što je želeo da studira mehaničko inžinjerstvo, čega u Srbiji, kako je naveo, nema.

Navodeći da je zahvaljujući sportu, vaterpolu koji je trenirao, otišao u Amerku, on kaže da mu je najteže bilo da se sa 18 godina odvoji od porodice i prijatelja.

I dok se vremenom taj problem smanjio, ističe da su finansijski problemi uvek tu iako je dobio stipendiju.

“Moji roditelji su platili. Nije bilo jeftino, ali isplatilo se. Dobio sam skoro punu stipendiju na fakultetu. Diplomirao sam pre par mesec dana i sada sam upisao master“, kaže Marković, dodajući da je škola dosta skupa, da je bio na razmeni studenata, kao i da je tokom boravka na fakultetu saznao za olakšice – studenstke poslove, osiguranje, jeftinije prodavnice.

Kaže i da mu je cilj da se posle par godina vrati u Srbiju, i to na jug, naravno, ako ima posla.

“Ako mogu da napredujem vratiću se. To je moj cilj. Medjutim, trenutno ta opcija ne postoji. Imam dve godine na masteru, videćemo da li će se neke stvari promeniti“, kaže Marković, koji je koordinator za niški tim, odnosnu južnu Srbiju pri OS SI.

Jedan od onih koji se vratio u Srbiju je Nikola Stanković iz Užica, koji je nakon završenih osnovnih studija u Beogradu, master u oblasti zaštite životne sredine završio u Nemačkoj.

Kaže da je u Srbiji našao posao, a da je u Nemačku otišao zato što je u oblasti koja ga zanima ta zemlja napredna.

“Bio sam 2008. godine deo programa ‘Dobrodošli u Nemacku’ Evropskog pokreta u Srbiji i tada sam upoznao nemački sistem i mogućnost studiranja“, objašnjava Stanković i dodaje da je na studije otišao tako što je dobio stipendiju pokrajne Bavarske, a u okviru internacionalnog programa.

Navodeći da nije imao bilo kakvih problema, pa čak ni finansijskih, on dodaje da je u Nemačkoj sve dobro organizovano.

On je rekao i da je član OS SI, čiji je smisao povezivanje studenata iz Srbije koji studiraju u inostranstvu.

“To je velika šansa da se upoznaju problemi koje možete da imate prilikom odlaska na studiranje“, rekao je Stanković.

Prema njegovim rečima, organizacija OS SI pokušava da reši probleme vezane i za nostrifikaciju diploma sa kojima se susreću srpski studenti prilikom povratka u zemlju.

Jedan od članova OS SI je i Aleksandar Kostić koji se rodio i školovao u Švajcarskoj.

Za OS SI je kaže čuo preko najboljeg druga. “Mislili smo da je to dobra ideja za Švajcarsku pa smo osnovali lokalni ogranak“, rekao je Kostić, dodajući da se organizaciji najvise pridružilo “dijasporaca“, ali i da ima sve više studenata iz Srbije.

Kao problem on navodi finansije, jer je u Švajcarskoj skup život.

O povratku u Srbiju razmišlja i kaže da ima sentimentalnu želju da živi u Srbiji, ali da sve zavisi od situacije. ‘Ako će ići na bolje više njih će se vraćati, ali ako ostane ovako, teško“, zaključio je Kostić.

Srpski studenti iz inostranstva okupili su se večeras na svečanom prijemu organizovanom tokom „Letnje OS SIlacije 2014“, koja se održava svakih šest meseci, kada je najveći broj članova u Srbiji.

Cveće za Milevu Ajnštajn

Zoran Jeremić, Generalni konzul Srbije u Cirihu u nedelju je povodom desetogodišnjice pronalaženja groba Mileve Marić-Ajnštajn (1875-1948) obišao groblje Nordhajm u ovome gradu i na grob Mileve Marić-Ajnštajn položio buket svežeg cveća.Počast čuvenoj srpskoj fizičarki odali su i Andreas Gabathuler, predsednik udruženja Tesla Society iz St. Galena i osnivač Petar Stojanović-Kajzer čijom zaslugom je javnost 2004. i saznala za mesto večnog počivanja prve supruge Alberta Ajnštajna. Ceremoniji je prisustvovalo i nekoliko drugih pozvanih gostiju.

Mileva Marić-Ajnštajn rođena je u Titelu kod Novog Sada i bila je prva Srpkinja i jedna od prvih žena uopšte koje su upisale studij na Politehničkoj školi u Cirihu. Mileva je imala nesrećan brak s tvorcem teorije relativiteta, a mnogi i danas tvrde da je upravo ona rešavala njegove matematičke probleme.

Tvrdi se da u to vreme nije bilo uobičajeno da se žena ističe ispred muža, a pošto je i Mileva bila tako vaspitana, nije ni insistirala na podeli zajedničkih naučnih dostignuća. Postoje i tvrdnje da je Ajnštajn namerno Milevu izbrisao iz svih dokumenata i radova i da je teorija relativiteta u stvari Milevino delo.

Mnoga udruženja, institucije i poštovaoci Mileve Marić zalažu se da se njene zasluge dokažu i u naučnim krugovima priznaju i usvoje.

Udruženje Tesla Soceity koje je osnovao Petar Stojanović, naš zemljak rođen u Austriji, godinama radi na promociji srpskih naučnika, pa je u aktivnost njegovog udruženja ušlo i razjašnjavanje svih tajni koje su vezane za slavnu Srpkinju, kojoj je po mnogim mišljenjima, kao i Nikoli Tesli uskraćena Nobelova nagrada.

Grob bez spomenika
Mileva Marić umrla je 1948. godine, a sahranjena je u Cirihu na groblju Nordhajm (Grabfeld 7 Nr. 9357). Mesto na kojem je sahranjena još uvek nije obeleženo ni spomenikom ni spomen pločom.

Zoran Jeremić govorio je veoma emotivno o nesrećnom životu naše naučnice, a Andreas Gabathuler je naglasio da će njegovo udruženje sve učiniti da Mileva u svetskoj fizici zauzme mesto koje joj pripada.

R. Lukić

Brže priznavanje diploma u Srbiji

BEOGRAD — Izmene Zakona o visokom obrazovanju omogućiće brže priznavanje stranih diploma, kao i precizniji postupak oduzimanja dozvola za rad univerzitetima, izjavio je ministar prosvete Srđan Verbić.

On je naveo da izmene zakona predviđaju i obaveznog, bar jednog stranog, recenzenta za ocenu doktorske disertacije, kao i da se uvode master strukovne studije.

Ukoliko bude usvojen u predloženom obliku, Zakon će omogućiti našim povratnicima da lakše nostrifikuju diplomu, na šta se do sada veoma dugo čekalo, bilo da žele da nastave školovanje ili hoće ovde da se zaposle, rekao je Verbić na javnom slušanju o nacrtu izmena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju u Skupštini Srbije.

Časopis sa najmanjom naslovnom stranom na svetu

CIRIH – Naučnici jedne švajcarske laboratorije napravili su najmanju naslovnicu časopisa na svetu, koristeći ultra minijaturno dleto kako bi stvorili tako malu sliku da bi njih 2.000 moglo da stane na zrncetu soli.

Koristeći tehnologiju sličnu 3D štampanju, švajcarski stručnjaci su u polimeru izgravirali sliku dve pande, veličine 11×14 mikrometara (milioniti deo metra), koja se u martu pojavila na naslovnici časopisa „National Geographic Kids“.

„Moja ideja je bila da učinim nešto poput rezbarenja kamena, ali da to bude u nano veličini“, rekao je Urs Derig, naučnik IBM u Švajcarskoj i jedan od pronalazača mašine.

Tokom graviranja, uređaj, koji nije veći od kućnog frižidera, koristi minijaturno dleto sa zagrevajućim silikonskim vrhom 100.000 puta manjim od vrha zarezane olovke.

Ova tehnologija bi mogla da se primenjuje u proizvodnji tranzistora, kao i u izradi bezbednosnih nano oznaka na novčanicama, pasošima i umetničkim delima kako bi se sprečilo njihovo falsifikovanje, istakli su istraživači.

Ove mašine, koje koštaju oko 500.000 evra komad, zasad se uglavnom koriste kao istraživački alat.

Najteži ultimatum upućen jednoj državi ikada

Mesec dana nakon Sarajevskog atentata, 23. jula 1914. Austro-ugarska monarhja je postavila srpskoj vladi ultimatum koji je britanski ministar inostranih poslova, ser Edvard Grej, okarakterisao kao „najteži ikada upućen jednoj državi od strane druge“.

Skoro mesec dana od atentata, austro-ugarski poslanik u Beogradu, baron Gizl od Gislingena, predao je Lazi Paču-u, zastupniku ministra inostranih dela Srbije, ultimatum koji je direktno prebacio odgovornost za atentat na Srbiju i postavio vladi veoma drske zahteve čije bi ispunjenje obesmislilo suverenitet Kraljevine Srbije.

Austro-Ugarska je ultimatumom od 23. jula 1914. zatražila od Srbije sledeće:

  1. ultimatum-autrichien-serbie_3839051Da spreči izdavanje publikacija koja podstiču mržnju i neprijateljstvo prema Austro-Ugarskoj.
  2. Da momentalno raspusti organizaciju Narodna odbrana, i da isto postpupi i sa drugim orgnizacijama koje učestvuju u propagandi protiv Austro-Ugarske.
  3. Da iz javnog obrazovanja ukloni sve što bi moglo da služi ili služi za podsticanje propagande protiv Austro-Ugarske.
  4. Da iz vojske i administracije uopšte ukloni sve oficire koji su krivi za propagandu protiv Austro-Ugarske, a imena tih oficira dostavila bi vlast Austro-Ugarske.
  5. Da prihvati učešće austro-ugarskih organa vlasti u suzbijanju subverzivnih delatnosti protiv Austro-Ugarske na teritoriji Srbije.
  6. Da preduzme sudski postupak protiv saučesnika Sarajevskog atentata koji su na srpskoj teritoriji, uz pomoć i uputstva austro-ugarskih organa.
  7. Da momentalno uhapsi dve imenovane osobe koje su upletene u atentat po istrazi koju je preliminarno sprovela Austro-Ugarska.
  8. Da efikasnim merama spreči nelegalni prenos oružja i eksploziva preko granice.
  9. Da uputi Austro-Ugarskoj objašnjenja povodom izjava visokih srpskih zvaničnika u Srbiji i inostranstvu, koji su izrazili neprijateljstvo prema Austro-Ugarskoj.
  10. Da bez odlaganja obavesti Austro-Ugarsku o ispunjavanju ovih obaveza.

Najsporniji zahtev Monarhije, pod brojem 6, podrazumevao je da Srbija pogazi svoj zakon o sudskom postupku u krivičnim delima tako što bi prepustila austro-ugarskim organima vlasti “ugušivanje prevratničkog pokreta protiv tritorijalnog integriteta Austrougarske monarhije”.

Dostojanstven odgovor srpske vlade na julski ultimatum

Dva dana je imala srpska kraljevska vlada da odgovori na teški julski ultimatum Austro-Ugarske 1915. godine. Odgovor je predao lično predsednik vlade, Nikola Pašić. Samo što se vratio u ured, stiglo je i pismo barona Gizla o prekidanju diplomatskih odnosa između dve države.

Odgovor-na-ultimatum-resOdgovor srpske kraljevske vlade na austro-ugarski ultimatumnapisali su Stojan Protić i predsednik vlade Nikola Pašić, koji ga je lično uručio baronu Gizlu. Odgovor je okarakterisan kao krajnje popustljiv ali i dostojanstven jer srpska kraljevska vlada nije prihvatila učešće austrougarskih organa vlasti u suzbijanju subverzivnih delatnosti protiv Austro-Ugarske na teritoriji Srbije, ali je ipak ponudila arbitražu suda u Hagu ili komisije velikih sila za rešenje spornog zahteva u tački 6.

Međutim, Monarhija nije mislila tako, kao ni baron Gizl, kome je trebalo nešto manje od sat vremena da zaključi da Srbija nije dala povoljan odgovor i sa celim poslanstvom demonstrativno napusti Beograd i pređe u Zemun.

U odgovoru koji je razljuito barona Gizla i koji je povukao okidač Prvog svetskog rata, stajalo je:

  1. Kraljevska srpska vlada se obavezuje u prvom redovnom sazivu Narodne skupštine uneti odredbu u zakon o štampi kojom se najstrože kazni izazivanje mržnje i prezrenje Monarhije, kao i svaki natpis kome je opšta težnja upravljena protiv teritorijalnog integriteta Austro-Ugarske. Ona prima na se da prilikom izmena ustavnih, koje su bliske, izvede izmenu i člana 22. Ustava tako, da se gorepomenute publikacije mogu i konfiskovati što sad ne može biti po kategoričnoj odredbi člana 22. Ustava.
  2. Srpska vlada nema nikakvih dokaza, niti joj takve pruža nota carske i kraljevske vlade, da su „Narodna odbrana“ i druga slična društva učinili dosad ma kakvo krivično delo ove vrste u licu koga od svojih članova. Pa i ako to ne postoji, ipak će kraljevska srpska vlada izići na susret zahtevu carske i kraljevske vlade i raspustiće društvo „Narodnu odbranu“ i svako drugo koje bi radilo protiv Austro-Ugarske.
  3. Srpska kraljevska vlada prima na sebe da ukloni odmah iz javne nastave sve što služi ili bi moglo poslužiti stvaranju propagande protiv Austro-Ugarske, a kad joj carska i kraljevska vlada pruži fakta i dokaza za to.
  4. Srpska kraljevska vlada pristaje isto tako ukloniti iz vojske i administracije one oficire i činovnike, za koje bi srpska istraga pokazala da su krivi za dela koja idu prodiv integriteta teritorije Austro-Ugarske monarhije i očekuje da joj carska i kraljevska vlada saopši naknadno imena i radnje ili dela tih oficira i činovnika radi daljeg postupka.
  5. Srpska kraljevska vlada mora priznati da joj nije jasan sav značaj i domašaj zahteva carske i kraljevske vlade da se Srbija obaveže primiti na svojoj teritoriji saradnju organa carske i kraljevske vlade, ali izjavljuje da će primiti saradnju koja bi odgovarala međunarodnom pravu i krivičnom sudskom postupku kao i dobrim susedskim odnosima.
  6. Srpska kraljevska vlada, razume se po sebi, smatra za svoju dužnost otvoriti istragu protivu svih onih koji su ili koji bi bili eventualno umešani u zločin od 15. juna a nalazili bi se na teritoriji Kraljevine Srbije. Što se tiče učešća u toj istrazi, organa austro-ugarskih vlasti, koje bi carska i kraljevska vlada za to delegirala, srpska kraljevska vlada ne može primiti njihovo učešće, jer bi se time pogazio ustav i zakon o postupku sudskom u krivičnim delima. Međutim, u konkretnim slučajevima mogli bi se organi Austro-Ugarske upoznati sa rezultatima dotične istrage.
  7. Srpska kraljevska vlada je odmah, još iste večeri, pritvorila majora Voju Tankosića, a za Milanom Ciganovićem, koji je austro-ugarski podanik i do 15. juna je bio zvaničnik (aspirant) Železničke direkcije, naređena je potera, jer se on do sada nije mogao pronaći. Moli se carska i kraljevska vlada da izvoli uobičajenim putem saopštiti što pre ostale sumnje dosadašnjom istragom u Sarajevu, radi daljeg postupka.
  8. Srpska kraljevska vlada pojačaće i proširiće preduzete mere da se spreči nedopušteni prenos oružja i eksploziva preko granice. Po sebi se razume da će odmah narediti istragu i strogo kazniti pogranične činovnike na liniji Šabac-Loznica, što su se ogrešili o svoju dužnost i propustili krivce Sarajevskog zločina.
  9. Srpska kraljevska vlada će rado dati objašnjenja odnosno izjava koje su njeni činovnici u zemlji i na strani posle atentata činili u intervjuima koji su, po tvrđenju carske i kraljevske vlade, bili neprijateljski prema Monarhiji, čim joj carska i kraljevska vlada ukaže na dotično mesto tih izjava i čim se utvrdi da su upotrebljeni izrazi zaista izrazi dotičnih činovnika – o čemu će se ona sama starati da pribavi dokaze i uverenje.
  10. Što se tiče izvršenja mera, koje se u gornjim tačkama pominju, ukoliko to ovom notom nije učinjeno, srpska kraljevska vlada će odmah izveštavati carsku i kraljevsku vladu, čim se koja mera naredi i izvrši.

Nakon reakcije barona Gizla na odgovor, istog dana (25. jula) usledio je Manifest srpske vlade kojim se narod upoznaje sa situacijom i mogućnošću rata. A rat je sasvim izvesno kucao na vrata Kraljevine Srbije ali i gotovo celog sveta. Već sledeće večeri pali su prvi plutoni na Beograd.

Srbija nekad bila razvijenija od Finske

BEOGRAD — Neki su spremni da tvrde da Srbija danas više nije industrijska zemlja, ali su Srbi ne tako davno bili industrijska nacija u ozbiljnom usponu Ako se ponovo ne industrijalizuje, Srbija neće moći da ostvari održiv privredni rast i makroekonomsku stabilnost. Drugim rečima, nema joj opstanka. Taj težak i dugotrajan posao, pun odricanja, mora da počne odmah, uporno ukazuje dr Petar B. Petrović, profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i redovni član Akademije inženjerskih nauka Srbije (AINS).

Petar_B_PetrovicNeki su spremni da tvrde da Srbija danas više nije industrijska zemlja, ali je do kraja devedesetih godina prošlog veka bila bolja od Finske i Južne Koreje, da bi potom krenula putem ekonomske propasti, napominje Petrović. Južna Koreja danas ima jednu od najdinamičnijih ekonomija sveta, a Finska ekonomija je takva u evropskim okvirima. Srbija je do pojave krize devedesetih bila daleko ispred njih, tvrdi Petrović.

„Zvuči neverovatno, ali statistički podaci govore upravo tako“ ukazuje naš sagovornik

Untitled-2(9)Zato je neophodno da se kroz studioznu analizu komparativnih razlika pronikne u suštinu, da se pronađe konstrukciona greška koju Srbija ima u svom ekonomskom razvoju, u svojoj kulturnoj i mentalnoj matrici, koja je vodi ka svetu propalih nacija, osuđenih na trajnu stagnaciju i siromaštvo, podjednako materijalno i duhovno.

Petrović podseća da smo prvu fabriku izgradili 1853. godine, kada je u Kragujevcu, na desnoj obali Lepenice, Srbija uspela da sopstvenim znanjem i velikim naporima podigne svoj prvi proizvodni pogon koji je uspešno radio na industrijskim principima. Bilo je to jezgro iz kojeg je iznikla industrija Srbije.

„Od suštinskog značaja jeste i divljenja vredna činjenica da je tadašnja Srbija, koja je tih godina bila još u vazalnom odnosu i delimično slobodna, prepoznala suštinski značaj proizvodnje i industrije za njenu budućnost. Na volovskim kolima, tajno, u delovima i iz dva pokušaja, doneta je i instalisana prva parna mašina u Srbiji“ kazuje Petrović.

Tajnim pregovorima sa Francuskom, dogovoreno je da dođu ljudi koji su imali praktična proizvodna znanja, od kojih je trebalo da Srbija uči, da ovlada znanjem i tako pronađe vremensku prečicu, preko potrebnu da bi premostila ogroman jaz tehnološkog i ekonomskog zaostajanja. – Za samo 10 godina od tog pionirskog i za Srbiju sudbonosnog događaja, ostvarili smo potpunu supstituciju uvoza.

Mogli smo sami da proizvodimo oružje za odbranu svoje slobode. Pored toga, u tih deset godina uspeli smo da ostvarimo i prvi izvoz visokotehnoloških proizvoda u svojoj istoriji. Od uvoznika i zavisnika, postali smo izvoznici. Uz fabriku koja je počela da raste i da se umnožava, stvorene su prve visokoškolske institucije i prve škole za obrazovanje industrijskih radnika.

„Srbija je još tada znala da bez znanja nema industrije, nema proizvodnje, nema slobode, niti budućnosti“ ističe Petrović.

Razvojni zenit u industrijskoj proizvodnji Srbija je dostigla u okvirima socijalističke Jugoslavije. Bilo nam je potrebno više od 100 godina da industrija nadvlada poljoprivredu.

Prvi put u svojoj istoriji, 1960. godine, u Srbiji je poljoprivredna proizvodnja pala ispod 50 odsto ukupnih ekonomskih aktivnosti, tako da je i procenat stanovništva koje živi od poljoprivrede tada bio manji od 50 odsto. Srbija je tada od poljoprivredne postala industrijska nacija. – Razvojni zamah u to vreme bio je gotovo neverovatan.

U periodu od 1960. do kobne 1990, kada se kompletan ekonomski sistem zemlje srušio raspadom socijalističke Jugoslavije, Srbija je dostigla takvu razvojnu dinamiku da je bila ne samo uporediva s danas vodećim industrijskim nacijama, već je bila i značajno intenzivnija – ukazuje naš sagovornik. Šta se to desilo sa nama, pita se dr Petrović. Kako je nacija graditelja, koja je bila sposobna da za samo osam meseci ledinu obraslu šipražjem pretvori u fabrički kompleks, kakav je nekada bila Fabrika teških alatnih mašina „Ivo Lola Ribar” u Železniku, danas za isto vreme nije sposobna da donese ni zakon koji će regulisati stečajne procese nad tim istim fabrikama kojih odavno više nema?

POSLEDNJE VESTI