Muslimani, pravoslavci, katolici i jevreji ujedinjeni u Sarajevu

Foto: Fena

Brojni svetski mediji izvestili su o dolasku poglavara Rimokatoličke crkve pape Franje u Sarajevo, naglašavajući da je papa došao da bi doneo poruku mira i saživota u zemlji koja se suočila s ratnim razaranjima.

Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi da je papa Franja molio za milost svima, zalaganje za pravednost, za stvaranje mira, a ne rata i nesloge.

„Jedino to nas čini srećnim i blaženim“, poručio je papa u Sarajevu na propovedi okupljenim desetinama hiljada hodočasnika, služeći svetu misu na otvorenom na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ na Koševu.

„Blago mirotvorcima“, podsetio je poglavar Rimokatoličke crkve na reči Isusa Hristosa navodi američki radio, dodajući da je papa Franja pozvao na praštanje, na osećaje koji ljudima pomažu da tamo gde žive postanu umetnici stvaranja mira.

Asošijeted pres izveštava da je papa tokom jednodnevne posete Sarajevu radi ohrabrivanja pomirenja posle rušilačkog trogodišnjeg rata 1990-ih, pozvao muslimane, pravoslavce i katolike da „varvarstvo“ rata ostave iza sebe i zajedno rade na stvaranju mirne budućnosti.

„Nikad više rat!“, rekao je u njegovoj propovedi papa Franja, osuđujući one koji podstiču rat radi prodaje naoružanja ili namerno izazivaju napetost među ljudima različitih kultura.

Papa je, navodi AP, rekao da želi da ohrabri pomirenje u BiH, ali i zajednicu katoličkih Hrvata, kojih ima tek oko 15 odsto od ukupnog stanovništva, dok prema statistici Vatikana muslimanskih Bošnjaka ima 40 odsto a Srba pravoslavnih hrišćana 31 odsto.

Američka agencija ističe da su uprkos prikazanoj slozi „rane gnojne i dve decenije posle“, i da „pravoslavni Srbi žele odvojenu državu, muslimanski Bošnjaci unitarnu zemlju, a rimokatolički Hrvati žele njihov sopstveni autonomni region“.

„Mnogo katolici sa hrvatskim pasošima jednostavno su otišli da nađu bolju sreću u Evropskoj uniji, bežeći od stope nezaposlenosti od 43 odsto“, navodi AP.

Agencija navodi da se papa Franja obratio i tročlanom Predsedništvu BiH, pozivajući na protivljenje „divljaštvu“ onih koji žele da nastave da seju podele „kao izgovor za dalje neizrecivo nasilje“, i zalažući se za nastavak rada ka koegzistenciji putem strpljivog i dijaloga uz poverenje.

Podsećajući da je više od 100.000 žrtava međuetničkih sukoba, i Bi-Bi-Si (BBC) navodi da i 20 godina posle građanskog rata, koji je podelio lokalno stanovništvo u verskom i etničkom smislu, u društvu i dalje ne postoji razumevanje i jedinstvo.

Papa Franja je, navodi britanska mreža, nabrojao stradanja kroz koje su morali da prođu stanovnici BiH, pominjući izbegličke logore, srušene kuće i fabrike, srušene živote.

„Vi sami to odlično znate, preživeli ste sve to – toliko patnje, rušenja, toliko boli!“, rekao je poglavar Rimokatoličke crkve, obraćajući se auditorijumu od 65.000 ljudi.

BBC navodi da je papa Franja stigao u BiH radi uspostavljanja dijaloga između muslimana i katolika, radi čega će se sresti sa predstavnicima muslimanskom, pravoslavnom i jevrejskom zajednicom.

Rojters iz Sarajeva prenosi izjavu pape da je video nadu u oko 150 mladih koja su ga na aerodromu dočekala u tradiconalnim nošnjama svih etničckih grupa i sa kojima se rukovao.

„Muslimani, pravoslavni, Jevreji, katolici i druge manjine zajedno i radosni. To je nada. Hajde da verujemo u tu nadu“, rekao je papa Franja.

Britanska agencija ističe da je papina poseta usledila nekoliko dana posle stupanja na snagu sporazuma o bližim vezma EU i BiH, delu „nove zapadne inicijative za ohrabrivanje političkih i ekonomksih promena“.

Papa Franja je naveo da na susretu sa tročlanim Predsedništvom da mirovne inicijative Hrvata, Srba i Bošnjaka pokazuju da „čak i najdublje rane mogu biti zaceljene pročišćavanjem sećanja i čvrstim usidravanjem nada za budućnost“.

Frans pres ističe da je poglavar Rimokatoličke crkve ranije Sarajevo sa njegovim sinagogama, crkvama i džamijama jednim uz druge, nazvao „Evropskim Jerusalimom“, raskrsnicom kultura, naroda i vera, koja zahteva „građenje novih i održavanje i obnavljanje starih mostova“.

Nekada svetionik multikulturalnosti, Sarajevo je sada uglavnom podeljeno duž etničkih linija, konstatuje francuska agencija, prenoseći uverenje vatikanskih zvaničnika da papa Franja može da izvrši pozitivan uticaj promovisanjem međuverskog dijaloga.

Papa Franja je drugi poglavar Rimokatoličke crkve koji je posetio Sarajevo, posle Jovana Pavla Drugog, koji je taj grad posetio 1997. godine, dve godine po završetku rata, podseća AFP.

Migranti i nauturalizovani Švajcarci veruju vlastima

foto: CdT

Trećina stanovništva starijeg od 15 godina ima takozvanu migracijsku prošlost, koja obuhvata ona bez švajcaskog pasoša, oni koji su postali Švajcarci i oni koji su rođeni u Švajcarskoj od strane roditelja koji su rođeni u inostranstvu.
Studija koja je objavljena u četvrtak, analizirala koliko su bile jednake mogućnosti za integraciju osoba sa i bez migracijskom prošlošću.
Utvrđeno je da osobe bez migracijske prošlosti imaju poveranja u švajcarsku policiju (54,5%), u pravni sistem 46,2% i u politički sistem samo 36,1%. Procenti su “znatno veći” među osobama sa migrantskom prošlošću, sa najvećom razlikom u stavovima koji se odnose na policiju – nivo poverenja je veći za 1,4%.

Studija je primetila da su se razlike u prihodima i životnim uslovima između ljidi sa i bez migracionom prošlošću jedva promenila u proteklih pet godina.

Međutim jedna od razlika koja može da zabrine je političko učešće. Između 2010. i 2013. godine procenat osoba sa migracionom prošlošću u učešću na federalnim glasanjima, opao je za 10%. Dok su Švajcarci bez mirgracione prošloću ostali na istom nivou.

8. maj, svetski dan Crvenog krsta

Pod sloganom “Pronađite volontera u sebi” širom planete obeležava se i Nedelja Crvenog krsta, najveće međunarodne humanitarne organizacije, koja će trajati od 8. do 15. maja.

Međunarodne humanitarne organizacije Crveni krst i Crveni polumesec u svetu imaju vise od 13 miliona aktivnih volontera čiju volontersku mrežu, kroz različite donacije i volonterski rad, podržava više od 100 miliona ljudi.

Međunarodna federacija Crvenog krsta, u izveštaju iz januara ove godine, navela je da volonteri te humanitarne organizacije u jednoj godini pruže usluge koje se procenjuju na šest milijardi američkih dolara.

Volonteri Crvenog krsta, samo u nesrećama velikih razmera, pruže neku vrstu pomoći za vise od 30 miliona ljudi.

Od prvog maja radiotelevizijska pretplate “Bilag” jeftinija za 11 franaka

Foto: Serbinfo

Friborgo — “Billag” je televizijska pretplata uvedena od strane Švajcarske Konfederacije, a predstavljena od strane Federalnog ministarstva životne sredine, saobraćaja, energije, i komunikacija (DATEC), da naplati radiotelevizijsku pretplatu za celu Švajcarsku. Sve do ovog trenutka, pretplata je naplaćivana sa PDV-om po sniženoj stopi koja se podigla za 2,5 %. Ovo je izričito naglašeno u ugovoru o punomoćju izmedju DATEC i Billag-a. Kao opunomoćenik, “Billag” nema nikakvu nadležnost da preuzme odluku za oporezivanje.

Federalni sud je naprotiv odlučio da nema potrebe da se plaća PDV na radiotelevizijske pretplatu. Radiotelevizijska pretplata nije vrsta pozajmice koja podleže plaćanju PDV-a. Federalni sud dao je pravo u poslednjoj molbi jedne osobe koja je odbijala da plaća PDV od 2,5% na radiotelevizijske propise.

U nastavku odluke Federalnog suda, “Billag” je odmah reagovao i preduzeo mere koje se tiču načina rada. Ovo znači, da od 1. maja 2015. godine računi za radiotelevizijsku pretplatu više neće uključivati PDV. Cena na godišnjem nivou za radiotelevizijske pretplate smanjiće se za 11.30 franaka za kućna domaćinstva i od 14.90 do 34.40 franaka za firme u zavisnosti od njihove kategorije.

Naknadne mere koje treba da se donesu u nastavku odluke Federalnog suda nisu još uvek utvrdjene. Ali opunomoćenici će gledati da što pre izvrše instrukcije koje će biti naznačene od strane Švajcarske Konfederacije.

Tićino: Dva nova kantonalna servisa za gradjane

foto: Serbinfo.ch

BELLINZONA — U okviru Kantonalnog programa za integracije (PIC 2014 -2017), Kanton Tićino je realizovao dva nova servisa koja su od prvog aprila na raspolaganju gradjanima. Centar za konsultacije i informacije (Centro di consulenza e informazione – CCI), koji je namenjen novim stanovnicima, i Centrar za pomoć u situacijama rasizma i diskriminacije (Centro ascolto razzismo e discriminazione – CARDIS), koji daje pomoć svim žrtvama rasne diskriminacije.

Davanje prve informacije i dobrodošlice novim stanovnicima Konfederacije, kako švajcarcima, tako i stranicma, jesu centralana aktivnost novog programa za integracije, realizovanog u saradnji sa Kantonima i opštinama. Kako je navedeno u programu, lokalne vlasti su prvi i glavni kontakt koji novopridošli stanovnici imaju sa institucijama. Nadležno Kantonalno Ministarstvo je već 2011. godine preko Kancelarije delegata za integraciju stranaca, kroz publikaciju “Tićino ukratko”, a uz pomoć dvadeset opština, distribuiralo opšte informacije o Kantonu Tićino na 12 jezika.

Kroz realizaciju Centra za konsulatacije i informacije, Kanton želi da postigne dva cilja. Kao prvo biće ponuđen telefonski servis o prvim informacijama novim stanovnicima, koji će biti dostupan četvrtkom od 9 do 12 i od 13 do 16 časova na broju telefona 0848 14 72 12 (cci@ti.ch). Kao drugo, CCI garantuje jedan servis koji je namenjen kao sredstvo za obraćanje organima javne vlasti, a namenjen je običnim građanima, kao i zajednicima stranaca, koji će moći da se informišu o svim aspektima integracija pozivom na broj 0848 14 72 11 (cci@ti.ch), svakim radnim danom.

Sa druge strane CARDIS je novi servis u Tićinu, koji je namenjen za informisanje, davanje smernica žrtvama rasne, etničke, religijske diskriminacije kao i diskriminacije u pogledu zemlje porekla, pravnog statusa ili državljanstva, o mogućnosti zaštite njihovih prava i rešavanje konfliktnih situacija. CARDIS je podržan od strane “Savetodavne mreže za žrtve rasizma” (Rete di consulenza per le vittime del razzismo), koji je pod pokroviteljstvom Federalne komisije protiv rasizma (Commissione federale contro il razzismo) i Humanrighits.ch, koji kordinišu sistematsko praćenje rasne diskriminacije u Švajcarskoj. Servis će biti otvoren četvrtkom od 9 do 11 i od 13 do 15 časova, takođe je dostupan i besplatni broj 0800 194 800 i e-mail (cardis@discriminazione.ch). Više informacija možete naći na internet stranici www.discriminazione.ch

Za informacije o politici integracije stranaca u Kantonu Tićino možete posetiti sajt Kancelarije kantonalnog Delegata za integracije (http://www4.ti.ch/index.php?id=76039). Takođe na interenetu je dostupna i publikacija “Tićino ukratko” koju možete preuzeti sa adresse http://www4.ti.ch/di/sg/cosa-facciamo/integrazione-degli-stranieri/il-ticino-in-breve/.

Nedelja protiv rasizma

Kao i prethodnih godina, “Nedelja protiv rasizma” će se održati u nekoliko švajcarskih kantona u periodu pre i posle 21. marta kada je i “Međunarodni dan za eliminaciju rasne deskriminacije”. Dešavanja u tokom “Nedelja protiv rasizma” imaju za cilj podizanje svesti kod građana, ali i kod različitih ciljnih grupa. Jedan od ciljeva je da podrži, promoviše i unapredi prevenciju rasizma i diskriminacije, kroz različite sadržaje kao što su konferencije, debate, izložbe, film, pozorište.

U 2012. godini Kantoni u francuskom govornom području, Tićino, i još nekoliko “latinskih” gradova u švajcarskoj, udružili su se u zajedničku kampanju za podizanje svesti protiv rasizma. Rezultat ove saradnje jeste i internet portal settimanacontroilrazzismo.ch, koji je kreiran kao sredstvo za predstavljanje različitih aktivnosti koje se organizuju u toku “Nedelja protiv rasizma”, od strane javnih institucija, ali i onih privatnih.

Prva “Nedelja protiv rasizma“ je organizovana marta 2000. godine u Kvebeku (Kanada) nakon čega su inicijativu prihvatili i u ostalim delovima sveta. Inicijativa je inspirisana voljom UN da se nedelje u periodu oko “Međunarodnog dana za eliminaciju rasne diskriminacije” razviju kao jedan vid solidarnosti.

Srbin u trci za predstavnika švajcarske na Eurosong 2015

U subotu 31. januara sa početkom od 20 časova, na SRF/SRG SSR/RSI možete pratiti uživo izbor za predstavnka švajcarske na presdstojećem Eurosong 2015, koji se održava u glavnom gradu Austrije.

Ove godine među takmičarima koji se bore za mesto predstavnika švajcarske u Beču je i “naše gore list” Rade Mijatović koji je sa svojim bendom TIMEBELLE i pesmom Singing About Love, ušao među šest finalista.

Oni nastupaju pod rednim brojem brojem 2 i tokom prenosa možemo glasati za njih slanjem SMS poruke sa ukucanim 02 na broj 377 ili pozivom na broj 090 154 49 02

timebelle-wiwibloggsNadamo se da će naša zajednica u švajcarskoj u velikom broju podržati Radeta Mijatovića i njegov TIMEBELLE na svom putu ka ovom velikom evropskom muzičkom takmičenju.

Swiss Award: Didijer Burkhalter izabran za Švajcaraca godine

CIRIH — Član Saveznog veća Švajcarske, i prošlogodišnji Predsednik Konfederacije, dobitnik je prestižne nagrade “švajcarac 2014 godine”. U emisiji “Swiss Award” koja je održana u Cirihu, poblika mu je dala čak 46,43% glasova. Didier Brukhaleter trenutno obavlja funkciju Ministra spoljnih poslova Švajcarske, a proše godine je bio i predsednik Organizacije za bezbednost i saradnju u Evropi (OEBS).

Predhodne tri godine sportisti su bili ti koji su nosili ovu titulu, teniser Stanislav Varvinka (Stanislaw Wawrinka), kao i skijaši Dario Kolonja (Dario Cologna) i Didijer Kuše (Didier Cuche).

Po prvi put nagrada za životno delo, koja nagrađuje karijeru, dodeljena je posthumno austrijskom pevaču Udo Jurgensu (Udo Jürgens), koji je preminuo od infrakta u osamdesetoj godini. On se 2007 godine preselio u švajcarsku i postao njen državljanin.

Didijer Bukhalter (Dider Burkhalter) je takođe osvojio nagradu i u oblasti politika, tačnije za svoju ulogu koju je imao kao precedavajući OEBS-a tokom ukrajinske krize.

U kategoriji ekonomija, nagrađen je preduzetnik Albert Bauman (Albert Baumann). Njegova firma “Micarna” uvela je inovativni program obike za pripravnike, putem koji oni sami rukovode jednu virtuelnu filijalu Micorna.

Nagrada za kulturu otišla je autoru i režiseru filma “Dr Goalie bin ig” Sabini Bos (Sabine Boss). Film je baziran na romanu Pedra Lenca, a doživeo je veliki uspeh u 2014. godini.

U kategoriji zabava, nagradu je poneo pevač Bastijan Baker (Bastian Naker) i njegova pesma “Too Odl to Die Young”, sa kojom je u martu prošle godine osvojio i nagradu za najbolji švajcarski pop-rok album.

medicinska sestra iz Lucerna, Sabina Hediger (Sabine Hediger) osvojila je nagradu u kategoriji “društveni rad” za svoje aktivnosti koje je imala sa pacijentima zaraženim virusom ebole u Siera Leone. Ona je provela tri nedelje u ovoj afričkoj zemlji, gde je napravila jednu poljsku bolnicu, i vršila obuku lokalnom medicinskom osoblju, kako bi se samostalno brinuli o bolesnima.

David Laufer – Paradoksalni Beograd

Posmatrano iz Zapadne Evrope, Beograd je kliše, iluzija iz Kusturičinih filmova. Zamišljamo trube, kalašnjikove, pijance, razvaljene automobile i guske koje šetaju po dnevnoj sobi. Filmadžija je svojoj kanskoj publici dao ono što je publika želela da vidi. Ova optička varka bila je jednostavna, jer nije lako razotkriti Beograd i Srbiju.

1225689-1596230Čini se da je grad definitivno izašao iz veoma duge učmalosti. Nakon haosa 90-ih godina sledio je trenutak snažne demokratske nade, početkom 2000. Čitavo društvo uskomešalo se zahvaljujući novim idejama i fantastičnim projektima. Premijer Zoran Đinđić bio je briljantno obrazovan, evropski državnici bili su mu prijatelji i poštovali su ga. Odlučio sam da živim u toj košnici zarazne žestine i da radim kao savetnik za komunikacije srpske demokratske vlade. Ove nade i ova dinamika uništeni su 12. marta 2003, kada su Zorana Đinđića ubili nostalgičari diktature. Tada sam otišao.

Deset godina je Beogradu bilo potrebno da povrati svoje boje. Deset godina tokom kojih su Beograđani preživeli niz razočaranja u razorenoj ekonomiji. Bilo kako bilo, čini se da je sve ponovo moguće. Jednostavno, ljudi su oprezniji i ciničniji nego pre deset godina. Privreda je ipak ojačala, gradske fasade se doteruju, infrastruktura se obnavlja između ostalog zahvaljujući Rusima, Beograd, koga je nekada trebalo izbegavati, sada je postao novi eldorado za investitore i umetnike. Tu sam dakle odlučio da se vratim, što zbog zamora od lažnog helvetskog spokoja, ali i zato što sam i dalje bio opčinjen ovim gradom. Nisam se razočarao.

Centar Praga i Rima idilični su i do te mere sređeni da biste pomislili da ste u nekom dekoru kakve kockarnice Las Vegasa. Glavni grad Srbije nema tu trenutnu privlačnost ovih metropola slavne prošlosti, koju trošite „Izidžetom“ za jedan vikend. U Beogradu nema prošlosti. Turistički vodič koristan je koliko i prazan novčanik u Sent Moricu.

Po opštim estetskim kriterijumima, Beograd je među najružnijim evropskim metropolama. Međutim, po nekim drugačijim kriterijumima, Beograd se može smatrati najlepšom evropskom metropolom. Doduše, ako imate 20 godina i planirate da se napijete za male pare, sasvim je moguće da će vas Beograd razočarati.

Sve se može zamisliti na ovoj lokaciji gde su od praistorije prošli Rimljani, Osmanlije i Austrougarska. Problem je u skoro neprekidnom nizu razornih konflikata tokom XX veka. Grad se pruža na obalama Save, koja teče iz Slovenije a u Beogradu se uliva u Dunav. Na istorijskom brdu, južno od Save, možemo videti zanimljive ruševine. Ipak, i najveća palata ne bi izdržala poređenje sa nekom zgradom iz doba Napoleona III. Ogromna Crkva Svetog Save, prekrivena belim mermerom, srećom je jedini predstavnik dubajsko-vizantijskog stila. Na severnoj obali Save nalazi se Novi Beograd, ravnica koju je Tito naselio, nalik na šahovsku ploču sa ogromnim bulevarima oivičenim kilometrima sivih poluga.

Beograd je ipak nešto drugo. Godine izolacije i nestašica ipak su donele nekakvu prednost. U dobru i zlu, u Beogradu žive Beograđani. Beograđani su duša i ukras svog grada. Zaustavite se pred nekom od buržujskih zgrada u centru grada i pročitajte prezimena iznad zvona: sve sami Petrovići i Markovići. Velike metropole možda su kulturološki diversifikovane, raznolike, ali su zasigurno izgubile svoj karakter. Zatim, Beograđani su pristupačni i radoznali. Ako su iole studirali, obratiće vam se na prefinjenom francuskom. U suprotnom, od taksiste do studentkinje, preko konobara ili pekara, svi ili skoro svi govore engleski.

Beograđani vole svoj grad i ponose se njime, ali svi maštaju da ga napuste. Čikago je drugi srpski grad posle Beograda. Takođe postoje značajne srpske zajednice u Sidneju, Stokholmu, Cirihu, Londonu i Njujorku. U ovom gradu, gde je, prema zvaničnim i vrlo nepotpunim statistikama, prosečna plata 500 evra a nezaposlenost oko 20 odsto, žitelji su u srodstvu sa čitavom Evropom, Amerikom i Australijom.

Beograđani se halapljivo hrane tim intenzivnim razmenama i snovima. Zarobljeni u zemlji koja je još uvek ozloglašena, mladi se ničega ne plaše. „Ne mogu ništa da izgubim“, uz osmeh mi je rekao fotograf od 24 godine objašnjavajući mi da želi da živi od svoje umetnosti u Londonu, jer tamo je već izlagao. Mladi Beograđani, violinisti, programeri, inženjeri, zubari, plesači, u čitavom svetu su u vrhu svoje profesije.

U Beogradu možemo sresti mnogo stranih mladih umetnika i preduzimača. Privlači ih jeftin život, tržište koje napreduje i kulturni život koji je naučio da se snalazi mimo institucija. Prisustvovaće najnovijem programu Boba Vilsona ili Tomasa Ostermajera, britanskoj stend ap komediji, koncertu pevačice Pink – ili ogromnoj vojnoj paradi u čast posete Vladimira Putina.

Ove razmene nisu pojava novijeg datuma. U razgovoru sa penzionerima slušao sam priče o Iranu, Kini, Keniji, Sjedinjenim Državama ili čak Severnoj Koreji, gde su ti ljudi decenijama radili ozbiljne poslove. Oni koji su se vratili postavili su osnove novonastale buržoazije. Oni koji su pak ostali u inostranstvu razvili su sindrom dijaspore iz čitavog sveta, koji se sastoji u kompenzovanju tuge i osećaja krivice što ne dele majčinsku sudbinu, još jačim nacionalizmom i iredentizmom od Srba iz Srbije. Tako je sadašnji pretendent na presto, princ Aleksandar Karađorđević, uspešniji kod sunarodnika u inostranstvu nego u Beogradu, gde ga smatraju simpatičnom ali beskorisnom relikvijom.

Za razliku od Švajcaraca, Srbi odlično znaju ko su i odakle potiču. Nisu ponizni, ali ni drčni. Stara frizerka, kojoj sam komentarisao da mi se čini da zemlja izlazi iz krize, odgovorila je: „Znate, gospodine, u Srbiji je pogoršanje uvek moguće.“ Ova narodna mudrost vredi za čitavu planetu, ali su u Beogradu ljudi verovatno svesniji toga nego u drugim delovima Evrope.

Naravno, u ovom kazanu od dva miliona stanovnika, nisu svi ljubazni. Oni koji vam seku put brzinom od 170 km na sat na gradskim bulevarima, oni koji urlaju kada govore, oni koji vređaju i kamenuju prosjake, i takvi žive u Beogradu.

Činjenica je da ovde ljudi nisu najljubazniji, ne poštuju formu, ne smeškaju se sa glavom sagnutom u stranu. Ali Beograđani su zadržali snažan smisao za spontanost u svakom mogućem obliku.

Baš zato je Beograd jedna od najuzbudljivijih prestonica Evrope. Prošlost i lekcije iz estetike zatrpani su pod ratnim pepelom, te sada treba izmisliti sadašnjost i budućnost, bez predubeđenja i kompleksa. Preostali su samo ljudi, Beograđani koji prosipaju crni humor, veseli i uslužni, ponosni na sebe ali bez ikakvih iluzija o sebi. Preostaje samo bezbroj terasa prenatrpanih osmanlijskim dokoličarima, miris pečenih paprika u septembru i uglja početkom decembra, vreli vetar koji prži ulice u julu, i prelepe devojke.

Autor je ovaj tekst objavio u listu „Le Temps“ iz Ženeve i ponudio Danasu da ga objavi za srpske čitaoce.



Švajcarci odbili ograničenje broja imigranata

foto: REUTERS/Arnd Wiegmann

BERN — Konačni rezultati današnjeg referenduma u Švajcarskojpokazali su da su glasači, koji su izašli na izjašnjavanje, u značajnoj većini odgovorili negativno na sva tri pitanja koja su im postavljena.

Švajcarci su ubedljivom većinom od 74,1 odsto odbacili tzv. „Ekopop inicijativu“ da se ograniči broj imigranata i azilanata.

Predlagači ove inicijative smatrali su da to treba učiniti jer se broj imigranata naglo povećava, dok su protivnici naglašavali da je predlog ksenofobičan, a uz to i apsurdan, jer švajcarska privreda u velikoj meri počiva na radu imigranata.

Glasači su u februaru tesnom većinom prihvatili uvođenje kvote za imigrante iz država članica EU, što je poljuljalo odnose nečlanice Švajcarske sa Unijom, s kojom ima najintenzivnije ekonomske odnose.

Kao razlozi za sada predloženo pooštravanje imigrantske politike navođeni su očuvanje domaće kulture i mogućnosti zapošljavanja, kao i porast populacije koji je veći nego ikada i „narušava idilično prirodno okruženje“ ove zemlje.

Prema zvaničnim statistikama, stranci već čine gotovo četvrtinu od osam miliona stanovnika Švajcarske. Predlagači ograničavanja imigracije isticali su da se zbog nje stanovništvo zemlje godišnje povećava do 1,4 odsto, pa bi 2050. Švajcarska mogla da ima čak 12 miliona stanovnika.

Protiv predloga da se ukinu neke poreske olakšice za bogate strance, koji žive u Švajcarskoj ali ne posluju u njoj, glasalo je 59,2 odsto građana koji su izašli na referendum.

Stranci iz te kategorije prema švajcarskom zakonodavstvu mogu da izaberu da budu oporezovani na osnovu svojih troškova, a ne na osnovu prihoda.

U Švajcarskoj živi 5.729 milionera i milijardera sa stranim pasošem, koji ovoj zemlji ukupno plaćaju oko milijardu švajcarskih franaka (830 miliona evra) poreza godišnje.

To je daleko manje nego da su oporezovani kao prosečni švajcarski poreski obveznici, ističu levici naklonjene stranke i sindikati koji su pokrenuli inicijativu za drugačije oporezovanje bogatih stranaca.

Protivnici te inicijative, međutim, naglašavali su kako bogati stranci ipak znatno doprinose švajcarskom prihodu od poreza i direktno „upumpavaju“ ogromne sume u lokalnu ekonomiju. Upozoreno je da bi mnogi od njih napustili zemlju ukoliko bi se suočili sa višim porezima.

Ni inicijativa „Spasimo naše švajcarsko zlato“ nije naišla na podršku više od tri četvrtine Švajcaraca, koji su izašli na referendum.

Tom inicijativom bilo je predviđeno da se Švajcarskoj nacionalnoj banci (SNB) zabrani prodaja zlata, da se sve švajcarsko zlato koje se čuva u inostranstvu, pretežno preko Atlantika, vrati u zemlju, kao i da zlato mora da čini 20 odsto imovine SNB.

Švajcarci su poslušali apele stručnjaka ove banke da daju negativan odgovor na to referendumsko pitanje, jer bi inače SNB imala vezane ruke, s mogućim katastrofalnim posledicama.

Izračunato je, između ostalog, da bi SNB u slučaju prihvatanja te inicijative bila primorana da do 2019. godine otkupljuje oko 10 odsto ukupne svetske proizvodnje zlata.

Na referendum je, kako se pokazalo, izašlo manje od polovine švajcarskih glasača, koji su, možda, malo umornih zbog prakse da im se najraznovrsnija referendumska puitanja postavljaju svaka tri meseca kao demonstracija famozne švajcarske „direktne demokratije“, prenosi AFP.

POSLEDNJE VESTI