Proizveden prvi švajcarski voz za Srbiju

voz-svajcaracBERLIN — Švajcarska kompanija „Štadler“predstavila je danas na jednom od najvećih svetskih međunarodnih sajmova transporta „Innotrans“ u Berlinu novi „Flirt“ voz koji je proizveden za potrebe „Železnica Srbije“.

Reč je o novim elektromotornim vozovima najnovije generacije, osposobljenim za brzine od 160 kilometara na sat, opremljenim najsavremenijom opremom.

Na štandu švajcarske kompanije posetioce i zvanice pozdravilo je rukovodstvo „Štadlera“, a u ime srpskih železnica obratio im se predsednik Skupštine „Železnica Srbije“ Zoran Anđelković.

Anđelković je podsetio da su srpske železnice kupile 21 novi elektromotorni voz od švajcarskog „Štadlera“ nakon sprovedenog međunarodnog tendera i da je njihova ukupna vrednost oko 99 miliona evra, a da su sredstva obezbeđena zahvaljujući kreditu Evropske banke za obnovu i razvoj.

„Za Železnice Srbije novi voz označava veliku prekretnicu, što će uz predstojeću rekonstrukciju infrastrukture i dalju nabavku voznih sredstava srpske železnice približiti nivou razvijenih evropskih železnica“, poručili su u Berlinu predstavnici srpskih železnica, a saopšteno je iz tog preduzeća.

Novi elektromotorni voz je namenjen za regionalni železnički putnički saobraćaj i saobraćaće između većih gradova u Srbiji, kao zamena za postojeće klasične garniture, ali će omogućiti i uvođenje novih ponuda i povećanje broja polazaka na pojedinim relacijama.

Prva elektromotorna garnitura već je 19. septembra stigla u našu zemlju i ovih dana je na probnim vožnjama na srpskim prugama.

Druga garnitura nakon zvanične prezentacije na berlinskom sajmu trebalo bi da u prvoj polovini decembra stigne u Srbiju, a nakon toga sve do avgusta 2015. godine na svake dve nedelje stizaće po jedna nova garnitura. Do 31. avgusta 2015. svih 21 novih vozova iz švajcarskog „Štadlera“ biće isporučeni Železnicama Srbije.

Novi voz može da primi 465 putnika, sa 12 sedišta prvog razreda, 212 sedišta drugog razreda, 11 pomoćnih sedišta i 230 mesta za stajanje.

Reč je o četvorodelnim vozovima maksimalne brzine od 160 kilometara na sat. Novi vozovi imaju i klima uređaje, vakuum toalet, informacioni sistem za putnike, video nadzor, spoljne kamere, dijagnostičke uređaje, GPS, kao i ulazna vrata sa električnim pogonom i kliznim stepenikom, a prilagođeni su i osobama sa posebnim potrebama.

U toku je obuka radnika Železnica Srbije za rukovanje i održavanje novih vozova, kao i aktivnosti na pripremi kapaciteta za održavanje ovih garnitura u Tehničko-putničkoj stanici u Zemunu.

U „Štadleru“ je u toku završna faza montaže treće kompozicije, a na četvrtom i petom vozu trenutno se radi na sklapanju enterijera i montiranju električnih i pneumatskih instalacija.

Delegacija Železnica Srbije, na čelu sa Anđelkovićem, na Sajmu transporta u Berlinu, obavila je i veći broj sastanaka sa najznačajnijim proizvođačima železničkih voznih sredstava i opreme, kao i predstavnicima inostranih železničkih uprava.

Dijaspora bitna matici

BERN — Nedavno je u organizaciji ambasade Republike Srbije u Bernu upriličen susret parlamentaraca Skupštine Srbije – predvođeni predsednikom Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije dr Jankom Veselinovićem, koji su boravili u studijskoj poseti parlamentu Švajcarske – sa predstavnicima srpske dijaspore koji žive u Švajcarskoj.

Nakon diskusija prisutnih konstatovano je da je „matici Srbiji srpska dijaspora važna, te da će se i nadalje truditi da to tako i ostane, koliko je to u datim uslovima moguće“.

Novi ambasador Srbije u Švajcarskoj dr Snežana Janković srdačno je pozdravila goste i izrazila zadovoljstvo što je na početku svog mandata ugostila parlamentarce iz Srbije i upoznala predstavnike ovdašnje srpske dijaspore.

Korisna poseta
-Imali smo korisnu posetu. Bili smo kod gradonačelnika Berna, u kantonalnoj Skupštini.
Posetili smo oba doma Parlamenta Švajcarske i razgovarali smo sa njihovim poslanicima. Sreli smo se i sa gospodinom Šrederom koji je bio u poseti potpredsednici Parlamenta. Čuli smo njihova iskustava u borbi protiv korupcije, a bilo je razgovora o drugim političkim temama – rekao je za „Vesti“ dr Janko Veselinović predsednik Odbora za dijasporu Skupštine Srbije.

Smatrao sam vrlo korisnim da se sretnemo sa vama, da vidimo kako ovde živite, kakve su vam veze sa maticom i da li imate neke predloge ili primedbe – kazao je između ostalog dr Janko Veselinović, izrazivši svoje zadovoljstvo što su i ostale kolege parlamentarci želeli da prisustvuju ovom sastanku, pa je naveo da su tu i potpredsednik narodne Skupštine Srbije Veroljub Arsić, Dubravka Filipovska, Marija Obradović, Olgica Batić, kao i Radoslav Sretenović, državni revizor.

Veselinović se zahvalio predstavnicima Srba u Švajcarskoj na velikoj humanitarnoj pomoći koju su uputili posle majskih poplava u Srbiji. Naglasio je da će uskoro biti održan sastanak sa ministrom za spoljne poslove Ivicom Dačićem na temu Uprave za dijasporu i Srba u regionu, koja je već trebala biti oformljena, odnosno imenovan šef te Uprave, te se nada da će to vrlo brzo biti rešeno, kako bi se nastavio kontinuitet u radu između izvršne vlasti i Srba u rasejanju.

447854_092214c1_fSocijalno osiguranje
Darinka Filipović koja je zaposlena u stručnoj službi za strance je govorila o sporazumima socijalnog osiguranja. Govorila je o duplom oporezivanju kao i želji da mnogi koj se vraćaju u maticu zadrže švajcarsko socijalno osiguranje (kranknkenkasu).

Predstavnik sindikata Unije u Švajcarskoj Zoran Jovanović govorio je o životu i radu Srba u ovoj zemlju istakavši da matica mora više povesti računa o svojim ljudima koji žive van Srbije, da im olakša glasanje putem pošte i interneta, da preko svojih predstavnika omogući učešće u političkom životu matice, ne dozvoli asimilaciju dece koja ovde žive, navodeći da je od poslednjeg rata i raspada Jugoslavije bilo teško biti Srbin u ovoj zemlje jer su Srbi uglavnom bili „krivci“ za sve.

I putem Unije sindikata se Srbi koji su članovi te organizacije, bore za prava svojih zemljaka pa je trenutno nešto bolja situacija nego ranije, kada je u pitanju odnos Švajcaraca prema Srbima koji žive u ovoj zemlji – kazao je Jovanović.

Dobra saradnja
Imamo dobru saradnju sa švajcarskim vlastima, kao i ambasadorom Švajcarske u Beogradu. Švajcarci su se odazvali da humanitarno pomognu, oko majskih poplava. Jedna od bitnih tema je i dopunska nastava, iako u ovoj zemlji ima najviše đaka i nastavnika. Mislim da se to može još poboljšati – istakao je Jovanović.

Potpredsednik Skupštine Srbije Veroljub Arsić je istakao da zna da je teško živeti van svoje zemlje, i da su ovde ljudi upućeni jedni na druge, te da Srbija svojim građanima koji žive van nje može između ostalog da pomogne i raznim bilateralnim sporazumima koje sklapa sa državama u kojoj Srbi žive.

Kada su u pitanju odnosi sa maticom i ta tiha asimilacija, to nije slučaj samo u Švajcarskoj, ona je svuda prisutna, ali da budemo i malo iskreni pa da se osvrnemo i postavimo pitanje koliko porodica koje žive van matice u kući pričaju srpski jezik. Porodica je prvo mesto gde se čuva kulturni i nacionalni identitet, a mi smo zahvalni za sve ono što radite za Srbiju, ali u njoj se trenutno jako teško živi, a sloga među vama je vrlo bitna, kad država prepozna tu slogu i njoj će biti mnoga lakše – naglasio je Arsić.

Predsednik SKS Bogdan Petrović osvrnuo se između ostalog o potrebi osnivanja jednog kulturnog centra u Švajcarskoj iz koga bi se realizovala sva komunikacija sa maticom.

Narodna poslanica Dubravka Filipovska objasnila je, da iako je Srbija u teškoj ekonomskoj situaciji ona nikad nije zaboravljala svoje sunarodnike u rasejanju, te da je matici dijaspora itekako važna i da će to uvek biti.

A. Krasojević

Premijera dokumentarca o Arčibaldu Rajsu

NOVI SAD — Dokumentarno igrani film „Čujte Srbi“ snimljen povodom stogodišnjice dolaska u Srbiju Rudolfa Arčibalda Rajsa, prijatelja srpskog naroda, biće premijerno prikazan u petak, u Srpskom narodnom pozorištu.

Reditelj Goran Vukčević naglasio je da film, kroz dinamičan dijalog sedamnaestoro sagovornika pokušava da sastavi složeni mozaik Rajsovog života i rada. On je objasnio da narator vodi gledaoce kroz prostore Rajsovog ratnog puta sa srpskom vojskom, dok igrani segmenti dopunjuju atmosferu epohe u kojoj se sve dešava.

Glumac koji u filmu tumači lik Arčibalda Rajsa, Uroš Zdjelar kazao je da mu je bila velika čast da igra takvu istorijsku ličnost, dodajući da se rad na ovakvoj vrsti uloge u mnogome razlikuje od rada u klasičnom igranom filmu, jer su ovde igrane scene u službi dokumentarnog materijala od velikog istorijskog značaja.

Producent filma Đorđe Ivanov je dodao da je film nastao sa željom da bude doprinos zahvalnosti jednom od najvećih prijatelja koje je Srbija imala, ne samo tokom Velikog rata, već i u svojoj istoriji. „Stogodišnjica je samo neposredan povod, naša želja je da se pre svega sačuva sećanje na doktora Rajsa, podsećajući se na njegove žrtve, tako da i oni koji o njemu znaju tek ponešto, saznaju mnogo više“, kazao je Ivanov

479265_portretrajs_fArčibald Rajs bio je švajcarski forenzičar, publicista, doktor hemije i profesor na Univerzitetu u Lozani. Istakao se kao kriminolog radom na istraživanju zločina nad srpskim stanovništvom u vreme Prvog svetskog rata.

Rođen je 1875. godine. Zvanje doktora hemije stekao je već u 22. godini, a potom je postao priznati docent za tu oblast, na Univerzitetu u Lozani. Kao profesor bavio se predano naučnim radom i stekao ugled kriminologa svetskog glasa.
Na poziv srpske vlade Rajs je 1914. godine došao u Srbiju da istražuje zločine austrougarske, nemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom. Umro je 1929. godine u Beogradu, gde je i sahranjen. Po njegovoj želji, njegovo srce odneseno je u urni na Kajmakčalan, gde je sahranjeno zajedno sa ostalim vojnicima sa Solunskog fronta.

Sprovodeći svoju anketu o zločinima koje su počinili austro-ugarski vojnici i oficiri Rajs se nije zadovoljio samo da sasluša austrijske zarobljenike nego je odlazio na lice mesta – otvarao grobove, pregledao leševe, i ranjenike, posećivao bombardovana naselja, ne odstupajući ni za tren od svoje zakletve da služi istini i pravdi. Rajs se sa srpskom vojskom povlačio i preko Albanije, ali o tome u svojim izveštajima nije ostavio ni traga.

Zbog njegovih zasluga za srpski narod ostala je uzrečica, „ako ikada Švajcarska napadne Srbiju, sve će joj zbog Rajsa unapred biti oprošteno“. Kasarna na Futoškom putu u Novom Sadu nosi njegovo ime, kao i mnoge škole po Srbiji.

Srbin informisao švajcarske vojnike

BADEN — Nedavno je prostorije KUD Kolo Baden u Nojenhofu ispunio žagor mladića i devojaka, vojnika švajcarske vojske koji su došli na informativni razgovor u pripremi za odlazak na Kosovo i BiH.

Svake godine u našim prostorijama ugostimo švajcarske vojnike koji slušaju predavanje i dobijaju informaciju o državama i mestima u koje odlaze. Predavanje im je održao Goran Šmitran, poreklom Srbin, koji ima čin rezervnog majora u vojsci Švajcarske. Kao što to čini svake godine – priča Boško Lopušina, doskorašnji predsednik Kola, a danas u ulozi potpredsednika.

Pripadnike sam informisao o našoj kulturi i običajima, kako bi se upoznali sa sredinama u koje odlaze. Informisani su i o ostalim narodima koji žive na Balkanu. Verujem da će im te informacije biti od koristi, jer je za mnoge Kosovo, ali i BiH nepoznanica, tako da svake godine upriličimo jedno ovakvo informativno veče kako bismo vojnike koji odlaze na teren upoznali sa situacijom i svim potrebnim informacijama koje su zanimljive za ono čime će se oni baviti – priča Goran Šmitran, koji svake godine priprema švajcarske vojnike kad odlaze na Balkan.

To je uobičajeno da se švajcarski vojnici i na ovaj način upoznaju sa situacijom, sa kojom će se sresti tamo gde odlaze. Pogodno mesto smo pronašli ovde u Kolu gde su domaćini ljubazni i gostoprimljivi, pa je i to na neki način njihov prvi susret sa našim ljudima – dodao je Šmitran, naš zemljak.

A. Krasojevic

Podignimo spomenik Milevi Marić – Anštajn

REGENSDORF — Udruženje srpskih žena „Dr Daga Ljočić“ održalo je svoj prvi sastanak.

Prisutne članice, a među njima i dva muška gosta, pozdravila je predsednica Vesna Kravar, koja im je predočila dnevni red.Cilj sastanka je bio dalje smernice za rad, a na prvom mestu humanitarne akcije, koje treba de se dogode u narednom periodu, ali i predlog ove ženske organizacije da se pokrenu svi naši klubovi, srpske organizacije, pojedinci koji to mogu, asocijacije, kako bi svi zajedno organizovali podizanje spomenika našoj slavnoj naučnici Milevi Marić-Anštajn. O ovom predlogu biće obavešteni i predstavnici naših diplomatsko-konzularnih predstavništava u Švajcarskoj.

Za prvu akciju dogovoreno je da se naredne subote (6. septembra) Udruženje uključi u projekat Dan-a nacije koji treba da se održi u Cugu, a koji je svake godine u organizaciji Migracionog foruma istoimenog mesta.

Darinka Filipović je pojasnila da u Danu nacije učestvuju 22 nacije, da je to prilika da i Udruženje žena uzme učešće, da se ponude naši specijaliteti. Klub iz Cuga će ponuditi naše slane đakonije, a Udruženje žena će organizovati svoje članice da naprave razne kolače i da se oni prodaju, a sav prihod daće u humanitarne svrhe.

Ona je navela da će srpske zajednice imati dva štanda za razliku od ostalih koji će imati samo jedan. Za organizaciju oko pravljenja kolača ponudila se članica Jasmina Marković koja će biti i glavni organizator oko svih tehničkih detalja.

Akcija „Deca deci“

Druga akcija planirana je za kraj oktobra, koja će takođe biti humanitarnog karaktera, a u njoj treba da učestvuju đaci dopunske nastave iz kantona Argau sa svojim profesorima, a prikupljeni novac trebalo bi da bude upotrebljen da se opremi jedna siromašna škola u Srbiji sa najpotrebnijim školskim priborom.
Ovu akciju Udruženje je nazvalo „Deca deci“ a ima za cilj, pored prikupljanja sredstava, da kod naše dece koja su ovde rođena i odrastaju razvijaju humanitarni odnos prema onima kojima je potrebna pomoć.

A. Krasojević

Švajcarska tajna koja skupo košta

BERN — Švajcarska je kompletirala program isplate stotina miliona evra Britaniji i Austriji na ime sporazuma u cilju rešavanja problema utaje poreza u prošlosti.

Švajcarska poreska uprava navodi da je Londonu isplaćeno ukupno 593 miliona evra, a Beču 738 miliona evra u okviru jednogodišnjeg programa, prenosi agencija Frans pres. 

Nakon finansijske krize zbog koje se Švajcarska našla pod pritiskom da ukine zakone o tajnosti bankarskog poslovanja, ta zemlja pristala je na ustupke u određenim oblastima da bi sačuvala okvirni princip privatnosti. 

U okviru bilateralnih sporazuma sa Britanijom i Austrijom, Švajcarska je ponudila dve opcije ljudima koji u svojim matičnim zemljama nisu prijavili novac smešten u švajcarskim bankama. 

Oni su dobili priliku da sporna sredstva prijave poreskim službama u domovini ili da njihove račune oporezuju Švajcarci, koji bi tako dobijena sredstva prebacili matičnim zemljama deponenata, bez imenovanja klijenata banaka. 

Švajcarska je, na ime druge opcije, u tranšama isplaćivala sredstva Londonu i Beču od jula prošle do avgusta ove godine. O sličnom sporazumu Švajcarska je pregovarala i sa Berlinom, ali su nemački zakonodavci odbacili predlog.

Snežana Janković novi ambasador Srbije u Švajcarskoj

BEOGRAD — Za novog ambasadora Srbije u Švajcarskog postavljena je Snežana Janković, objavljeno je u novom Službenom glasniku Srbije. Jankovićeva će u septembru, na tom mestu naslediti dosadašnjeg ambasadora Srbije u Bernu Milana St. Protića.

Snežana Janković za ambasadorku u Švajcarskoj odlazi sa mesta državnog sekretara u Ministarstvu spoljnih poslova.

Ukaz o postavljenju Snežane Janković na dužnost ambasadora Republike Srbije u Švajcarskoj Konfederaciji potpisao je predsednik Srbije Tomislav Nikolić, a stupio je na snagu 14. juna

Obnavlja se spomenik kraljevom gardisti

441991_082814c5_fVINTERTUR — Zajednica Srba iz Vintertura počela je sanaciju spomenika kraljevom gardisti Marku Orloviću, koji se 26. avgusta 1943. godine udavio u jezeru kraj Andelfingena kod Šafhauzena.

U Andelfingenu je postojao logor u kojem je 17. decembra 1942. godine bilo 120 Srba, gardista i oficira iz kraljeve vojske. Pretpostavlja da su stigli u Švajcarsku iz Engleske preko Francuske. Bili su smešteni u tri barake u mestu Veri. Pošto lokalno stanovništvo nije imalo dovoljno radne snage, srpski gardisti su čistili jezero, Hausersee i okolne šume.

Marko Orlović se udavio 26. avgusta 1943. godine kada je skočio u jezero da se okupa, kaže Verner Stegeman, koji radi u opštinskoj arhivi u Andelfingenu i dodaje:

Spomen-ploču su mu podigli njegovi gardijci na ivici šume iznad jezera, što dokumentuje i slika.

Ovaj spomenik je otkrio Dragan – Gagi Gavrić, rodom iz Čelinca kod Banjaluke, predsednik Zajednice Srba iz Vintertura, pa je odlučio da sa našim ljudima spomenik očisti, zasadi cveće, a dobio je i odobrenje od opštinskih vlasti u Andelfingenu, da pored spomenika zasadi Pančićevu omoriku, koju će doneti iz Srbije.

441990_082814c4_fCrkva će nam pokloniti farbu za slova da bi se mogla čitati na spomeniku. Takođe ćemo jedan deo ispred spomenika posuti sitnim belim kamenom a okolo zasaditi cveće, kaže Dragan Gavrić.

Ž. Marković

Vladika Andrej sa predstavnicima Savezne vlade u Bernu

BERN — Ovih dana je u prvu zvaničnu posetu Švajcarskoj došao nedavno ustoličeni episkop austrijsko-švajcarski Andrej (Ćilerdžić) koji se posle posete belpskoj crkvi i održane liturgije sastao i sa predstavnicima Savezne vlade u Bernu.

Predstavnici Ministarstva pravde i Odeljenja unutrašnjih poslova, na čelu sa direktorom Mihailom Hekendornom i načelnikom dr Adrijanom Gerberom su srdačno dočekali i primili vladiku.

U razgovoru je istaknuta važna uloga SPC s obzirom na to da u Švajcarskoj živi oko 100.000 Srba.

Prijemu je prisustvovao i arhijerejski namesnik za Švajcarsku sveštenik Stanko Marković.
Domaćini su vladici Andreju uputili srdačne čestitke povodom izbora za episkopa austrijsko-švajcarskog. U dužem i otvorenom razgovoru, predstavnici vlade izložili su državni program integracije svih stranaca, kao i život i kulturu zemlje. U vezi s važnom temom integracije istaknuta je i važna uloga SPC s obzirom na veliki broj Srba u Švajcarskoj.

Episkop Andrej je u ime Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja i cele SPC zahvalio predstavnicima vlade, ne samo na velikoj pomoći za unapređenje crkvenog života pravoslavnih Srba u ovoj zemlji, već i na nesebičnoj materijalnoj pomoći Švajcaraca u nevoljama, a naročito u nedavnim poplavama u otadžbini.

A. Karsojević

 

Milica Radivojević: Druga generacija stranaca i problemi integracije

Problem integracije stranaca u Ticinu je oduvek bio prisutan. Proteklih godina pokušavano je sa raznim programima, od strane Kantona, ali i na Nacionalnom nivou, međutim problem se nije rešavao u celosti.

Dolaze nove generacije, koje se školuju na teritoriji Švajcarske, ali njihove porodice imaju problem sa adaptacijom i nemaju utisak da im je Švajcarska otadžbina. Sa ovakom realnošću, koliko je moguće da se druga i treća generacija stranaca integriše u Švajcarsko društvo, prihvatajući da su deo kulture i života Konfederacije? Jednostavno pitanje na koje nema odgovora.

Živimo u jednom stereotipnom socijalnom miljeu, u kome je stranac često nepoželjan, a u nekim situacijama je i krivac za pojedine socijalne probleme.
Sigurno da takva realnost ne pomaže olakšavanje integracije, nego naprotiv pruža se utisak odaljavanja i odbacivanja. Fenomen koji se teško može kontrolisati, pogotovo kad je stranaca puno, ili kako bi najkritičniji rekli, previše.

Vraćajući se korak u nazad, šta precizno znači integracija?
Ako bi gledali termin u generalnom smislu, dolazimo do zaključka da su “integrisane” osobe koje perfektno govore zvanični jezik i poštuju običaje i tradiciju mesta u kome se nalaze. Posmatrajući iz tog ugla možemo konstatovati da su deca stranaca, svojim rođenjem, i pohađanjem Švajcarskoh škola, samim tim automatski integrisani.
Međutim ukoliko fenomen posmatramo malo bliže, moramo da priznamo da druga generacija živi u “getu”. Odgovornost ne leži ni u državi ni u porodicama stranaca.
Teška je situacija kada te već od osnovne škole kategorišu po tome koje prezime nosiš: ne profesori, nego ostali učenici koji čuju svaki dan reč “slavi” – imenica koja je često praćena sa pogrdnim pridevima. Takvi događaji se manifestuju u svakodnevnom životu stranaca, pa čak i kod onih malobrojnih koji se po svaku cenu trude da negiraju drugu polovinu sopstvenog identiteta.

Koncept identiteta trebao bi da služi kao kulturno bogastvo, ali je često “kamen oko vrata” pogotovo za one koji imaju dva. Teško je odlučiti na kojoj strani biti, mada mislim da i ne treba donositi radikalne odluke jer nema potrebe za tim. Živeti u jednoj zemlji, ali poštovati običaje i kulturu zemlje porekla, je idealna kombinacija da bi se obogatili svoje znanje i kulturu. Ne može se poštovati kultura jedne države, ako se ne poznaje ili ne poštuje kultura zemlje porekla.

Bitnu ulogu u svemu tome igra i porodica. Planirana i namerna edukacija sa ciljem da udaljava ljude od integracije, fenomen koji je često prisutan u nekim porodicama, može jako loše uticati na prihvatanje “drugačijeg“.
Sa druge strane, ko ima potrebu da se integriše – što je i dužnost i obaveza osobe koja je odlučila da živi ovde – mora shvatiti da je integracija proces koji ide mnogo dalje od pričati dobro jedan od nacionalnih jezika, i da integracija sigurno nije jednostavan i brz proces.



POSLEDNJE VESTI