Reklama

Čarobno selo Drvengrad

0

Smešteno na razmeđi dve prelepe srpske planine, Zlatibora i Tare, na brdu Mećavnik, etno selo Drvengrad izgrađeno je po zamisli filmskog režisera Emira Kusturice za potrebe snimanja njegovog filma “Život je čudo”. U svetu je poznato i kao “Kustendorf”, prelepa u parku prirode Mokra Gora, u kome živi svega 605 stanovnika, u opštini Užice.

Drvengrad je etno selo u obliku pravougaonika, čija duža osa na jednom kraju ima ulaznu kapiju, odakle polazi glavna ulica i prostire se do drugog kraja, gde se nalazi mala drvena pravoslavna crkva sa drvenim zvonikom.

Crkva je građena po ugledu na ruske crkve brvnare i posvećena je osnivačku srpske autokefalne crkve, Svetom Savi. U centru sela je trg popločan drvenom kockom i sečenim drvenim pragovima i okružen autentičnim brvnarama koje su prenete iz okolnih krajeva Srbije i Republike Srpske, u vidu skeleta i postavljene na kamene temelje.

Ulice u selu Drvengrad nose imena poznatih ličnosti iz sveta kulture i nauke. Glavna ulica nosi naziv srpskog nobelovca Iva Andrića, a postoje i ulice kubanskog revolucionara Ernesta Če Gevare, argentinskog fudbalera Dijega Maradone, srpskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje, kao i svetski poznatih režisera Federika Felinija i Ingmara Bergmana. Jedna ulica nosi i ime jednog od najboljih tenisera na svetu, Novaka Đokovića.

Drvengrad ima galeriju slika, biblioteku, bioskop “Andergraund”, poslastičarnicu sa domaćim kolačima, restoran srpske tradicionalne kuhinje, prodavnicu suvenira toga kraja … Mistiku i fantaziju celog Drvengrada, koji liči na neki grad iz bajke, dodatno pojačavaju drvene ptice koje su postavljene na gornjem platou trga.

Stručni žiri briselske fondacije za arfitekturu “Filip Rotije” je 2005. godine Drvengrad proglasio najboljim arhitektonskim ostvarenjem u Evropi u protekle tri godine. Takođe, Drvengrad je dobio status grad-hotela sa četiri zvezdice (kao Sveti Stefan u Crnoj Gori).

Drvengrad je i mesto održavanja međunarodnog festivala “Kustendorf“, čiji je osnivač Emir Kusturica, koji je zamišljen je kao mesto susreta mladih filmskih stvaralaca i studenata režije i afirmisanih svetskih reditelja i glumaca, ali muzičkih grupa.

Poseban događaj na festivalu predstavlja “sahranjivanje filmova” na Groblju loših filmova, a prve godine na tom mestu je završio film “Umri muški 4“ (Die Hard 4). Specijalni gosti Kustendorf filmskog festivala do sada su bili režiseri Nikita Mihalkov, Abas Kjarostami i Džim Džarmuš, kao i glumci Džoni Dep i Gael Garsija Bernal.

Boravak u etno selu Drvengrad možete upotpuniti i vožnjom Šarganskom osmicom, delom pruge uskog koloseka dužine od 12 kilometara na Mokroj gori. Avantura starim parnim vozom “Ćira” će vas odvesti kroz stenovite tesnace i visoke useke između Šargana i Mokre Gore, trasom na kojoj pruga pravi neobičnu putanju u vidu broja 8.

Gde se nalazi Drvengrad i kako do njega stići?

drvengrad-2Park prirode Mokra Gora prostire se između Tare i Zlatibora na oko 210 kilometara od Beograda i 290 kilometara od Niša.

Do Mokre Gore i Drvengrada možete stići sopstvenim prevozom, autobusom i vozom.

Ukoliko na put krećete sopstvenim vozilom, iz pravca Beograda možete krenuti preko Obrenovca do Divčibara, a zatim preko Požege i Užica do Zlatibora. Dužina puta iznosi 210 kilometara.

Možete put Mokre Gore krenuti i autoputem Beograd-Niš uključujući se u pravcu Mladenovca preko Topole, Rudnika, Gornjeg Milanovca, Čačka do Užica i zatim ka Zlatiboru. Dužina ovog puta iznosi 220 kilometara.

Do same Mokre Gore i Drvengrada dolazite putem ka Višegradu iz pravca Bajine Bašte ili Užica.

Ukoliko se odlučite za autobuski prevoz postoje redovne linije koje voze do Užica i Zlatibora odakle ćete morati da presedate na liniju koja će vas odvesti do Mokre Gore.

Vozom možete doći do Užica a zatim autobusom do Drvengrada.

Kada ste već ovde, ne propustite…

Vožnju starim „Ćirom“ na pruzi Šarganska osmica između Šargana i Mokre Gore.

Posetu Zlatiboru i zlatiborskom kraju, kao i mestu Čajetina gde morate prisustvovati tradicionalnom manifestaciji “Pršutijada” i probati neke od domaćih specijaliteta pripremanih na osnovu dobro čuvanih recepata.

Ne propustite i posetu Tari i uživajte u lepotama jezera Zaovine.

Ukoliko želite malo avanturističkog provoda posetite neverovatan biser Užičkog kraja – Stopića pećinu.

Sela puna praznih kuća

0

VRBAS — U seoskim naseljima širom Bačke ima na stotine praznih kuća koje se nude na prodaju po bagatelnim cenama, od četiri do sedam, osam hiljada evra. Mnoge su već uveliko zapuštene, ali ima ih i sasvim solidnog izgleda sa električnim, vodovodnim i telefonskim priključcima, prostranim dvorištima i okućnicama, tako reći odmah useljivih. Međutim, kupaca nema, ili su vrlo retki.

– Prema poslednjem popisu, u Ravnom Selu bilo je nešto više od hiljadu domaćinstava, a trenutno ima oko sto praznih kuća koje, čak ni za male pare, nikome ne trebaju. Naslednici nisu u mogućnosti da ih održavaju, ili to ne žele, tako da one brzo propadaju a često su i na meti vandala. Meštani nemaju nikakvih izgleda da se ovde zaposle, selo je postalo gotovo slepa ulica na rubu opština Vrbas i Bački Petrovac – vajka se sekretar Mesne zajednice Ravno Selo Aleksandar Stanojević, navodeći da se ovde pristojna kuća može kupiti po ceni jednog polovnog stranog automobila.

Istovetne priče čuli smo i u Kucuri, Ruskom Krsturu, Kruščiću, Liparu, Sivcu… Na desetine familija iz ovih a i drugih sela sa područja opština Vrbas i Kula odselilo se poslednjih godina u inostranstvo, najviše u Kanadu, Mađarsku i Slovačku. Koliko su opustela sela u ovom delu Bačke najbolje odslikava broj upisanih đaka prvaka koji je – saznajemo u školskoj upravi – ove godine i do tri puta manji nego krajem prošle decenije.

Igrom sudbine, u ovdašnjim seoskim naseljima u poslednje vreme trajno se udomljava sve više izbegličkih i prognanih porodica. Uz finansijsku podršku lokalnih samouprava i Komesarijata za izbeglice, a delom i vlastitim učešćem, kupuju i adaptiraju napuštene seoske kuće ili salaše, počinju da se bave zemljoradnjom i stočarstvom. Neki su se, poput Zorana Pavlovića, prognanika iz Prizrena, brzo privikli na paorski način života.

– Konkurisao sam prošle godine za pomoć za kupovinu kuće u Kucuri, što mi je odobreno, dobio potom i nešto kredita, pa evo s porodicom „pustio korene” ovde u bačkoj ravnici. Meštani su nas izuzetno lepo prihvatili, dobre su komšije, a selo je lepo uređeno – ulice i trotoari su asfaltirani, vodovodna, kanalizaciona i telefonska mreža dopiru do svakog dela sela. Blizu nam je Vrbas, a ni Novi Sad nije daleko. Kad nema druge, moramo biti zadovoljni – veli naš sagovornik.

Još pedesetak izbegličkih i prognanih familija, poput Pavlovića, dobilo je domove s okućnicama, ali to ni izbliza neće oživeti, bar ne zadugo, opustela bačka sela. Staračka i samačka domaćinstva nestaju, nekadašnja moćna seoska poljoprivredna dobra su privatizovana, veliki deo lokalnog stanovništva je ostao bez radnih mesta, mlađi svet odlazi u gradske sredine u potrazi za poslom, tako da su u selima ostali pretežno penzioneri i tek poneko veće porodično zemljoradničko gazdinstvo. A kako nam reče Jelena Besermenji, sekretar Mesne zajednice Kucura, čak ni na oglase vlasnika koji bi svoja seoska imanja, uglavnom nasleđena, izdali u zakup ili ustupili nekoj porodici na besplatno korišćenje – niko se ne javlja.

P. Koprivica

Najviši viseći most u Švajcarskoj

0

ENGELBERG — Tragate za uzbudljivim mestima za podizanje adrenalina? Na nadmorskoj visini od čak 3.000 metara među masivima Alpa u Švajcarskoj zastaje dah i ledi se krv. Izgleda kao da lebdi iznad ponora dubokog 500 metara.

Ovaj najviši viseći most Evrope postoji svega dve godine, kada je izgrađen povodom stogodišnjice postojanja žičare Engelberg-Geršnialp. Materijal za most transportovan je žičarom, dok su neki delovi isporučeni helikopterom. Širok je svega tri metra i zove se “Titlis Cliff Walk”.

Kada je vedro sa mosta se mogu videti neki delovi Italije kao i glečeri na 460m dubine i što je najbitnije, sasvim je bezbedan iako tako ne izgleda!

POSLEDNJE VESTI